Izvješće o radu za 2021. godinu

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Anka Slonjšak podnijela je Izvješće o radu Hrvatskom saboru na temelju čl. 17. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine, broj 107/07). Uz prikaz rada institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, izvješće predstavlja i stanje prava djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u 2021. godini u svim područjima života. U praćenju povreda prava i dosegnutih standarda rukovodili smo se obvezama koje smo preuzeli ratificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i definirali ih nizom strateških dokumenata, koji i dalje vrlo često za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj nisu pretočeni u stvarnost.

Stanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj danas nije u potpunosti na zadovoljavajućoj razini niti u jednom području, a prema podacima iz ovog izvješća vidljivo je da se i dalje najčešće ne poštuju i krše prava u područjima od prioritetne važnosti za njihov život kao što su socijalna zaštita, obrazovanje, pristupačnost i mobilnost, zapošljavanje i rad te neovisni život i život u zajednici.

Podatke i saznanja na temelju kojih donosimo ovu ocjenu stanja dobivali smo na osnovi pristiglih pritužbi i predstavki građana, podataka dobivenih od različitih institucija, analizom i prikupljanjem različitih podataka i izvješća, terenskim obilascima i različitim oblicima suradnje s predstavnicima organizacija civilnog društva, državnim i javnim tijelima te međunarodnim organizacijama i institucijama.
U odnosu na 2020. godinu zabilježili smo povećanje od 20% više obraćanja građana koji su nam se obratili 2.720 puta povodom čega smo imali 5.826 postupanja. Najviše obraćanja odnosilo se na područje socijalne skrbi, njih 502; zatim na područje zapošljavanja i rada 329; pristupačnosti i mobilnost 280; višestrukih pritužbi bilo je 278; na mirovinsko osiguranje odnosilo se 240 pritužbi; na odgoj i obrazovanje 208; zdravstvo 180; na imovinsko-pravne poslove 135; pravosuđe 91; a preostala obraćanja odnosila su se na rad udruga, suzbijanje nasilja, skrbništvo, život u zajednici, obiteljsko-pravnu zaštitu, sport te ostala područja.
Proveli smo 37 obilazaka prostora u kojima borave, rade ili su smještene osobe s invaliditetom i/ili djeca s teškoćama u razvoju u 10 županija.
U suradnji s institucijama i organizacijama civilnog društva organizirali smo i sudjelovali na 175 događanja, a na njih 151 smo aktivno sudjelovali uvodnim izlaganjem ili raspravama.
Tijekom 2021. godine sudjelovali smo i na 67 različitih međunarodnih aktivnosti.

Na osnovi podnesaka građana uputili smo 536 preporuka i upozorenja od kojih se 195 odnosilo na opće preporuke upućene državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim pravnim i fizičkim osobama. U potpunosti ih je prihvaćeno samo 33%, a djelomično 20%. I nakon upućivanja požurnica nismo zaprimili odgovore državnih tijela i jedinica lokalne/regionalne samouprave na 25 općih preporuka. Preporuke su najviše upućivane u područjima pristupačnosti i mobilnosti, odgoja i obrazovanja, socijalne zaštite te zapošljavanje i rada.

Uputili smo 135 komentara, prijedloga izmjene i dopune propisa putem e-Savjetovanja, koji također u većem dijelu nisu bile prihvaćene, odnosno 23 prijedloga je prihvaćeno u potpunosti, 6 djelomično, 47 ih je primljeno na znanje, a 53 nisu prihvaćena.

Prema podacima HZJZ – u Republici Hrvatskoj je na dan 9. ožujka 2022. godine evidentirano ukupno 612.212 osoba s invaliditetom.

Kao i ranijih godina, najintenzivnije područje rada Pravobranitelja za osobe s invaliditetom svakako je područje socijalne zaštite. Najčešća obraćanja pravobraniteljici, njih 502 što je gotovo 20% od ukupno zaprimljenih obraćanja u 2021. godini, a odnosila su se na područje pristupa socijalnim naknadama i stambenom zbrinjavanju, upitima o pravima koja mogu ostvariti zbog invaliditeta ili materijalne ugroženosti te siromaštva. Iz sadržaja pritužbi mogu se uočiti najveći problemi s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, a to je prvenstveno siromaštvo, niski iznosi socijalnih naknada, nemogućnost podmirivanja osnovnih životnih troškova – hrane i režija, financiranja školovanja djece, nedostupnost socijalnih usluga u urbanim a posebno ruralnim sredinama i na otocima i dr. Zajamčena minimalna naknada je niska i ne omogućava zadovoljavanje životnih i stambenih potreba građana.

Tijekom prošle godine nismo utvrdili značajnije pomake u procesu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi za dugotrajni smještaj. Kao što smo i u prethodnim izvješćima naglašavali, očigledno zaustavljanje započetih procesa transformacije institucija izravno je vezano uz nerazvijanje izvaninstitucionalnih socijalnih usluga podrške nužnih za ostvarivanje prava na izbor mjesta življenja. Nužnost života u ustanovi zbog nedostatka usluga podrške predstavlja izravno kršenje temeljnog ljudskog prava na život u vlastitom domu, koje se podrazumijeva za sve građane – sa i bez invaliditeta. Smještaj u ustanovu je za mnoge osobe s invaliditetom nametnuta nužnost. Podaci pokazuju da većina osoba s invaliditetom koje jednom uđu u ustanovu ostaju tamo do kraja života. I dalje ostaje neriješeno pitanje osiguranja socijalnih usluga, posebice boravka i smještaja. Osobama sa poremećajem iz autističnog spektra i unatrag više od desetljeća nije odgovarajuće riješen status centara za autizam na što kontinuirano upozoravamo.

Osobe s psiho-socijalnim teškoćama koje se liječe ili su dugotrajno smještene u zdravstvenim ustanovama još uvijek su podvrgnute primjeni mjera prisile, za čije je ukidanje Odbor za prava osoba s invaliditetom UN-a dao hitnu preporuku još 2015. godine. Također smo zaprimili i pritužbe u vezi pokretanja postupaka radi lišenja poslovne sposobnosti osoba s ovom vrstom invaliditeta. Naročito su glasne bile njihove pritužbe na razloge pokretanja ovih postupka od strane centara za socijalnu skrb, potom na provedeno vještačenje tijekom sudskog postupka te na manjkavost zastupanja njihovih interesa od strane posebnih skrbnika.

Tijekom 2021. godine su pristupačnost i mobilnost bile na trećem mjestu najčešćih pritužbi osoba s invaliditetom, udruga osoba s invaliditetom i roditelja djece s teškoćama u razvoju. U više od 280 slučajeva diljem Hrvatske građani su upozoravali na nedostupnost proizvoda i usluga, otežano kretanje zbog nepristupačnosti građevina javne i poslovne namjene, javnih površina, stambenih jedinica te nepristupačnog prijevoza. U Republici Hrvatskoj i dalje nije u dovoljnoj mjeri dostupan, a niti pristupačan javni prijevoz – željeznički, pomorski i cestovni; i dalje je većina autobusnih i željezničkih kolodvora neprilagođena za kretanje OSI, a nedostatan je i broj prilagođenih kombi vozila u JLS koje imaju organizirani javni prijevoz za OSI. Brojne pritužbe odnosile su se i na nepropisno parkiranje na mjestima rezerviranim za OSI kao i zlouporabe znaka pristupačnosti.

Kvalitetno, otvoreno i dostupno obrazovanje osoba s invaliditetom jedno je od temeljnih pretpostavki za otklanjanje svih oblika isključenosti, deprivacije i segregacije. Međutim, u RH prema zadnjim podacima gotovo 67% osoba s invaliditetom nema završenu osnovnu školu, a manje od 1% imaju završeno visoko obrazovanje. Diskriminaciju u području odgoja i obrazovanja učestalo smo uočavali već u predškolskom odgoju i obrazovanju da bi se ona nastavila i u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju i to najčešće odbijanjem uključivanja djece i učenika s teškoćama u redovne odgojno -obrazovne ustanove te osiguravanja potrebne prilagodbe i podrške. To dovodi do još manjeg broja uključivanja djece s teškoćama u razvoju u sustav srednjoškolskog obrazovanja koji ocjenjujemo kao najslabiju kariku obrazovanja djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj, a podzastupljenost je vidljiva i u sustavu visokog obrazovanja. Cjelokupni sustav odgoja i obrazovanja unatoč zakonskim propisima još uvijek obilježavaju predrasude u odnosu na sposobnosti učenika s teškoćama u razvoju te stručno i strukturno nepripremljeni sustav obrazovanja. Intenzivirali smo svoj rad i u odnosu na najavljene izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu. Na problematiku zapošljavanja pomoćnika u nastavi i stručnih suradnika, srednjoškolskog obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju te nedostatka zakonskih okvira u visokom obrazovanju upozorili smo i resornog ministra i njegove suradnike.

Pitanje zapošljavanja i ulaska u svijet rada bolno je pitanje za sve nezaposlene osobe s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi.
Na dan 31. prosinca 2021. godine u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom je evidentirano 11.694 zaposlenih osoba s invaliditetom što pokazuje porast u zapošljavanju od samo 269 osoba s invaliditetom više u odnosu na 31. prosinac 2020. godine. Pritužbe u području zapošljavanja odnosile su se uglavnom na provođenje natječajnih postupaka u državnim i javnim službama i njihovu netransparentnost. Pravo na razumnu prilagodbu radnog mjesta i dalje se u većini slučajeva koje smo razmatrali smatra traženjem povlaštenog statusa, a ne kao pravo na jednake mogućnosti. Jednako tako se pravo prednosti pri zapošljavanju u praksi gotovo i ne realizira.
Zabrinjava nas problem diskriminatornih stavova komisija u natječajnim postupcima koji predstavljaju osjetnu prepreku za ulazak u svijet rada. Dok s jedne strane razvijamo institucionalni i zakonodavni okvir podrške za zapošljavanje osoba s invaliditetom, s druge strane se suočavamo s predrasudama pojedinaca u odnosu na rad osoba s invaliditetom, a koji odlučuju o zapošljavanju.

Jedan od značajnijih alata za postizanje socijalne inkluzije osoba s invaliditetom bila bi i usluga osobne asistencije, ali tek ukoliko bi se ova usluga sustavno osigurala i definirala zakonom. O svim problemima koji se odnose na projektno osiguravanje usluge govore i obraćanja pojedinaca osoba s invaliditetom, udruga i osobnih asistenata kao i naša izvješća o radu u proteklim godinama.
Donošenje Zakona o osobnoj asistenciji smatramo prioritetnom aktivnosti za koju očekujemo da će do kraja 2022. godine biti u potpunosti dovršena, kako smo to predložili i nadležnom ministarstvu i Vladi RH.

Pandemija je dovela do ograničavanja niza prava, izloženosti rizicima, nedostupnosti zdravstvenih i drugih usluga, na što je ukazivano višestrukim pritužbama koje smo zaprimali.
Prestanak ili ograničeno pružanje usluga, otežani kontakti s obitelji smještenih osoba s invaliditetom, ograničeni izlasci i kretanje iz ustanova često puta paušalno se određuju protuepidemijskim mjerama i uputama. S više preporuka Stožeru civilne zaštite, nadležnim ministarstvima i osnivačima ustanova, ukazivali smo na nužnost određivanja razmjernih ograničenja pojedinih prava, odnosno zahtijevali da se ulože dodatni napori kako bi se potreba zaštite zdravlja stavila u primjerenu korelaciju sa potrebom zaštite prava.

Rizici, ugroze s kojima smo se kao društvo suočili u prethodnom razdoblju (pandemija, potresi), ali i moguće buduće ugroze, ne smiju više biti izlika za usporavanje nužnih aktivnosti kojima bi se u većoj mjeri približili zadanim standardima jednakosti, nediskriminiranja, socijalne inkluzije, neovisnosti i dostojanstvenog života te načela univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

Neizmjeran doprinos u kriznim situacijama, svojom prilagodbom načina rada, snalažljivošću, ali i odgovornošću u protekloj godini, ponovno su pružile udruge civilnog društva. No, unatoč njihovoj iznimnoj važnosti u životu OSI i DTUR kao često jedinim dostupnim izvorima informacija i pružateljima socijalnih usluga inače nedostupnih u lokalnoj zajednici, i dalje se suočavaju s problem nedostatka sustavnog financiranja. Navedeno često dovodi do diskontinuiteta u nastavku provođenja usluga, ali i do slabljenja njihove zagovaračke uloge.

U ovom Izvješću prikazujemo statističke podatke o radu institucije, podatke koji se odnose na pritužbe, postupanja i aktivnosti Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, stavove, mišljenja, prijedloge propisa i preporuke upućene raznim državnim tijelima, prijedloge za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom u pojedinim područjima te dati prikaz životnih situacija osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju zbog kojih su nam se obraćali.

Poveznice na izvješće:
Izvješće o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, 2021.
Sažetak izvješća o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, 2021.

Prilagodba