Savska cesta 41/3, Zagreb | +385 1 6102 170| ured@posi.hr
Često Postavljena Pitanja2026-05-30T13:10:54+02:00

Često
postavljena
pitanja

Često postavljena pitanja

Ovdje možete pronaći korisne informacije i odgovore na pitanja za koje smatramo da se učestalije ponavljaju.

Ukoliko imate pitanje koje se ne odnosi ni na jedno od niže navedenih, molimo Vas da popunite Kontakt obrazac koji se nalazi pri dnu stranice.

Koje su promjene, koje je donio novi Zakon o mirovinskom osiguranju, važne za osobe s invaliditetom?2026-05-29T14:20:00+02:00

Zakon o mirovinskom osiguranju (NN, br. 96/25) stupio je na snagu 1. srpnja 2025., s time da su određene odredbe stupile na snagu 1. siječnja 2026. godine. Najznačajnije promjene koje je donio su: novi Zakon o mirovinskom osiguranju za osobe s invaliditetom donio je i povećanje invalidske mirovine za sve osobe s invaliditetom, odnosno povećanje mirovinskog faktora za izračun invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu umjesto dosadašnjih 1,0 iznosi 1,1, a za izračun invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti umjesto dosadašnjih 0,8 iznosi 0,9. Određeno je i da će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) svim dosadašnjim korisnicima invalidskih mirovina odrediti uvećane mirovine po novom izračunu počevši od 1. siječnja najkasnije do 31. ožujka 2026. godine, po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja. Mirovine za osobe s invaliditetom donošenjem novog ZOMO-a, od 1. siječnja 2026. godine porasle su za 10%. 

Ostale poboljšice su: 

Povećan je dodani staž za svako rođeno/posvojeno dijete sa sadašnjih šest mjeseci na 12 mjeseci, međutim isto se odnosi samo na novo umirovljene majke.  

Poboljšana je formula usklađivanja mirovina na način da se stopa usklađivanja mirovina utvrdi kao zbroj stope promjene indeksa potrošačkih cijena i indeksa rasta plaća u prethodnom polugodištu u odnosu na polugodište koje mu prethodi u omjeru 85:15, ovisno o tome što je povoljnije (do sada je bila 70:30). 

Povećana je najniža mirovina za 3% (ovo se odnosi i na zatečene korisnike, te će se i zatečenim korisnicima najniže mirovine, po službenoj dužnosti, odrediti nova svota najniže mirovine od (1. srpnja 2025.), bez donošenja rješenja. 

Novina koja je uvedena je godišnji dodatak na mirovinu. Isplata je osigurana za sve korisnike mirovine. Visina dodatka ovisi o navršenom mirovinskom stažu (za korisnike kojima je mirovina određena bez uračunavanja mirovinskog staža određeno je minimalno razdoblje od 15 godina za određivanja visine godišnjeg dodatka). Vlada Republike Hrvatske Odlukom odlučuje o vrijednosti 1. god. mirovinskog staža. Isplata se vrši u mjesecu prosincu bez donošenja rješenja.  

Poboljšava se bonifikacija za kasnije umirovljenje na način da se daje 0,45% po mjesecu kasnijeg umirovljenja nakon propisane starosne dobi uz ukidanje dosadašnjih uvjeta navršenih 35 godina mirovinskog staža i ograničenja maksimalnog povećanja od 27 % (5 godina). 

Prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju (od 1. siječnja 2024.), kod izračuna invalidske mirovine zbog bolesti ili ozljede izvan rada, vrijednosni bodovi se računaju za najmanje 21 godinu staža, čime se povećava iznos mirovine. 

Ukida se i dosadašnje ograničenje maksimalnog povećanja polaznog faktora pri određivanju nove mirovine korisnicima starosne mirovine i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika na temelju naknadnog zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti. 

Brisanje uvjeta postojanja izvanbračne zajednice najranije na dan 28. ožujka 2008. godine i izjednačavanje sa članovima obitelji hrvatskih branitelja kod kojih to nije uvjet. 

Minimalno je povećan cenzus za utvrđivanje činjenice uzdržavanjaza članove obitelji prilikom ostvarivanja prava na iznos najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža ako je član obitelji živio u zajedničkom kućanstvu s umrlim osiguranikom ili korisnikom, odnosno ako nije živio u zajedničkom kućanstvu, cenzus je propisan u visini iznosa najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža povećane za 20%.  

Korisnici starosne mirovine stečene prema posebnom propisu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, profesionalnih vatrogasaca te zaposlenika na poslovima razminiranja imaju pravo na isplatu mirovine u iznosu od 50% i za vrijeme rada duljeg od polovice punog radnog vremena (što obuhvaća i puno radno vrijeme).

Korisnicima prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika i invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti odnosno profesionalne nesposobnosti za rad omogućeno je određivanje mirovine na temelju staža osiguranja od najmanje jedne godine navršenog naknadnim stupanjem u osiguranje ili po osnovi drugog dohotka za koji su u cijelosti uplaćeni doprinosi ili na temelju jedne godine staža osiguranja ostvarenog po osnovi drugog dohotka i zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti. 

Ukinuti su obvezni kontrolni pregledi za korisnike invalidskih mirovina. 

Mjere koje su stupile na snagu 1. siječnja 2026. godine: 

Ukidanje smanjenja polaznog faktora (tzv. Penalizacija)  Korisnicima prijevremene starosne mirovine će se ukinuti penalizacija kada navrše 70 godina života. Penalizacija će se ukinuti ne samo onima koji nakon stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju napune 70 godina, već i onima koji su prije 1. siječnja 2026. godine već imali 70 i više godina. Navedeno će obuhvatiti oko 127.000 korisnika kojima će mirovine rasti za otprilike 57 eura.  

Ukidanje penalizacije odgovarajuće će se primjenjivati i na korisnike mirovine ostvarene i/ili određene prema posebnom propisu. 

Rad i korištenje mirovine 

Obrtnici i osobe koje obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, osiguranicima u statusu roditelja njegovatelja i njegovatelja prema propisima o socijalnoj skrbi, udomitelja te osobama koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima, dana je mogućnost stjecanja prava na starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, uz korištenje pola iznosa mirovine bez prestanka obavljanja djelatnosti na koju su osigurani. 

Uvodi se mogućnost istovremenog korištenja polovice mirovine (u iznosu od 50%) i rada duljeg od polovice punog radnog vremena (što obuhvaća i puno radno vrijeme) ili obavljanja djelatnosti na temelju koje postoji obveza osiguranja,korisnicima starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, obiteljske mirovine i dijela obiteljske mirovine s navršenih 65 godina života. Pravo je dato i korisnicima mirovine ostvarene prema posebnom propisu, ako je to za njih povoljnije. 

Mogućnost rada uz istovremenu isplatu mirovine proširena je i na korisnike invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno opće nesposobnosti za rad te na korisnike invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu, koji se zaposle namanje od 3,5 sata dnevno. Omogućen je rad do 3,5 sata dnevno i korisnicima obiteljske mirovine koji su to pravo ostvarili na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno opće nesposobnosti za rad. Pravo je omogućeno i za korisnike mirovine ostvarene prema posebnom propisu, ako je to za njih povoljnije.

Moj suprug koji je bio HRVI, umro je. Ja kao udovica naslijedila sam od njega njegovu invalidsku mirovinu (mirovina HRVI). Moje pitanje je zašto po novom Zakonu o mirovinskom osiguranju nema povećanja invalidske mirovine za 10% za umrle već samo za žive osobe s invaliditetom. Zašto nema uvećanja za udovice umrlih osoba s invaliditetom (HRVI)?2026-05-29T14:21:31+02:00

Nema povećanja jer udovica nasljeđuje mirovinu pokojnog supruga ne u cijelom iznosu, već kao obiteljsku mirovinu koja se posebno izračunava po posebnom mirovinskom faktoru. Obiteljska mirovina za udovicu u Hrvatskoj iznosi 77% mirovine koju bi primao pokojni suprug za jednog člana obitelji, a od 2023. godine omogućeno je i primanje 27% obiteljske mirovine uz vlastitu mirovinu (kao dio obiteljske mirovine), uz ograničenje ukupnog iznosa od 80 AVM-a (od 1. siječnja 2026. godine iznosi 1.187,20 eura), odnosno udovica bira što je za nju povoljnije. Možemo zaključiti, da to nije više invalidska mirovina koju prima osoba s invaliditetom (HRVI), već obiteljska mirovina koju prima zdrava osoba (udovica), pa ju je tako i zakonodavac tretirao. 

Kako obaviti utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja za određena prava, a koja se ne mogu ostvariti bez utvrđivanja određenog postotka tjelesnog oštećenja?2026-05-29T14:22:45+02:00

Tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti. 

Postupak ostvarivanja prava  Postupak za naknadu zbog tjelesnog oštećenja pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Nadležna je područna služba HZMO-a na području koje je prebivalište, odnosno boravište osobe koja podnosi zahtjev. Zahtjev možete napisati i sami putem običnog dopisa ili ispunjavanjem tiskanice koja se može pronaći na mrežnim stranicama HZMO-a na poveznici:  

https://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/tiskanice/Tiskanica_br_1_3.pdf?vel=120595   

Popunjenom zahtjevu potrebno je priložiti prijavu o ozljedi na radu, ukoliko je tjelesno oštećenje nastalo uslijed ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Ukoliko se radi o tjelesnom oštećenju van rada tada se prilaže kompletna medicinska dokumentacija, te najnoviji nalazi specijalista doktora medicine. 

Uvjeti  Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja može ostvariti osiguranik kod kojega je utvrđeno tjelesno oštećenje od najmanje 30%, a koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Odredbe koje propisuju naknadu za tjelesno oštećenje propisane su člancima 62.-63. novog Zakona o mirovinskom osiguranju (NN, br. 96/25). Vrsta tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na temelju kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđeni su Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23), kojom je propisan postupak i način vještačenja te Lista oštećenja organizma (Lista I, Prilog 4). Osnovicu za određivanje naknade utvrđuje Zavod općim aktom, Odlukom o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja. Naknada zbog tjelesnog oštećenja usklađuje se na isti način kao i mirovine. 

Važno – Ukoliko je za nekog potrebno utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja radi ostvarivanja nekog drugog prava van sustava mirovinskog osiguranja (kao što je npr. pravo na znak pristupačnosti parking mjesta), tada se također podnosi zahtjev HZMO-u za utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja navodeći razlog zbog kojeg je utvrđivanje potrebno te prilažući medicinsku dokumentaciju iz koje se navedeno oštećenje vidi i navodeći od kada navedeno tjelesno oštećenje postoji. 

Što je bitno učiniti prilikom upisa u prvi razred djeteta s teškoćama u razvoju?2026-05-29T14:30:21+02:00

Kako bi dijete, budući učenik s teškoćama u razvoju imao pravovremeno organiziranu svu potrebnu prilagodbu i podršku predlažemo da se što ranije (najkasnije u veljači u godini upisa u školu) javite osnovnoj školi i liječnici školske medicine kojoj pripadate prema upisnom području. Školi i liječnici školske medicine donesite medicinsku, psihološku i drugu dokumentaciju pri čemu vodite računa da u cilju osiguravanja primjerene prilagodbe i podrške poželjno je da imate novije nalaze stručnjaka koji duže prate vaše dijete i znaju koje su njegove sposobnosti i potencijali, ali i potrebe. 

Naime, prije upisa u prvi razred mora se provesti postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta. Ukoliko je potrebna odgoda upisa u 1. razred ili određivanje primjerenog programa obrazovanja, stručna povjerenstva škola svoja mišljenja dostavljaju županijskim upravnim tijelima nadležnim za obrazovanje čija stručna povjerenstva daju konačan prijedlog temeljem kojeg se donosi rješenje o odgodi upisa u 1. razred ili rješenje o primjerenom programu obrazovanja. Ukoliko nećete biti zadovoljni s određenim primjerenim programom obrazovanja ili odlukom vezano za odgodu upisa imate pravo žalbe – detaljnije u odgovoru na pitanje 2. Što kada niste suglasni s prijedlogom i rješenjem o primjerenom programu obrazovanja. 

Kako se utvrđuje primjereni program obrazovanja i što kada niste suglasni s prijedlogom i rješenjem o primjerenom programu obrazovanja?2026-05-29T14:31:43+02:00

Postupak utvrđivanja primjerenog programa obrazovanja provodi se na temelju Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, br. od 87/08 do 156/23), Pravilnika o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava (NN, br. 67/14 i 63/20) i Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN, br. 24/15) 

Stručno povjerenstvo osnovne škole, odnosno nastavničko vijeće srednje škole predlaže pokretanje postupka utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta/učenika i predlaže primjereni program obrazovanja stručnom povjerenstvu županijskog upravnog tijela nadležnog za obrazovanje. Stručno povjerenstvo upravnog odjela županije daje mišljenje i prijedlog temeljem kojeg se donosi rješenje o primjerenom programu obrazovanja. 

Roditelji mogu, ali i ne moraju biti suglasni s prijedlogom škole (stručnog povjerenstva škole) što i potvrđuju svojim potpisom na obrascu 4a – potpisuju jesu li ili nisu suglasni s prijedlogom primjerenog programa obrazovanja. Jednako tako ukoliko škola ne smatra da je potrebno pokretanje postupka utvrđivanja primjerenog programa obrazovanja, a vi (roditelj/skrbnik) smatrate da je isto potrebno, podnesite pisani zahtjev prema školi da pokrene postupak i priložite medicinsku i drugu dokumentaciju koja potvrđuje potrebu za utvrđivanje primjerenog programa obrazovanja. 

Nakon donošenja rješenja od strane županijskog upravnog tijela nadležnog za obrazovanje ukoliko roditelji/skrbnici nisu suglasni s određenim primjerenim programom obrazovanja mogu podnijeti žalbu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u roku od 15 dana od dana preuzimanja rješenja. Žalba se podnosi sukladno uputi o pravnom lijeku koja je sastavni dio rješenja. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku žalba mora biti riješena u roku od 60 dana. Prvostupanjsko rješenje o primjerenom programu obrazovanja nije pravomoćno niti izvršno ukoliko ste podnijeli žalbu na rješenje. U tom slučaju (ukoliko dijete tek kreće u 1. razred osnovne škole) dok se ne riješi žalba odnosno donese drugostupanjsko rješenje o primjerenom programu obrazovanja od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih dijete će krenuti u prvi razred po redovitom programu kao i ostala djeca u školu po upisnom području. S obzirom da na taj način ustvari nema osigurane potrebne podrške i prilagodbe smatramo da rješenje po žalbi odnosno drugostupanjsko rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih treba biti donijeto minimalno dva tjedna prije početka školske godine. Stoga ponovno ističemo da je bitno da se roditelji/skrbnici što prije jave radi utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta prije upisa u 1. razred osnovne škole, osnovnoj školi po upisnom području i nadležnom liječniku/liječnici školske i sveučilišne medicine.  

Kada i ukoliko roditelji/skrbnici nisu zadovoljni s drugostupanjskim rješenjem o primjerenom programu obrazovanja (nakon žalbe) imaju pravo pokretanja upravnog spora, odnosno podnošenja upravne tužbe u roku od 30 dana od zaprimanja rješenja. Drugostupanjsko rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih je izvršno iako nije pravomoćno pokretanjem upravnog spora. Navedeno znači da se rješenje provodi, odnosno dijete nastavlja školovanje po navedenom rješenju iako je pokrenut upravni spor. Na nadležnom upravnom sudu može se zatražiti odgoda izvršenja rješenja za vrijeme trajanja spora, a o tome odlučuje sudac koji vodi predmet. 

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom se ne smije miješati niti utjecati na tijek upravnog i sudskog postupka kao niti utjecati na mišljenje članova stručnih povjerenstava bilo škole, županijskog upravnog odjela ili Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. 

Potpora u odgojno-obrazovnom procesu – pomoćnici u nastavi/stručni komunikacijski posrednici2026-05-29T14:33:33+02:00

Potpora u odgojno-obrazovnom procesu  potpora pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika ostvaruje se sukladno prema odredbama Zakona o osobnoj asistenciji, Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima 

Tko može ostvariti potporu pomoćnika u nastavi?2026-05-29T14:34:32+02:00

Sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o osobnoj asistenciji (NN, br. 71/23, 154/25 i 157/25) potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža pomoćnik u nastavi u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom osamostaljivanja učenika u školskoj sredini. 

Sukladno čl. 17. navedenog Zakona pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju kod kojeg je rješenjem županijskog upravnog odjela odnosno Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja. 

Pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža pomoćnik u nastavi priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju koji svladava nastavni plan i program škole koju pohađa, ali ima veće teškoće koje ga sprječavaju u samostalnom funkcioniranju te treba stalnu ili povremenu potporu pomoćnika u nastavi, a koje se odnose na: 

  • veće teškoće u motoričkom funkcioniranju donjih i/ili gornjih ekstremiteta; 
  • veće teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzornoj integraciji, a povezane su s poremećajima iz autističnoga spektra; 
  • veće teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s drugim utjecajnim teškoćama; 
  • veće teškoće proizašle oštećenjem vida; 
  • veće teškoće koje se manifestiraju u ponašanju tako da ga ometaju u funkcioniranju i ugrožavaju njegovu fizičku sigurnost i/ili fizičku sigurnost drugih učenika. 
Tko može ostvariti potporu stručnog komunikacijskog posrednika?2026-05-29T14:35:42+02:00

Sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o osobnoj asistenciji (NN, br. 71/23, 154/25 i 157/25) potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa učeniku s teškoćama u razvoju pruža stručni komunikacijski posrednik u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskome jeziku sa svrhom izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju s tendencijom sudjelovanja u školskoj sredini.

Sukladno članku 17. Zakona pravo na potporu tijekom odgojno-obrazovnog procesa koju pruža stručni komunikacijski posrednik priznaje se učeniku s teškoćama u razvoju odnosno gluhom, nagluhom i gluhoslijepom učeniku kod kojeg je rješenjem Upravnog odjela odnosno Gradskog ureda određen primjeren program osnovnog ili srednjeg obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju sukladno odredbama zakona kojim se uređuje djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja.

Kako ostvariti potporu pomoćnika u nastavi/stručnog komunikacijskog posrednika?2026-05-29T14:36:38+02:00

Postupak ostvarivanja prava na pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika detaljno je propisan Pravilnikom o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (NN, br. 85/24). Zakon o osobnoj asistenciji određuje da učenik s teškoćama u razvoju prethodno mora imati rješenje o primjerenom programu obrazovanja. 

Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima određuje: 

Čl. 5.: Zahtjev za priznavanje prava na potporu pomoćnika u nastavi/stručnog komunikacijskog posrednika podnosite školi ili škola pokreće postupak prema službenoj dužnosti. Stručno povjerenstvo osnovne škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta, odnosno učenika ili Stručno povjerenstvo javne ustanove koja osigurava posebne uvjete odgoja i obrazovanja za utvrđivanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa učeniku s teškoćama u razvoju ili nastavničko vijeće srednje škole za učenika s teškoćama u razvoju dostavlja upravnom tijelu u županiji nadležnome za poslove obrazovanja, odnosno Gradskome uredu za obrazovanja, sport i mlade Grada Zagreba prijedlog o priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Nakon toga stručno povjerenstvo nadležnog županijskog upravnog odjela odnosno Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba daje prijedlog temeljem kojeg se donosi rješenje o priznavanju prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. U obrazloženju rješenja mora biti navedeno s koje osnove je priznato pravo učeniku na potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa, a prema uvjetima određenim Zakonom o osobnoj asistenciji. 

Ako niste zadovoljni s rješenjem o ostvarivanju potpore pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika imate pravo žalbe Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih putem županijskog upravnoga odjela, odnosno Gradskoga ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba koje je donijelo rješenje. Žalbu razmatra Povjerenstvo Ministarstva za priznavanje prava na potporu tijekom odgojno-obrazovnoga procesa te se na temelju njihovog prijedloga donosi rješenje. Ukoliko ne budete zadovoljni niti s rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih možete pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.  

Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu odnosno boravištu u Republici Hrvatskoj učenika s teškoćama u razvoju za kojeg je nadležni županijski upravni odjel odnosno Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba pokrenuo postupak za priznavanje prava na potporu pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika.

Koji su poslovi pomoćnika u nastavi?2026-05-29T14:41:59+02:00

Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (NN, br. 85/24): 

Čl. 2. st. 4. Poslovi pomoćnika u nastavi su: 

a) Potpora u komunikaciji i socijalnoj uključenosti:

  • poticati učenika na suradnju s ostalim učenicima, 
  • poticati i usmjeravati učenika na prihvatljive oblike ponašanja te upozoravati učenika na štetnost i posljedice neprihvatljivih oblika ponašanja uz prethodno savjetovanje s učiteljem/nastavnikom i/ili stručnim suradnikom, 
  • pružiti potporu učeniku u provedbi pravila rada i igre, 
  • davati potporu u socijalizaciji uz interakciju s drugim učenicima. 

b) Potpora u kretanju:

  • voditi učenika kojemu je potrebna potpora u kretanju (pridržavati, usmjeravati, upozoravati na prepreke i sl.), 
  • pružiti potporu učeniku koji se kreće u kolicima pri svladavanju prepreka, 
  • voziti učenika u kolicima ako se učenik ne može samostalno voziti te upravljati pomagalima za penjanje i spuštanje u svrhu svladavanja prostornih prepreka, 
  • pružiti potporu učeniku u promjeni položaja tijela. 

c) Potpora pri uzimanju hrane i pića:

  • dodatno pripremiti hranu učeniku: rezanje, usitnjavanje i sl., 
  • hranjenje ovisno o potrebi učenika, 
  • pružiti potporu učeniku pri pijenju. 

 d) Potpora u obavljanju higijenskih potreba (samo u slučaju nepostojanja adekvatne medicinske/njegovateljskepomoći za obavljanje tih potreba):

  • pružiti potporu pri održavanju higijene, 
  • pružiti potporu učeniku u kretanju (vođenje, vožnja) pri odlasku u toalet, 
  • pružiti potporu učeniku pri korištenju toaleta (stavljanje na toalet i pridržavanje tijekom sjedenja; higijena tijela nakon obavljene nužde; mijenjanje higijenskih uložaka i higijena tijela pri mijenjanju; svlačenje i odijevanje odjeće; presvlačenje pelena i higijena tijela pri presvlačenju; pranje ruku nakon obavljene nužde), 
  • pružiti potporu učeniku pri presvlačenju (skidanje i odijevanje odjeće i obuće) tijekom boravka u školi i izvanučioničkim aktivnostima ovisno o potrebi učenika i situaciji. 

 e) Potpora u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka:

  • pružiti potporu učeniku u korištenju pedagoško-didaktičkih pomagala (Brailleova stroja, taktilne i/ili elektroakustične opreme, alternativnih oblika komunikacije te drugih specifičnih pomagala i opreme), 
  • pisati prema diktatu učenika u zadacima koji zahtijevaju pisanje rukom i/ili na računalu vodeći računa da se ne ometa nastavni proces, 
  • pružiti tehničku potporu učeniku u čitanju, pisanju, računanju i izvođenju grafičkih radova, 
  • dodavati učeniku školski pribor, 
  • pridržavati udžbenik, fiksirati radne listiće i bilježnice za radnu podlogu, 
  • pružiti potporu učeniku pri izvođenju praktičnih radova prema naputku učitelja/nastavnika, 
  • pružiti potporu učeniku u izvođenju primjerenoga programa tjelesno-zdravstvene kulture prema naputku učitelja/nastavnika i nadležnoga školskog liječnika, 
  • pružiti potporu učeniku u provođenju izvanučioničke nastave uz prethodnu potvrdu liječnika školske medicine za učenika izdanu na zahtjev škole u navedenu svrhu prema individualnim stanjima i potrebama učenika, 
  • dodatno pročitati zadatak i/ili uputu učeniku, 
  • usmjeravati pažnju učenika na nastavne aktivnosti, 
  • poticati učenika na izvršavanje zadanih uputa, 
  • voditi/usmjeravati učenika u izvršavanju zadataka na nastavnome materijalu, 
  • pružiti potporu učeniku u samovrednovanju svoga rada i uspjeha te riješenih zadataka. 

 f) Suradnja s učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima te vršnjacima učenika u razredu, što podrazumijeva razmjenu informacija potrebnih za praćenje i unapređivanje rada s učenikom, a u svrhu izrade izvješća o posebnostima u radu s učenikom te plana rada pomoćnika u nastavi za sljedeću školsku godinu.

 g) Poslovi prema zaduženju ravnatelja ustanove nakon završetka nastavne godine (dopunski nastavni rad, popravni ili predmetni ispit odnosno razredni ispit, praktična nastava tijekom ljeta, stručna praksa, stručno usavršavanje i drugi poslovi).

Pomoćnik u nastavi nije zamjena za dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe namijenjene učeniku tijekom odgojno-obrazovnog procesa niti smije samostalno davati informacije o napredovanju učenika osobama koje nisu radnici škole. Sve informacije o obrazovnom napretku kao i drugim događanjima u školi roditeljima informacije pružaju učitelji/nastavnici i stručni suradnici škole kao i kod ostalih učenika.

Koji su poslovi stručnog komunikacijskog posrednika?2026-05-29T14:44:18+02:00

Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (NN, br. 85/24): 

Stručni komunikacijski posrednik je osoba koja daje komunikacijsku potporu gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima u onom sustavu komunikacije koji preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik: hrvatski znakovni jezik, prilagođeni hrvatski znakovni jezik (taktilni, locirani, vođeni) ili ostale sustave komunikacije koji se temelje na hrvatskome jeziku (simultana znakovno-govorna komunikacija, ručne abecede, titlovanje ili daktilografija, očitavanje govora s lica i usana, pisanje na dlanu i korištenje tehničkih pomagala). 

Stručni komunikacijski posrednik posreduje u komunikaciji između učenika i okoline tijekom odgojno-obrazovnoga procesa u svakodnevnim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima, prema izrađenome programu rada i uputama učitelja/nastavnika, stručnih suradnika škole odnosno stručnoga tima. 

Čl. 2. st. 5.: Poslovi stručnoga komunikacijskog posrednika su: 

  • pružiti komunikacijsku potporu u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira, 
  • pripremati se za nastavu i neposredni rad s učenikom u svrhu objašnjavanja   /prevođenja određenih pojmova učeniku prema uputama učitelja/nastavnika, 
  • pružiti potporu učeniku pri uporabi radnih materijala i korištenju udžbenika, 
  • dodatno objasniti/prevesti pojmove učeniku, 
  • poticati učenika na pisanje i izražavanje u onom sustavu komunikacije koji učenik preferira, a u skladu s učenikovim mogućnostima i sklonostima, 
  • poticati učenika na suradnju s ostalim učenicima, 
  • pružiti potporu pri kretanju za gluhoslijepe učenike i osigurati prenošenje vizualnih/auditivnih informacija (opisivanje okoline u nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima), 
  • ispisivati na računalu tekst izlaganja predavača tijekom nastave, 
  • surađivati s učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima, što podrazumijeva razmjenu informacija potrebnih za praćenje i unapređivanje rada s učenikom u svrhu izrade izvješća o posebnostima u radu s učenikom te plana rada stručnoga komunikacijskog posrednika za sljedeću školsku godinu, 
  • izvršavati poslove prema zaduženju ravnatelja ustanove nakon završetka nastavne godine (dopunski nastavni rad, popravni ispit ili predmetni odnosno razredni ispit, praktična nastava tijekom ljeta, stručna praksa, stručno usavršavanje i drugi poslovi), 
  • obavljati ostale poslove iz st. 4. ovoga članka prema potrebama učenika. 

Stručni komunikacijski posrednik nije zamjena za dodatne odgojno-obrazovne i rehabilitacijske programe namijenjene učeniku tijekom odgojno-obrazovnog procesa niti smije samostalno davati informacije o napredovanju učenika osobama koje nisu radnici škole. Sve informacije o obrazovnom napretku kao i drugim događanjima u školi roditeljima informacije pružaju učitelji/nastavnici i stručni suradnici škole kao i kod ostalih učenika. 

Sudjelovanje učenika s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama u izvanučioničkoj nastavi2026-05-29T14:45:56+02:00

U svojem radu često se susrećemo s pitanja i pritužbama vezanim za uključivanje učenika s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama u izvanučioničke oblike nastave i tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja: Škola u prirodi, terenska nastava, izleti i ekskurzije. 

Prema odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (NN – MU, br. 06/07, 03/08 i 05/08) te Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08 i 112/12) učenici s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama moraju imati osigurane jednake uvjete obrazovanja kao i ostali učenici, a u cilju osiguravanja ravnopravnih uvjeta treba im biti osigurana razumna prilagodba.  

Sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10-ispr., 16/12, 126/2012, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23) osim voditelja mora biti osigurana pratnja sukladno broju učenika te pratnja za učenike s teškoćama sukladno njihovim teškoćama. 

Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole (NN, br. 67/14; u daljnjem tekstu Pravilnik) u čl. 11. propisuje da su za ostvarivanje izvanučioničke nastave odgovorni učitelj voditelj, učitelj pratitelj i ravnatelj školske ustanove. Nadalje propisuje da je uz voditelja potrebno imenovati i učitelja pratitelja, a pratnju učenicima s teškoćama u razvoju osigurati sukladno odredbama Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja (NN, br. 63/08 i 90/10; u daljnjem tekstu: Državni pedagoški standard). Ravnatelj je prema čl. 16. istog Pravilnika dužan izdati putne naloge i osigurati financijska sredstva za troškove izvanučioničke nastave i dnevnice učitelja i/ili stručnih suradnika i pratitelja djece s teškoćama u skladu s propisima. Prema čl. 28. u izvanučioničkoj nastavi ne mogu sudjelovati osobe koje nisu učenici ili djelatnici školske ustanove odnosno one osobe koje učitelji nisu naveli vezano uz ostvarivanje predviđenih ciljeva. Iznimno, u aktivnostima mogu sudjelovati osobe koje su pratnja učenicima s teškoćama o čemu odlučuju ravnatelj, razrednik i stručni suradnici školske ustanove. 

Državni pedagoški standard propisuje u čl. 7. da je za nastavu izvan prostora škole potreban jedan pratitelj iz redova učitelja ili stručnih suradnika škole za skupinu do najviše 14 učenika. Za učenike s teškoćama za izvođenje nastave izvan prostora škole potrebno je osigurati pratitelja i to jednog za jednog učenika s oštećenjem vida, sluha, s motoričkim oštećenjima, s autizmom ili značajno sniženim intelektualnim sposobnostima ili organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju, odnosno jednog za do pet učenika sniženih intelektualnih sposobnosti i jednog za do pet učenika s poremećajima u ponašanju koji su smješteni u odgojne domove. 

Prema Pravilniku o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima (NN, br. 85/24) u okviru poslova pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika navodi se: 

„…– pružiti potporu učeniku pri presvlačenju (skidanje i odijevanje odjeće i obuće) tijekom boravka u školi i izvanučioničkim aktivnostima ovisno o potrebi učenika i situaciji. 

– pružiti potporu učeniku u provođenju izvanučioničke nastave uz prethodnu potvrdu liječnika školske medicine za učenika izdanu na zahtjev škole u navedenu svrhu prema individualnim stanjima i potrebama učenika 

– pružiti potporu pri kretanju za gluhoslijepe učenike i osigurati prenošenje vizualnih/auditivnih informacija (opisivanje okoline u nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima…“ 

Tijekom 2023. godine sukladno zaprimljenim pritužbama uputili smo svim osnivačima osnovnih i srednjih škola i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih preporuku za sudjelovanje učenika s teškoćama u razvoju u izvanučioničkoj nastavi sukladno obvezama prema Konvenciji i postojećim propisima vezanih za organizaciju izvanučioničke nastave i osiguravanje pratnje učenicima s teškoćama u razvoju. Predložili smo da razmotre mogućnosti financiranja troškova smještaja i putovanja dodatnih pratitelja kao i da se financira rad pomoćnika u nastavi i njihove dnevnice tijekom trajanja izvanučioničke nastave, a sve kako učenici s teškoćama u razvoju ne bi bili isključeni te oni i njihovi razredni kolege stavljeni u nepovoljniji položaj zbog povećanih troškova. Naglasili smo da je broj pratitelja jednak potrebama učenika s teškoćama u razvoju u odnosu na njihove teškoće. Nastavno na datu preporuku Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nam je dostavilo izvješće u kojem je potvrdilo sve zakonske osnove i obveze te zaključilo da smatraju da je provođenje izvanučioničke nastave i osiguravanje pratitelja propisano na način da su propisima obuhvaćena sva pitanja sadržana u našoj preporuci da se učenicima s teškoćama u razvoju omogući ravnopravno sudjelovanje uz osiguravanje potrebne potpore i razumne prilagodbe.  

Unatoč postojanju jasnih zakonskih odredbi u svojem radu često se susrećemo s primjerima gdje škole u situacijama kada su zabrinuti za zdravlje i život učenika s teškoćama u razvoju te i ostalih učenika predlažu da roditelji idu u pratnji. Jednako tako postoje situacije gdje se iz istih razloga sami roditelji obraćaju sa zamolbom školi da budu pratnja svojem djetetu s teškoćama u razvoju. U odnosu na rad pomoćnika u nastavi koje škole teško angažiraju zbog njihovog radno-pravnog statusa koji nije izjednačen statusu ostalih djelatnika škole, one često nailaze na situacije da osobe koje rade kao pomoćnici u nastavi ne žele prihvatiti odlazak na izvanučioničku nastavu te škole prema svojim mogućnostima organiziraju pratnje. 

Slijedom svega navedenog smatramo da je u nadležnosti škola da osiguraju najprimjereniji način uz osiguravanje potrebne prilagodbe i podrške za učenika s teškoćama u razvoju kako bi sudjelovalo u izvanučioničkoj nastavi ukoliko ne postoji mišljenje liječnika specijaliste koje bi upućivalo na moguće kontraindikacije na život i zdravlje.

Upisi učenika s teškoćama u razvoju u 1. razred srednje škole2026-05-29T14:48:41+02:00

Tijekom završnog 8. razreda osnovne škole, učenici s teškoćama u razvoju idu na profesionalno usmjeravanje pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koje po završetku istog dostavlja svoje mišljenje na kojem navodi najviše 6 srednjoškolskih obrazovnih programa/kurikula.  

Odlukom o upisu učenika u 1. razred srednje škole koju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih donosi za svaku školsku godinu određuje se ljetni i jesenski rok za upis učenika s teškoćama u razvoju koji prethodi redovitim rokovima za upis učenika. U navedenim rokovima učenici s teškoćama u razvoju mogu prijaviti samo obrazovne programe koje im je predložio tim za profesionalno usmjeravanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Navedeni obrazovni programi prema prioritetima učenika prijavljuju se preko županijskih upravnih odjela nadležnih za obrazovanje odnosno Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba. Navedeni rokovi ne znače izravan upis jer se u jedan razredni odjel može upisati najviše 3 učenika s teškoćama u razvoju što znači da se u rokovima za upis učenika s teškoćama u razvoju se oni međusobno „natječu“, odnosno rangiraju prema ostvarenim bodovima.  

Učenici s teškoćama u razvoju koji ne ostvare upis u rokovima za upis učenika s teškoćama u razvoju mogu prijavljivati kao i ostali učenici srednjoškolske programe u redovitim rokovima. Tada ne moraju više prijavljivati samo programe koje je predložio Hrvatski zavod za zapošljavanje. 

Bitno je voditi računa na koji način se prijavljuje poredak prioriteta odnosno srednjoškolskih obrazovnih programa – na mjesto broj 1 stavlja se program koji se primarno želi upisati, na mjesto broj 2 program koji predstavlja drugi izbor učenika i tako redom. Bitno je voditi računa i da učenici prijave samo one programe koje žele upisati u obrazovnim programima u kojima se žele školovati. 

Postupak upisa se kao i kod ostalih učenika provodi elektroničkim načinom preko mrežne stranice Nacionalnoga informacijskog sustava prijava i upisa u srednje škole (NISpuSŠ). Bitno je voditi računa o svim rokovima koji su navedeni svake godine u Odluci u upisu u 1. razred srednje škole koju donosi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih počevši od registracije kandidata s teškoćama u razvoju izvan redovitog sustava obrazovanja RH putem srednje.e-upisi.hr 

U postupku provedbe elektroničkih prijava i upisa u srednje škole pripremne i druge radnje provode upisna povjerenstva osnovnih i srednjih škola, upravni odjeli nadležni za obrazovanje u županijama, odnosno Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba, CARNET i Ministarstvo turizma i sporta. 

Redoviti učenik osnovne škole u Republici Hrvatskoj može podnijeti prigovor svom razredniku zbog netočno navedenih zaključnih ocjena iz nastavnih predmeta, osobnih podataka ili podataka na temelju kojih se ostvaruju dodatna prava za upis i zatražiti njihov ispravak. 

Učenici koji osnovno obrazovanje ne završavaju kao redoviti učenici osnovne škole u Republici Hrvatskoj (kandidati koji osnovno obrazovanje završavaju ili su završili u inozemstvu ili drugim obrazovnim sustavima; kandidati koji su se ispisali te žele ponovno upisati prvi razred; kandidati koji su prethodne školske godine završili osnovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj, ali se nisu upisali u srednju školu) prijavljuju se CARNET-u na način opisan na mrežnoj stranici https://srednje.e-upisi.hr. 

Kandidat koji nema status redovitog učenika osnovne škole u Republici Hrvatskoj (kandidat koji osnovno obrazovanje završava ili je završio u inozemstvu ili drugim obrazovnim sustavima; kandidat koji se ispisao te želi ponovno upisati prvi razred; kandidat koji je prethodne školske godine završio osnovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj, ali se nije upisao u srednju školu) može zbog netočno unesenih ocjena ili osobnih podataka podnijeti prigovor CARNET-u koji je unio podatke. 

U slučaju da nisu ispravljeni netočno uneseni podaci, učenici i ostali kandidati mogu podnijeti pisani prigovor CARNET-ovoj službi za podršku obrazovnom sustavu na obrascu za prigovor koji je dostupan na mrežnoj stranici NISpuSŠ-a.

Kako ostvariti prilagodbu ispitne tehnologije na državnoj maturi?2026-05-29T14:50:22+02:00

Kandidati s invaliditetom mogu ostvariti pravo na prilagodbu ispitne tehnologije na državnoj maturi temeljem procjene i odluke Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 

Da bi se ostvarilo takvo pravo, uz dostavljeni obrazac zahtjeva za prilagodbu potrebni su i dokazi o teškoćama u razvoju/invaliditetu (rješenje o primjerenom programu obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju, nalaz i mišljenje o vrsti i stupnju teškoće u razvoju, medicinska dokumentacija, nalazi i mišljenja školskih stručnjaka).

Sve informacije mogu se dobiti od ispitnog koordinatora u srednjoj školi, a važno je proučiti i Upute za prilagodbu ispitne tehnologije, dostupne na mrežnoj stranici Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja:

https://www.ncvvo.hr/kategorija/drzavna-matura/prilagodba-ispitne-tehnologije/ 

https://www.ncvvo.hr/prirucnik-za-prilagodbu-ispitne-tehnologije-prilikom-polaganja-ispita-drzavne-mature/  

Bitno je ispitnim koordinatorima navesti sve prilagodbe ispitne tehnologije koje su vam potrebne na državnoj maturi, a o čemu konačnu odluku donosi povjerenstvo koje svake godine imenuje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Kako ostvariti prilagodbe dodatnih provjera znanja, vještina i sposobnosti za upis na studij/pri upisu na studij?2026-05-29T14:51:16+02:00

Pojedina visoka učilišta organiziraju dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti za upis na studijske programe. Kako bi se ostvarilo pravo na individualizirani prilagođeni način dodatne provjere, treba se pravovremeno obratiti visokom učilištu (službi za podršku studentima ili koordinatoru za studente s invaliditetom) radi podnošenja zahtjeva za prilagodbu i dogovora o pojedinostima provedbe dodatne provjere znanja, vještina i sposobnosti.

Kako ostvariti prednost pri upisu na studij?2026-05-29T14:52:53+02:00

Kandidati sa 60% i više tjelesnog oštećenja i kandidati od II. do IV. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, s invaliditetom čija se oštećenja nalaze na Listi oštećenja organizma imaju pravo upisa u status redovitih studenata izvan odobrene upisne kvote uz uvjet da prijeđu razredbeni prag i zadovolje na eventualnoj provjeri posebnih znanja, vještina i sposobnosti. 

Ako visoko učilište ne odredi drukčije, pod prijeđenim razredbenim pragom smatraju se položeni svi ispiti koje je visoko učilište odredilo kao obvezne za upis. 

Potvrda o pripadnosti ovoj skupini (potvrda iz Registra osoba s invaliditetom, rješenje Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje o tjelesnom oštećenju ili nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom) pristupnici su dužni original ili ovjerenu preslika dostaviti Središnjemu prijavnom uredu Agencije za znanost i visoko obrazovanje u propisanom roku (za iznimke vidjeti Posebni dio natječaja svake sastavnice).

Kako ostvariti pravo na subvencionirano stanovanje u studentskim domovima?2026-05-29T14:54:35+02:00

Studenti u redovitom statusu na sveučilišnom prijediplomskom, sveučilišnom diplomskom, sveučilišnom integriranom prijediplomskom i diplomskom studiju, stručnom kratkom studiju, stručnom prijediplomskom i stručnom specijalističkom diplomskom studiju, te redoviti studenti na sveučilišnom specijalističkom studiju i doktorskom studiju na poslijediplomskoj razini mogu ostvariti pravo na subvencionirano stanovanje u studentskim domovima, u slobodnim kapacitetima učeničkih domova i kod privatnih stanodavaca u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava studenata u redovitom statusu na subvencionirano stanovanje (NN, br. 68/23). 

Pravo se ostvaruje prijavom na javni natječaj koji raspisuju i objavljuju na svojim mrežnim stranicama studentski centri, i visoka učilišta u mjestima koji nemaju studentskog centra. Javni se natječaji raspisuju uobičajeno tijekom lipnja i srpnja tekuće akademske godine, za svaku sljedeću akademsku godinu. 

Studenti mogu ostvariti pravo na subvencionirano stanovanje samo u mjestima gdje studiraju ako im je mjesto studiranja različito od mjesta prebivališta. 

Pod točno propisanim kriterijima (čl. 7., 8. i 9. prethodno navedenog Pravilnika) studenti mogu ostvariti izravno pravo na subvencionirano stanovanje, a između ostalog i studenti s invaliditetom s najmanje 60% utvrđenog oštećenja organizma ili najmanje 3. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti u skladu s propisom kojim je propisana metodologija vještačenja i koji su upisani u Registar osoba s invaliditetom, uključujući i one upisane na doktorski studij. Državljani Republike Hrvatske trebaju dostaviti potvrdu o upisu u Registar osoba s invaliditetom koja sadrži postotak utvrđenog oštećenja organizma ili stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti, a koju izdaje Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Studenti koji nisu državljani RH dostavljaju potvrdu ili rješenje nadležne ustanove za utvrđivanje postotka oštećenja organizma/stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti. 

Kriterije za ostvarivanje izravnog prava vidjeti u Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava studenata u redovitom statusu na subvencionirano stanovanje (NN, br. 68/23). 

Potrebno je obratiti pažnju i na uvjete koji isključuju ostvarivanje prava na subvencionirano stanovanje u čl. 6. Pravilnika: studenti s 60% utvrđenog oštećenja organizma ili najmanje III. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti trebaju ostvariti u tekućoj akademskoj godini najmanje 1 ECTS bod, odnosno najmanje 15 ECTS bodova prosječno u prethodnim godinama studiranja  

Studenti koji ne ostvaruju izravno pravo na subvencionirano stanovanje ostvaruju bodove u postupku bodovanja i utvrđivanja rang-lista sukladno odredbama čl. 11., 12., 13., 14. i 15. prethodno navedenog Pravilnika. Student s invaliditetom do 50% utvrđenog oštećenja organizma ili do II. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti u skladu s propisom kojim je propisana metodologija vještačenja i koji su upisani u Registar osoba s invaliditetom ostvaruju temeljem potvrde dodjeljuje se 400 bodova. 

Studenti koji upišu mirovanje u akademskoj godini za koju im je dodijeljeno pravo na subvencionirano stanovanje gube to pravo tijekom trajanja mirovanja. Izuzeće se odnosi na studente s invaliditetom s najmanje 60% utvrđenog oštećenja organizma ili najmanje III. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti u skladu s propisom kojim je propisana metodologija vještačenja i koji su upisani u Registar osoba s invaliditetom ako mirovanje studija ne upisuju treću akademsku godinu uzastopno. 

Novoizgrađeni ili obnovljeni studentski domovi osigurali su većim dijelom pristupačnost osobama s invaliditetom u sobama prilagođenima studentima s invaliditetom koji se za kretanje koriste kolicima. Važno se pravovremeno informirati o mogućnostima i smještajnim kapacitetima u mjestu studiranja, te prilikom prijave na natječaj za smještaj treba istaknuti potrebu za prilagođenom sobom. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih za svaku akademsku godinu donosi i objavljuje na svojim mrežnim stranicama Odluku o iznosu subvencija i kvoti za subvencionirano stanovanje. Više informacija možete naći na:  

https://mzom.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/visoko-obrazovanje/potpore-studentima/164  

Kako ostvariti pravo na novčanu potporu za podmirenje dijela troškova prijevoza za studente s invaliditetom?2026-05-29T14:55:29+02:00

Studenti u redovitom statusu koji su upisani na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj na sveučilišne prijediplomske studije, sveučilišne diplomske studije, sveučilišne integrirane prijediplomske i diplomske studije, stručne kratke studije, stručne prijediplomske studije i stručne diplomske studije te na sveučilišne specijalističke studije i doktorske studije na poslijediplomskoj razini s najmanje 60% utvrđenog oštećenja organizma ili najmanje III. stupnja oštećenja funkcionalnih sposobnosti, sukladno propisu kojim je propisana metodologija vještačenja i koji su upisani u Registar osoba s invaliditetom mogu podnijeti zahtjev za novčanu potporu u podmirenju dijela troškova prijevoza.  

Svake godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na novčanu potporu za pokriće dijela troškova prijevoza za studente s invaliditetom (NN, br. 114/23) svake godine raspisuje javni poziv za dodjelu novčane potpore i donosi odluku o visini novčane potpore za podmirenje dijela troškova javnog prijevoza  

Dodatne informacije dostupne su na mrežnim stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih na poveznici:  

https://mzom.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/visoko-obrazovanje/potpore-studentima/164  

Pojedine jedinice lokalne i regionalne samouprave (gradovi, županije) organiziraju prilagođeni prijevoz osobama s invaliditetom (posebna kombi vozila), ali su usluge i kapaciteti nerijetko nedostatni. 

Uslugu prilagođenog prijevoza zbog toga pružaju i mnoge udruge osoba/mladih s invaliditetom. 

Pojedina visoka učilišta u suradnji s udrugom ili tvrtkom koja osigurava takvu uslugu pružaju pomoć u organizaciji ili sufinanciranju prilagođenog prijevoza.

Kako ostvariti prilagodbu nastavnoga procesa i polaganja ispita?2026-05-29T14:56:31+02:00

Studenti s invaliditetom (za koje postoji takva potreba), imaju pravo na individualizirano prilagođen način praćenja nastave i polaganja ispita. Da bi se ostvarilo ovo pravo potrebno se obratiti službi/uredu/koordinatoru za podršku studentima s invaliditetom koji djeluje pri visokom učilištu na kojem studirate. 

Zahtjev za prilagodbu treba potkrijepiti odgovarajućom dokumentacijom (npr. potvrdom fakultetskog liječnika, odlukom o prilagodbi ispitne tehnologije na ispitima državne mature, rješenjem o individualiziranom pristupu tijekom ranijeg obrazovanja, nalazom i mišljenjem tijela vještačenja, logopedskim nalazom i mišljenjem i sl.). Na temelju zahtjeva studenta i odgovarajuće dokumentacije, donosi se preporuka za prilagodbu. 

Oblici prilagodbe ovise o individualnim teškoćama i potrebama studenta, ali i o zahtjevima studijskog programa (definiranim ishodima učenja) s kojima se ne smiju kompromitirati, o čemu odlučuje predmetni nastavnik. 

 Neki od primjera prilagodbi za nastavni proces uključuju: 

  • prilagodbu ispitne literature, 
  • unaprijed ustupanje prezentacija i nastavnih materijala u digitalnom obliku (doc., docx. ili pdf.), 
  • korištenje prilagođenom opremom (npr. računala s ugrađenim čitačem ekrana i govornom jedinicom) tijekom predavanja, 
  • potporu druge osobe (asistenta) u zapisivanju bilježaka i praćenju predavanja (npr. vršnjačka potpora, prevoditelj znakovnog jezika), 
  • produljeno vrijeme za predaju seminarskih i drugih radova, 
  • audio – snimanje predavanja (uz prethodni dogovor s nastavnikom), 
  • alternativne oblike izvršavanja obveza (npr. pisanje seminarskog rada, sudjelovanje u projektu…) u slučaju nemogućnosti sudjelovanja u nastavi, 
  • individualne termine za ispite. 

Neki od primjera prilagodbi na ispitima uključuju: 

  • produljeno vrijeme pisanja ispita (do najviše dvostruko više vremena u odnosu na ostale studente), 
  • usmene umjesto pisanih provjera znanja, i obratno, 
  • pisanje ispita u posebnoj prostoriji, 
  • korištenje prilagođenom opremom (npr. računala s ugrađenim čitačem ekrana i govornom jedinicom) tijekom provjera znanja, 
  • grafičku prilagodbu ispitnog materijala (npr. uvećana slova, prored, podebljane ključne riječi), 
  • potporu druge osobe (asistenta) u zapisivanju odgovora (po diktatu). 

Važno se na vrijeme dogovoriti s predmetnim nastavnikom o ostvarivanju predloženih i mogućih oblika prilagodbe. Preporučuje se javiti nastavniku najkasnije tjedan dana prije ispita/kolokvija. Jednako tako, poželjno je odmah na prvom predavanju informirati nastavnika o svojim potrebama uz praćenje nastave.

Pomoćna tehnologija i prilagodba literature na visokim učilištima2026-05-29T14:57:49+02:00

Pojedine sveučilišne službe/uredi za podršku studentima s invaliditetom posjeduju određenu pomoćnu tehnologiju za studente s oštećenjima vida (npr. brajičnu bilježnicu i pisač, elektronička povećala, skener, prijenosna računala), kojima se studenti po potrebi mogu koristiti u nastavnom procesu.

Pojedina visoka učilišta preko služba podrške i knjižnica pružaju uslugu prilagodbe nastavne literature. Takvu uslugu osiguravaju i pojedine udruge osoba/mladih s invaliditetom. 

 

Koliko je pouzdana oznaka „pristupačno” u turističkoj ponudi smještaja i tko snosi odgovornost ukoliko to nije istina?2026-05-29T15:00:14+02:00

Primjeri iz prakse pokazuju da oznaka „pristupačno” ponekad nije utemeljena na stvarnim, mjerljivim kriterijima. Smještaj se oglašava kao prilagođen, a po dolasku gost s invaliditetom zatekne stepenice, neprilagođen wc-e ili nedostatak prostora za kretanje. Takve situacije mogu uzrokovati dodatne troškove, zdravstvene rizike i ozbiljno narušavanje dostojanstva osoba s invaliditetom. Za točnost informacija primarno je odgovoran pružatelj usluge, vlasnik hotela, apartmana ili drugog smještajnog objekta koji oglašava pristupačnost. Ako se objekt promovira putem online platformi, odgovornost za istinitost podataka i dalje snosi iznajmljivač, dok su platforme dužne osigurati transparentnost i mehanizme prijave netočnih informacija. Netočno oglašavanje pristupačnosti može predstavljati obmanjujuću poslovnu praksu i oblik diskriminacije te povlačiti reputacijsku, ali i pravnu odgovornost. Zato je nužno uvesti jasne standarde kako bi oznaka „pristupačno” značila stvarnu, a ne samo deklarativnu pristupačnost. 

Je li nepristupačnost u turizmu samo tehničke prirode ili je i pitanje ljudskih prava osoba s invaliditetom?2026-05-29T15:00:57+02:00

Nepristupačnost nije samo pitanje postojanja rampe, dizala ili prilagođene sobe/smještaja. Kada se osobama s invaliditetom uskraćuje smještaj, kada im se poručuje da „more nije za njih” ili kada ne mogu ući na plažu/bazen, riječ je o povredi prava na ravnopravno sudjelovanje u društvu. 

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN – MU, br. 06/07, 03/08 i 05/08) čime smo se obvezali osigurati jednak pristup turističkim uslugama i sadržajima otvorenim i namijenjenim javnosti. Pristupačnost stoga nije povlastica niti dodatna vrijednost, ona je temeljno ljudsko pravo i standard kvalitete održivog turizma. 

Tko odgovara za pristupačnost javnih turističkih sadržaja i objekata?2026-05-29T15:03:11+02:00

U Republici Hrvatskoj je odgovornost za pristupačnost podijeljena između javnog i privatnog sektora. Općine, gradovi i županije osiguravaju pristup javnim površinama, plažama, mostovima i kulturnim objektima, dok vlasnici hotela, kampova i drugih turističkih sadržaja moraju osigurati da njihove usluge i smještaj ispunjavaju obveze pristupačnosti.  

Na koliko dana godišnjeg odmora imam pravo s obzirom da sam osoba s invaliditetom?2026-05-29T15:05:03+02:00

Prije svega napominjemo da poslodavac, prilikom utvrđivanja ukupnog broja dana godišnjeg odmora, ne smije odrediti trajanje godišnjeg odmora kraće od zakonom propisanog minimuma. 

Sukladno čl. 77. st. 1. Zakona o radu (NN, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) radnik ima pravo na najmanje četiri tjedna godišnjeg odmora, neovisno o tome traje li radni tjedan pet ili šest dana. Međutim, u slučaju osoba s invaliditetom primjenjuje se čl. 9. st. 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, br. 157/13, 152/14, 39/18 i 32/20), prema kojem osoba s invaliditetom ima pravo na najmanje pet tjedana godišnjeg odmora, također neovisno o trajanju radnog tjedna, pod pretpostavkom da poslodavac nema sklopljen kolektivni ugovor. 

Nadalje ističemo da je Zakonom o radu propisano minimalno trajanje godišnjeg odmora od četiri tjedna, dok je Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom propisano minimalno trajanje od pet tjedana. Kao osnovica za utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora, temeljem odredbi Kolektivnog ugovora, uzima se najkraće trajanje godišnjeg odmora propisano zakonodavstvom o radu, odnosno 20 radnih dana (četiri tjedna). Na tu osnovicu od 20 radnih dana radniku se dodaju dodatni dani prema kriterijima i broju dana utvrđenom Kolektivnim ugovorom. Napominjemo da je kolektivnim ugovorom propisan i minimalan broj dana godišnjeg odmora za pojedine kategorije zaposlenih, zbog čega se Kolektivni ugovor primjenjuje kao povoljnije pravo. 

Imam li kao osoba s invaliditetom pravo na veći iznos otpremnine?2026-05-29T15:06:35+02:00

Prema odredbama Zakona o radu, svaki radnik kojem prestaje radni odnos ima pravo na otpremninu, osim u slučaju prestanka radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnika, kada radnik sam daje otkaz ili kada radni odnos prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Uvjet za ostvarivanje prava na otpremninu jest da je radnik kod tog poslodavca radio najmanje dvije godine. 

Otpremnina iznosi jednu trećinu prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci prije prestanka radnog odnosa, pomnoženo s godinama rada kod istog poslodavca (ne manje od dvije godine). Poslodavac je obvezan na tako utvrđeni iznos obračunati i uplatiti sva pripadajuća davanja (poreze i doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje). 

Nadalje, kolektivnim ugovorom može se propisati da u slučajevima kada radniku prestaje radni odnos zbog odlaska u mirovinu ili nastanka opće nesposobnosti za rad, radnik ima pravo na otpremninu u iznosu određenom kolektivnim ugovorom. Takva je otpremnina u pravilu niža od otpremnine koja pripada radniku u slučajevima kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, neovisno o tome radi li se o radniku s invaliditetom ili radniku bez invaliditeta. 

Mogu li dobiti otkaz za vrijeme privremene spriječenosti za rad/bolovanja?2026-05-29T15:07:06+02:00

Zakonom o radu propisano je da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Iznimno, otkazni rok teče i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ako je poslodavac otkazao ugovor prije nastupa privremene nesposobnosti te je odlukom o otkazu radnika oslobodio obveze rada tijekom otkaznog roka. 

Dakle, ako je poslodavac radniku otkazao ugovor o radu za vrijeme njegove privremene nesposobnosti za rad, otkazni rok počet će teći tek nakon povratka radnika na rad. Međutim, ako je došlo do prekida tijeka otkaznog roka radniku koji nije bio oslobođen obveze rada, radni odnos prestat će najkasnije istekom šest mjeseci od dana početka tijeka otkaznog roka. 

Imam li kao osoba s invaliditetom pravo na duži otkazni rok?2026-05-29T15:14:55+02:00

Zakonom o radu propisano je trajanje otkaznog roka u slučaju kada otkaz daje poslodavac, osim ako je riječ o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od strane poslodavca, u kojem se slučaju otkazni rokovi skraćuju za polovicu od propisanih. 

Osoba s invaliditetom, sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, br. 157/13, 152/14, 39/18 i 32/20), ima pravo na otkazni rok koji je za mjesec dana dulji od roka propisanog Zakonom o radu. Primjerice, ako je prema Zakonu o radu propisan otkazni rok od dva tjedna, primjenom Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom taj se rok produljuje za dodatnih mjesec dana. 

Tko ima pravo na inkluzivni dodatak i kako se ostvaruje?2026-05-29T15:18:07+02:00

Inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Inkluzivni dodatak utvrđuje se u pet razina potpore, ovisno o vrsti i težini invaliditeta. 

Zahtjev za inkluzivni dodatak podnosi se Hrvatskom zavodu za socijalni rad, područnom uredu prema prebivalištu. 

Hrvatski zavod za socijalni rad u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak upućuje medicinsku i drugu dokumentaciju Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, radi donošenja nalaza i mišljenja. Nalaz i mišljenje donosi se na temelju Uredbe o metodologijama vještačenja, prema kriterijima iz Liste iste vrste i težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Ukoliko se osobi utvrdi oštećenje funkcionalnih sposobnosti u stupnjevima od II. do IV., ona uz ispunjavanje drugih uvjeta može ostvariti odgovarajuću razinu potpore.

Tko ima pravo na uslugu osobne asistencije i kako se ostvaruje?2026-05-29T15:19:02+02:00

Osobna asistencija je socijalna usluga podrške osobama s invaliditetom (tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, oštećenjima vida/sluha, autizmom) radi veće samostalnosti i uključenosti u zajednicu. Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent, uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik, a uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj.  

Zahtjev za uslugu osobne asistencije podnosi se nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. Nakon podnošenja zahtjeva, Komisija za procjenu utvrđuje potreban broj sati i vrstu aktivnosti prema kriterijima iz Liste procjene potreba. U procjeni potrebnog broja sati usluge utvrđuje se vrsta i težina invaliditeta, potrebe osobe s invaliditetom za podrškom, obiteljske i socijalne okolnosti osobe, kao i druge specifične okolnosti koje mogu utjecati na opseg usluge. 

Usluga osobne asistencije može obuhvatiti aktivnosti brige o sebi (održavanje higijene, hranjenje), brigu o kućanstvu (osnovni kućanski poslovi, organiziranje prehrane, nabavka namirnica), pratnju i pomoć kod kretanja i rukovanja pomagalima, pomoć i pratnju u različitim socijalnim aktivnostima, pomoć i podrška u komunikaciji odnosno podrška u kretanju osobama s oštećenjem vida i druge aktivnosti. 

Korisnik osobne asistencije predlaže pružatelja usluge osobne asistencije, a pružatelj može biti organizacija civilnog društva, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući.  

Korisnik nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Ako su prihodi viši, dužan je sudjelovati u iznosu 1% cijene usluge, a ako su viši od dvije prosječne neto plaće, dužan je sudjelovati u iznosu 2% cijene usluge. 

Ostvarujem naknade u socijalnoj skrbi, ali mi one nisu dovoljne za život. Tko mi može pomoći?2026-05-29T15:20:04+02:00

Ako već ostvarujete prava iz sustava socijalne skrbi, ali su vam primanja nedostatna za podmirenje osnovnih životnih potreba, važno je znati kome se možete obratiti i koje su vam mogućnosti.  

Za priznavanje i ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi nadležan je Hrvatski zavod za socijalni rad, ali prava i naknade priznaju se u granicama zakonskih odredbi. Iako su vaše prilike teške, stručni radnik vam ne može odobriti više iznose nego je to propisano zakonom. 

Međutim, osim donošenja rješenja o pravima i uslugama, uloga i ovlasti Hrvatskog zavoda za socijalni rad su puno šire: zavod procjenjuje socijalne potrebe korisnika, donosi individualni plan promjene, pruža stručnu pomoć i savjetovanje, upućuje korisnike na druge oblike pomoći (npr. smještaj, pomoć u kući, jednokratne naknade i sl.).  

U iznalaženju rješenja za vašu situaciju možete se obratiti i drugim institucijama i razinama vlasti: 

  1. Gradovi i općine često imaju vlastite socijalne programe (npr. pomoći za stanovanje, ogrjev, jednokratne novčane pomoći, subvencije prijevoza, školske potpore i sl.). Obratite se nadležnom upravnom odjelu u vašem gradu ili općini i raspitajte se o lokalnim mjerama pomoći.  
  1. Ako ste nezaposleni ili radite, ali s niskim primanjima, korisno je informirati se o mjerama aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje. 
  1. Organizacije civilnog društva, humanitarne i vjerske organizacije mogu pružiti savjetodavnu podršku, a neke od njih mogu osigurati pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama i neke druge oblike pomoći na terenu. 

Važno je naglasiti da se sustav socijalne skrbi temelji na individualnoj procjeni potreba, pa je preporučljivo izravno razgovarati sa socijalnim radnikom u nadležnom područnom uredu HZSR-a kako bi se sagledala cjelokupna situacija i kako biste dobili cjelovitu informaciju o drugim mogućnostima u vašoj životnoj sredini.

Trebaju li se djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom uključivati u sportske i rekreativne aktivnosti?2026-05-29T15:24:23+02:00

Sport i rekreacija imaju iznimno važnu ulogu u poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Redovitim bavljenjem sportom otkrivaju se, razvijaju i jačaju individualni potencijali i talenti svake osobe, dok se istovremeno unapređuje tjelesna kondicija, razvijaju motoričke sposobnosti te postižu značajni rehabilitacijski učinci. Osim tjelesnih dobrobiti, sport ima snažan pozitivan utjecaj na psihološki i emocionalni razvoj. Sudjelovanje u sportskim aktivnostima doprinosi jačanju samopouzdanja, osjećaja vlastite vrijednosti i motivacije, razvijaju se socijalne vještine te olakšava komunikacija i uključivanje u društvenu zajednicu. Kroz timski rad, suradnju i zajedničke ciljeve, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju imaju priliku graditi odnose, osjećaj pripadnosti i ravnopravnosti s drugima. Kontinuirani trening, trud i ustrajnost, kao i postizanje rezultata utemeljenih na vlastitim sposobnostima, pomažu u izgradnji osjećaja postignuća i ponosa. Kada okolina prepoznaje i vrednuje njihov napredak, dodatno se jača samopouzdanje i želja za daljnjim razvojem. Sport ne doprinosi samo očuvanju zdravlja, nego je i snažan alat za osobni rast, rehabilitaciju i socijalnu integraciju. Bavljenjem sportom osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju mogu doživjeti radost, emocionalnu ispunjenost i osjećaj uspjeha, a ujedno postaju aktivni i ravnopravni članovi zajednice.

Jesu li parasport i sport gluhih po pravom statusu u jednakopravnom položaju sa sportom osoba bez invaliditeta?2026-05-29T15:28:34+02:00

Iz odredbi Zakona o sportu (NN, br. 141/22) kojima su definirani i određeni uvjeti i kriteriji za obavljanje stručnih poslova u sportu, kategorizacija sportova i sportaša, pokazatelji uspješnosti, trajne novčane naknade za osvajanje medalja, sportske stipendije i državne nagrade za vrhunska sportska postignuća, ali i odredbi kojima su propisane pravne osobe koje djeluju u sustavu sporta te iz odredbi drugih podzakonskih propisa koji uređuju sustav sporta, nedvojbeno proizlazi da su sustav parasporta i sporta gluhih izjednačeni sa sustavom sporta za sportaše bez invaliditeta. Ovakva zakonska ravnopravnost znači kako natjecanja, rezultati i uspjesi u parasportu i sportu gluhih  imaju jednaku vrijednost kao i natjecanja, sportski rezultati i uspjesi koje ostvare sportaši bez invaliditeta.

Moraju li djeca s teškoćama u razvoju sportske i rekreativne aktivnosti provoditi isključivo odvojeno, u posebnim grupama/klubovima ili se smiju uključiti zajedno s djecom i mladima bez invaliditeta?2026-05-29T15:30:11+02:00

Poželjno je osmišljavati i provoditi sportske i rekreativne programe u kojima se djeca s teškoćama uključuju u rekreativne i sportske aktivnosti zajedno s djecom bez invaliditeta. Takvi oblici inkluzivnog rada pozitivno utječu na socijalizaciju i uključivanje, djeca motiviraju jedni druge, a ujedno se podiže razina svijesti djece koja na taj način uče o različitostima kao o bogatstvu. Također, takvim programima omogućuje se uključivanje djece s teškoćama u razvoju u rekreativne i sportske aktivnosti i u onim krajevima u kojima nema udruga i klubova koji okupljaju isključivo osobe s invaliditetom i/ili djecu s teškoćama u razvoju.

Kako mogu doći do najma gradskog stana?2026-05-29T15:32:00+02:00

Većina jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine) stanove i obiteljske kuće u svome vlasništvu dodjeljuje u najam putem javnih natječaja. Prema našim saznanjima, nakon zaprimljenih prijava zainteresiranih građana, jedinice lokalne samouprave utvrđuju liste prvenstva na temelju koje se nekretnine (npr. stanovi) daju u najam. Učestalost raspisivanja takvih natječaja, kao i uvjeti za prijavitelje razlikuju se za svaku jedinicu lokalne samouprave, ovisno o specifičnostima svake lokalne sredine (potrebe i interes, raspoloživi stambeni fond i sl.), stoga savjetujemo praćenje i informiranje mrežnih stranica grada i/ili općine za koju ste zainteresirani za eventualno preseljenje.

Postoje li olakšice za kupnju nekretnine za osobe s invaliditetom?2026-05-29T15:33:29+02:00

Ovisno o području na kojemu ste zainteresirani kupiti nekretninu, predlažemo raspitati se kod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (općine/grada i županije) o eventualnim subvencijama na kamate na stambene kredite ili potporama za kupnju nekretnine na njihovom području te uvjetima za iste. Naime, u Republici Hrvatskoj pojedine županije i gradovi/općine subvencioniraju kamatne stope na stambene kredite ili dodjeljuju različite vrste potpora za kupnju i/ili opremanje stana ili kuće na području županije/grada/općine. Uz navedeno, dio jedinica lokalne samouprave uključeno je u programe poticane stanogradnje (POS) te se o navedenom potrebno raspitati kod istih. Više informacija o procesu kupnje stanova iz programa POS – Program poticane stanogradnje možete dobiti na poveznici: https://gov.hr/hr/pos-program-poticane-stanogradnje/1294?lang=hr .

Postoje li porezne olakšice za kupnju nekretnine ukoliko je kupac osoba s invaliditetom?2026-05-29T15:34:40+02:00

U odnosu na pitanje o poreznim olakšicama za osobe s invaliditetom prilikom kupnje nekretnine, trenutni zakonodavni okvir ne daje tu mogućnost. Naime, Zakon o porezu na promet nekretnina (NN, br. 115/16 i 106/18) u čl. 13. naslova „Opća oslobođenja“ i čl. 15. naslova „Porezno oslobođenje pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju bez naknade“ propisuje situacije u kojima stjecatelj nekretnine nije obveznik poreza na promet nekretnina pri čemu niti jedna od osnova nije invaliditet stjecatelja nekretnine ili člana obitelji.  

Nadalje, vezano za porezne olakšice pri kupnji nekretnine općenito – Pravilnikom o potporama za stjecanje prve stambene nekretnine (NN, br. 86/25) određeni su uvjeti za pravo na povrat poreza za stjecanje prve stambene nekretnine kupljene nakon 1. siječnja 2025. godine. 

U kojim situacijama osoba može biti smještena u psihijatrijsku ustanovu?2026-05-30T12:37:27+02:00

Vaš smještaj radi liječenja može biti: 

  • dobrovoljni smještaj 
  • smještaj bez pristanka 
  • prisilni smještaj 

 

Što je dobrovoljni smještaj?2026-05-30T12:38:30+02:00

Dobrovoljni smještaj znači da ste sami dali pisani pristanak na bolničko liječenje, nakon što vas je liječnik informirao o (1) vašem zdravstvenom stanju, (2) predloženom liječenju i (3) mogućim rizicima i alternativama.

Liječnik mora prethodno utvrditi da ste sposobni dati pristanak. Prema Zakonu, osoba je sposobna dati pristanak ako može: razumjeti informaciju važnu za odluku, zapamtiti tu informaciju, koristiti je pri donošenju odluke. 

Važno je naglasiti: Čak i ako ste lišeni poslovne sposobnosti u dijelu odlučivanja o liječenju, liječnik je dužan procijeniti vašu stvarnu sposobnost davanja pristanka. 

Mogu li povući svoj pristanak?2026-05-30T12:39:13+02:00

Da, pristanak možete u svakom trenutku povući. Nakon povlačenja pristanka možete biti otpušteni iz ustanove ili se može pokrenuti postupak za prisilni smještaj, ako postoje zakonski razlozi (ozbiljna i izravna ugroza vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti). 

Što je smještaj bez pristanka?2026-05-30T12:39:38+02:00

To je smještaj osobe koja nema poslovnu sposobnost i nije sposobna dati pristanak na liječenje. U tom slučaju pristanak daje: zakonski zastupnik (roditelj maloljetnika ili skrbnik), ili osoba od povjerenja.

Što ako se osoba usprotivi smještaju bez pristanka?2026-05-30T12:40:19+02:00

Ako se osoba izričito usprotivi pristanku koji je dao zakonski zastupnik, psihijatrijska ustanova je dužna pokrenuti postupak za prisilni smještaj.

Tko nadzire opravdanost smještaja bez pristanka?2026-05-30T12:48:01+02:00

Psihijatrijska ustanova mora u roku od 48 sati obavijestiti Pravobranitelj za osobe s invaliditetom o smještaju bez pristanka. Ako je pristanak dao zakonski zastupnik, Pravobranitelj provjerava opravdanost smještaja. Ako posumnja da smještaj nije opravdan, bez odgode obavještava nadležni sud.

Kada se primjenjuje prisilni smještaj?2026-05-30T12:48:30+02:00

Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj primjenjuju se isključivo ako osoba s težim duševnim smetnjama ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost. Osoba se prima u ustanovu: na temelju uputnice doktora medicine, ili bez uputnice u osobito hitnim slučajevima. Psihijatar mora u roku od 48 sati od prijema utvrditi postoje li razlozi za prisilno zadržavanje. Ako psihijatar utvrdi razloge za prisilno zadržavanje, u roku od 12 sati obavještava nadležni županijski sud, sudac mora u roku od 72 sata posjetiti osobu i saslušati je.  

Odvjetnik prisilno zadržane osobe obvezan je prisustvovati posjetu i saslušanju prisilno zadržane osobe i voditelja odjela. 

Ako sud utvrdi da postoje  razlozi za prisilno zadržavanje, donosi rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja i zakazuje ročište za usmenu raspravu. Nakon rasprave sud donosi rješenje o: prisilnom smještaju ili o otpustu iz ustanove. 

Koliko može trajati prisilni smještaj?2026-05-30T12:48:56+02:00

Sud može odrediti prisilni smještaj do 30 dana (od dana odluke o prisilnom zadržavanju), a nakon toga je produljiti na još do tri mjeseca, a svako daljnje produženje je do šest mjeseci. 

Postoji li pravo na žalbu?2026-05-30T12:49:24+02:00

Da, Protiv rješenja o prisilnom smještaju, produženju smještaja, otpustu, može se podnijeti žalba nadležnom županijskom sudu. 

Žalbu mogu podnijeti: prisilno smještena osoba, njezin zakonski zastupnik, odvjetnik ili psihijatrijska ustanova. 

Imam li pravo na odvjetnika?2026-05-30T12:50:25+02:00

Da, u sudskom postupku osoba mora imati odvjetnika. Ako ga osoba, njezina osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik ne izaberu, sud će ga postaviti po službenoj dužnosti. 

Detaljnije informacije o pravima osoba u psihijatrijskim ustanovama dostupne su u publikaciji Kuće ljudskih prava na poveznici OVDJE.

Na koji način osoba s invaliditetom ostvaruje pravo prednosti pri zapošljavanju?2026-05-30T12:52:04+02:00

Kako bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju, osoba s invaliditetom dužna je u prijavi odnosno ponudi na javni natječaj ili oglas izričito se pozvati na to pravo, sukladno čl. 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN, br. 157/13, 152/14, 39/18 i 32/20), te priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i dokaz o invaliditetu. 

Pravo prednosti primjenjuje se isključivo pod jednakim uvjetima. 

Što može poduzeti osoba koja smatra da joj je u natječajnom postupku uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju?2026-05-30T12:52:38+02:00

Osoba koja smatra da joj je uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju može podnijeti zahtjev za provedbu nadzora. Provedbu odredbi o pravu prednosti pri zapošljavanju u odnosu na tijela državne uprave i druga tijela javne uprave nadzire upravna inspekcija, dok za pravne osobe nadzor provodi nadležna inspekcija, sukladno posebnim propisima ovlaštena za nadzor u području zapošljavanja. Postupak i rokovi za zaštitu ovog prava propisani su čl. 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. 

Ima li osoba s invaliditetom pravo na razumnu prilagodbu tijekom natječajnog postupka za posao?2026-05-30T12:53:12+02:00

Ako sudjelujete u natječaju za posao, imate pravo zatražiti prilagodbu koja vam je potrebna kako biste mogli ravnopravno sudjelovati u postupku zapošljavanja, uključujući testiranje i intervju. Prilagodba može uključivati, primjerice, produljeno vrijeme za rješavanje pisanog testa, osiguravanje prilagođenog prostora, korištenje asistivne tehnologije, osiguravanje prevoditelja znakovnog jezika ili drugi oblik podrške koji vam je potreban. Poslodavac je dužan osigurati razumnu prilagodbu, osim ako bi ona za njega predstavljala nerazmjerno opterećenje. Preporučuje se potrebu za prilagodbom navesti u prijavi na natječaj ili o tome obavijestiti poslodavca odmah po zaprimanju poziva na testiranje ili intervju, odnosno pravodobno, kako bi poslodavac mogao organizirati odgovarajuću prilagodbu. 

Koji je postupak prijavljivanja nasilja i smještaja u sklonište u Hrvatskoj?2026-05-30T12:54:32+02:00

Zakonom o zaštiti od nasilja obitelji (NN, br. 70/17,126/19, 84/21,114/22, 36/24) te Kaznenim zakonom (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) propisano je što se smatra nasiljem. Pod nasiljem se podrazumijevaju fizičko nasilje, poput udaranja, guranja ili nanošenja ozljeda, psihičko nasilje koje uključuje prijetnje, nametljivo ponašanje, spolno nasilje kao što su silovanje i spolno zlostavljanje, ekonomsko nasilje koje se očituje u uskraćivanju osnovnih sredstava ili kontrole prihoda te zanemarivanje djece, starijih osoba te osoba s invaliditetom.  

Prijavu nasilja može podnijeti sama žrtva, član obitelji, škola, vrtić, liječnik, policija, socijalna služba ili bilo koje druga fizička ili pravna osoba. Prvi korak je prijava nasilja policiji koji provodi postupak i dalje komunicira s Državnim odvjetništvom. Sud može donijeti različite zaštitne mjere, uključujući zabranu pristupa i udaljenje nasilnika, obavezni psihosocijalni tretman nasilnika, kao i ograničenje ili oduzimanje roditeljskih prava ako je dijete u opasnosti.  

Žrtve nasilja imaju pravo na smještaj u sigurnu kuću ili sklonište koji se realizira rješenjem Zavoda za socijalnu skrb. Trajanje smještaja u skloništu je obično do godinu dana, iznimno se može produžiti i nakon isteka godine dana. Troškove smještaja financira država, a žrtva ne snosi nikakve troškove. Osim sigurnog smještaja, žrtve u skloništu imaju pravo na prehranu, zdravstvenu zaštitu, psihološku i socijalnu podršku, pravnu pomoć, kao i zaštitu identiteta i anonimnost. Provode se i programi osposobljavanja zbog postizanja što veće neovisnosti žrtve nakon izlaska iz skloništa i nastavka samostalnog života.  

Za savjetovanje i pravnu podršku žrtve se mogu javiti i organizacijama civilnog društva: 

Autonomna ženska kuća Zagreb  Pruža savjetovalište za žene žrtve nasilja i rad s osobama koje traže siguran smještaj. Savjetovalište: zovite liniju 116 016 radnim danom od 10:00 do 7:00 sati. 

Ženska pomoć sada SOS telefon  SOS linija za žene i djecu žrtve nasilja – 0800 655 222 (besplatno, od 0:00 do 24:00). Organizacija ima savjetovalište, psihološku i pravnu pomoć te smještaj u prihvatnom centru (tajna adresa) za žrtve.  

B.a.B.e  Pruža besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku žrtvama obiteljskog nasilja. Telefon: 0800 200 144 radnim danom od 8:00 do 17:00 sati.  

Ženska soba – Centar za seksualna prava  Podrška žrtvama seksualnog nasilja (emocionalna i pravna podrška). Telefon: 01 6119 444 radnim danom od 10:00 do 17:00 sati.  

Psihološki centar TESA – Psihološka pomoć i podrška žrtvama nasilja. Telefon: 01 48 28 888 radnim danom od 10:00 do 22:00 sata. 

Što predstavlja govor mržnje prema osobama s invaliditetom?2026-05-30T12:55:08+02:00

Govor mržnje prema osobama s invaliditetom predstavlja ozbiljan društveni problem jer zadire u temeljna ljudska prava, osobito pravo na dostojanstvo, ravnopravnost i nediskriminaciju. Riječ je o oblicima izražavanja koji potiču, šire ili opravdavaju netrpeljivost, omalovažavanje ili neprijateljstvo prema osobama s invaliditetom zbog njihova osobnog svojstva. Takav govor može biti izravan, ali i prikriven kroz stereotipe, uvredljive izraze ili način na koji se invaliditet prikazuje kao nedostatak, teret ili manje vrijedno stanje. 

Iako je sloboda izražavanja jedno od temeljnih prava u demokratskom društvu, ona nije apsolutna. Pravni poredak Republike Hrvatske, kao i međunarodni standardi zaštite ljudskih prava, dopuštaju ograničenja slobode govora kada je to nužno radi zaštite prava i dostojanstva drugih osoba. U tom kontekstu, govor koji javno potiče na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi zbog njihova invaliditeta može predstavljati kazneno djelo. Osim kaznenopravne zaštite, osobe s invaliditetom zaštićene su i antidiskriminacijskim propisima koji zabranjuju uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i svako nejednako postupanje temeljeno na invaliditetu. 

Govor mržnje ne mora uvijek imati oblik otvorenog poziva na nasilje. Dovoljno je da stvara ponižavajuće, zastrašujuće ili neprijateljsko okruženje za osobe s invaliditetom. Takav diskurs pridonosi društvenoj stigmatizaciji i može imati dugoročne posljedice na sudjelovanje osoba s invaliditetom u javnom, političkom i društvenom životu. Kada se u javnom prostoru koriste izrazi koji omalovažavaju ili diskreditiraju osobe s invaliditetom, time se učvršćuju predrasude i otežava ostvarivanje njihove pune ravnopravnosti. 

Suvremeni pristup zaštiti prava osoba s invaliditetom polazi od socijalnog modela invaliditeta, prema kojem prepreke u društvu, a ne samo zdravstveno stanje pojedinca, uzrokuju isključenost. U tom svjetlu, govor mržnje predstavlja jednu od tih prepreka jer potiče negativne stavove i produbljuje društvene barijere. Stoga je važno istodobno djelovati kroz pravne mehanizme, obrazovanje, podizanje svijesti i promicanje kulture poštovanja i uključivosti. 

Zaštita od govora mržnje prema osobama s invaliditetom nije samo pravno pitanje, nego i pitanje društvene odgovornosti. Izgradnja društva utemeljenog na jednakosti i poštovanju različitosti zahtijeva jasno odbacivanje svakog oblika komunikacije koji ponižava, stigmatizira ili potiče netrpeljivost prema osobama s invaliditetom.

Što je besplatna pravna pomoć i gdje se ostvaruje?2026-05-30T12:56:06+02:00

Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći (NN, br. 143/13 i 98/19) hrvatskim državljanima i strancima omogućeno je, uz ispunjenje propisanih zakonskih uvjeta, ostvarivanje i zaštita prava pred sudovima i javnopravnim tijelima, pri čemu se troškovi pravne pomoći u cijelosti ili djelomično podmiruju iz državnog proračuna. Pravna pomoć može biti primarna i sekundarna pravna pomoć. 

Primarna pravna pomoć pruža se svima, bez obzira na imovinski status, i obuhvaća osnovno pravno savjetovanje. Cilj primarne pravne pomoći je informirati građane o njihovim pravima i mogućnostima u pravnom sustavu. Obuhvaća:  

Pravni savjeti i informacije – objašnjava se građanima koja prava imaju, koji su zakonski rokovi i postupci te kako mogu ostvariti svoja prava. 

Pomoć pri sastavljanju pravnih dokumenata – uključuje jednostavnije obrasce i zahtjeve, kao što su podnošenje pritužbi, zahtjeva za ostvarivanje prava, jednostavne tužbe. 

Uputu kako koristiti pravne mehanizme – primjerice, kako se pokreće sudski postupak ili kako kontaktirati nadležno tijelo. 

Primarna pomoć je besplatna svima, a pružaju je ovlašteni pravnici, pravne klinike ili udruge koje surađuju s državom. 

Sekundarna pravna pomoć koju pružaju odvjetnici može se odobriti: 

  1. ako se radi o složenijem postupku; 
  1. ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati; 
  1. ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s posebnim pretpostavkama koje se odnose na imovno stanje podnositelja zahtjeva; 
  1. ako se ne radi o obijesnom parničenju; 
  1. ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka; 
  1. ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa. 

Postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu županije.  

Sekundarna pravna pomoć se odobrava ovisno o imovinskom stanju osobe. Bez utvrđivanja imovinskog stanja sekundarna pomoć može se odobriti npr.: 

  1. djeci u postupku ostvarivanja prava na alimentaciju 
  1. žrtvama kaznenog djela nasilja u postupku ostvarivanja naknade štete 
  1. osobama koje imaju pravo na socijalne naknade prema posebnim propisima (npr. zajamčena minimalna naknada) 
  1. korisnicima prava iz zakona o pravima branitelja i invalida rata 

Detaljnije informacije o samom institutu besplatne pravne pomoći kao i o ovlaštenim pružateljima besplatne pravne pomoći možete pronaći na mrežnim stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije putem poveznice: https://mpudt.gov.hr/besplatna-pravna-pomoc/6184 

Kako se ostvaruje pravo na zdravstvenu njegu u kući, fizikalnu terapiju u kući i medicinsku rehabilitaciju?2026-05-30T12:58:38+02:00

Zdravstvena njega u kući propisana je Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na zdravstvenu njegu u kući osigurane osobe (NN, br.  88/10, 01/11, 16/11 – ispravak, 87/11, 38/13, 49/13 i 93/13, 62/15, 77/15 i 129/17).  

Zdravstvena njega osigurane osobe provodi se u svrhu poboljšanja njezinog zdravstvenog stanja i sprječavanja njegovog pogoršanja. Provođenje zdravstvene njege uključuje i poduku osigurane osobe te članova njezine obitelji o provođenju postupaka zdravstvene njege. 

Izabrani liječnik propisuje provođenje zdravstvene njege osiguranoj osobi nakon što je proveo uvid u medicinsku dokumentaciju, obavio pregled i utvrdio zdravstveno stanje osigurane osobe, kao i stupanj zahtjevnosti potrebne zdravstvene njege. 

Osigurana osoba ostvaruje pravo na zdravstvenu njegu na osnovi utvrđenih sljedećih stanja: 

  • nepokretnosti ili teške pokretnosti (osigurane osobe koje za kretanje trebaju pomoć druge osobe ili koriste pomagala za kretanje); 
  • kronične bolesti u fazi pogoršanja ili komplikacije, uz uvjet da izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite u djelatnosti opće/obiteljske medicine, odnosno zdravstvene zaštite predškolske djece istodobno provodi liječenje u kući, te da indicira i potrebu provođenja zdravstvene njege; 
  • prolaznih ili trajnih zdravstvenih stanja kod kojih nije moguće samozbrinjavanje; 
  • nakon složenijih operativnih zahvata koji zahtijevaju previjanje i njegu rane, te skrb za stome; 
  • kod osigurane osobe u terminalnoj fazi bolesti. 

Osnovna zdravstvena njega obuhvaća: 

NJEGA 1 – minimalna zdravstvena njega obuhvaća osnovnu njegu pokretnog ili teško pokretnog pacijenta (npr. edukacija, uzimanje materijala za pretrage, injekcije, zdravstvena njega stome) traje 30 min; 

NJEGA 2 – pojačana zdravstvena njega za teško pokretnog pacijenta s većim potrebama (dodane provjere vitalnih znakova, previjanje rane I. stupnja, hranjenje putem sonde) traje 60 min; 

NJEGA 3 – opsežna zdravstvena njega za nepokretnog pacijenta (dodane previjanje rana II. -III. stupnja, terapije poput oksigenoterapije) traje 90 min; 

NJEGA 4 – izrazito teška ili terminalna njega za izrazito teško bolesne ili terminalne pacijente (najopsežnija njega) traje 120 min. 

Uz ove osnovne dijagnostičko-terapijske postupke (NJEGA od 1 do 4), ranije spomenuti Pravilnik navodi i dodatne postupke (npr. primjena klizme, toaleta i previjanje rane različitih stupnjeva, postavljanje sonde) koji se koriste uz ili uz postojeću osnovnu njegu, ali ne utječu na procijenjeno trajanje osnovnih stupnjeva NJEGE od 1 do 4. Zdravstvenu njegu zdravstveni radnici provode samostalno u skladu s uputama izabranog doktora. 

 Provođenje zdravstvene njege može se propisati maksimalno pet puta tjedno kroz 30 dana. Provođenje zdravstvene njege može se, iznimno propisati u trajanju od 90 dana kod najtežih bolesnika, posebno onih s definiranim trajnim stanjima, a prema dijagnozama utvrđenim u Popisu bolesti i stanja za odobrenje zdravstvene njege kroz 90 dana. 

Samo u slučaju potrebe dugotrajnog provođenja zdravstvene njege u kući osiguranih osoba prema dijagnozama utvrđenim u Popisu bolesti (navedenih u Pravilniku) i kod osiguranih osoba s prirođenim malformacijama i deformacijama (MKB klasifikacija Q00-Q89) zdravstvena njega u kući može se propisati u trajanju od godine dana u jednom odobrenju. Iznimno provođenje zdravstvene njege može se propisati sedam puta tjedno.  

Liječničko povjerenstvo regionalnog ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) u obvezi je najmanje jednom u tri mjeseca provjeriti opravdanost nastavka provođenja zdravstvene njege u kući. Ako liječničko povjerenstvo regionalnog ureda HZZO-a utvrdi potrebu izmjene propisanog dijagnostičko-terapijskog postupka, odnosno potrebu prestanka provođenja zdravstvene njege u kući, o istome je obvezan donijeti nalaz, mišljenje i ocjenu. Osigurana osoba nezadovoljna nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva regionalnog ureda HZZO-a o provođenju zdravstvene njege u kući ima pravo, radi zaštite prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, u područnom uredu HZZO-a, nadležnom prema mjestu njezinog prebivališta, odnosno boravka, zatražiti izdavanje rješenja u prvostupanjskom upravnom postupku te postupiti sukladno pouci o pravu na žalbu. 

Pravo na fizikalnu terapiju i medicinske rehabilitacije u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja uređuje Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući (NN, br. 26/96, 79/97, 31/99, 51/99, 73/99, 40/07, 64/08, 91/09, 118/09, 80/13 i 09/21). Pravilnikom se utvrđuje koje bolesti, stanja i posljedice ozljeda omogućuju pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju i fizikalnu terapiju u kući, te uvjeti i način na koji se ta prava ostvaruju unutar obveznog zdravstvenog osiguranja. 

Vrste prava: 

Bolnička medicinska rehabilitacija – liječenje u specijalnoj bolnici za rehabilitaciju kad je medicinski opravdano. Uključuje početnu i održavajuću rehabilitaciju. 

Fizikalna terapija u kući – ambulantni program terapijskih postupaka u domu osigurane osobe, provodi se po odobrenju liječničkog povjerenstva i prijedlogu liječničkog tima. 

Osiguranici HZZO-a mogu ostvariti pravo na bolničku medicinsku rehabilitaciju na temelju popisa bolesti i stanja koji je sastavni Pravilnika. Fizikalna terapija u kući može se odobriti ako je osoba potpuno nepokretna ili teško pokretna zbog težih neuroloških, reumatskih i drugih stanja, ili ako to posebno ocijeni liječničko povjerenstvo HZZO-a. 

Prijedlog za rehabilitaciju ili fizikalnu terapiju daje izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite na temelju mišljenja i nalaza specijalista. Odobrenje za provođenje terapije u kući ili rehabilitacije daje liječničko povjerenstvo HZZO-a. 

Fizikalna terapija u kući obično može trajati do 15 dana, s mogućnošću produženja za dodatnih 15 dana, prema procjeni specijalista. Medicinska rehabilitacija može trajati maksimalno 21 dan te se može priznati samo jedanput unutar kalendarske godine. 

Zahtjev za fizikalnu terapiju ili medicinsku rehabilitaciju može biti odbijen u sljedećim situacijama: 

  • Nema medicinske opravdanosti 

Ako iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je terapija ili rehabilitacija nužna za poboljšanje funkcionalnog stanja, niti je opravdana prema dijagnozi te nije u skladu s indikacijama iz popisa bolesti i stanja propisanih Pravilnikom. 

  • Nisu ispunjeni propisani uvjeti 

Primjerice: za fizikalnu terapiju u kući ako osigurana osoba nije nepokretna ili teško pokretna ili ako stanje ne spada među indikacije predviđene Pravilnikom. 

  • Postoje kontraindikacije 

Ako postoje medicinski razlozi zbog kojih bi terapija mogla štetiti pacijentu (npr. Akutne zarazne bolesti, Teška dekompenzirana srčana insuficijencija, Nestabilna angina pectoris akutni infarkt miokarda, teške aritmije, akutna tromboza ili tromboflebitis, aktivno krvarenje, maligne bolesti u aktivnoj fazi (osobito bez onkološkog nadzora). 

  • Terapija nije u skladu s pravilima trajanja i učestalosti 

Ako je već iskorišten maksimalni broj dana terapije ili rehabilitacije u propisanom razdoblju. 

  • Ako zahtjev nije potpun ili kada liječničko povjerenstvo ocijeni da se terapija može 

realizirati na drugačiji način s istim učinkom (primjerice osoba traži medicinsku rehabilitaciju, ali liječničko povjerenstvo ocijeni da se svrha rehabilitacije može postići i fizikalnom terapijom ili ako osoba traži fizikalnu terapiju u kući, a liječničko povjerenstvo ocijeni da se ista može provoditi ambulantno). 

Postupak izjavljivanja žalbe: 

„Osiguranoj osobi nezadovoljnoj mišljenjem, nalazom i ocjenom liječničkog povjerenstva područnog ureda HZZO-a, kojom je osiguranoj osobi odobreno ili uskraćeno odobrenje za provođenje bolničke medicinske rehabilitacije, odnosno fizikalne terapije u kući, područni ured HZZO-a nadležan prema mjestu njezinog prebivališta ili boravka, odnosno područni ured Zavoda prema sjedištu ugovorne specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, izdat će na njezin zahtjev pisano rješenje.” Navedeno znači da kad liječničko povjerenstvo HZZO-a ne odobri rehabilitaciju ili fizikalnu terapiju, ili ako osigurana osoba smatra da je njihova odluka pogrešna, može zatražiti pisano rješenje HZZO-a. Na temelju tog pisanog rješenja osigurana osoba može podnijeti žalbu. Izravno na mišljenje, nalaz i ocjenu liječničkog povjerenstva nije moguće izjaviti žalbu već je temeljem navedeno potrebno zatražiti izdavanje rješenja te dalje postupiti sukladno pouci o pravu na žalbu. 

Tko i pod kojim uvjetima ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza?2026-05-30T12:59:42+02:00

Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN, br. 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22 i 73/23) uređeno je pravo osigurane osobe na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ukoliko osigurana osoba ostvaruje pravo na sanitetski prijevoz, nema pravo na naknadu troškova prijevoza. 

Prema čl. 62. navedenog Pravilnika, osigurana osoba ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućena iz mjesta prebivališta ili boravišta u drugo mjesto gdje se nalazi ugovorna zdravstvena ustanova, ordinacija ugovornog doktora privatne prakse ili ugovorni isporučitelj ortopedskih i drugih pomagala, jer u mjestu prebivališta ili najbližem mjestu nema odgovarajuće ugovorene zdravstvene djelatnosti ili se potrebna zdravstvena zaštita ne može ostvariti u odgovarajućem roku s obzirom na zdravstveno stanje osigurane osobe.  

Pravo na naknadu troškova prijevoza postoji ako osigurana osoba ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza i ako je udaljenost od mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta pružanja zdravstvene zaštite najmanje 50 kilometara. Pravo na naknadu troškova prijevoza mogu ostvariti i određene kategorije osiguranih osoba neovisno o udaljenosti (tj. i ako je udaljenost manja od 50 kilometara). To uključuje: 

  1. osigurane osobe do navršene 18. godine života; 
  1. djecu osiguranika koja su potpuno i trajno nesposobna za samostalan život i rad; 
  1. osobe koje se upućuju na dugotrajne terapije (npr. hemodijalizu, radioterapiju, kemoterapiju); 
  1. osigurane osobe s priznatim pravom na ortopedska i druga pomagala; 
  1. osobe upućene na liječenje u inozemstvo prema propisima EU i međunarodnim sporazumima.  

 

Pravo na naknadu troškova prijevoza se ostvaruje na temelju putnog naloga njihove izdane tiskanice, a putni nalog mora sadržavati sve potrebne podatke, uključujući mjesta putovanja i naziv ugovornog subjekta gdje je zdravstvena usluga izvršena. Pravilnik također uređuje i pravo na naknadu troškova prijevoza pratitelja osigurane osobe ako je liječnik utvrdio da je pratnja nužna. 

Osigurana osoba koja zdravstvenu zaštitu želi koristiti u drugoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse ili kod drugog ugovornog isporučitelja ortopedskih i drugih pomagala na području Republike Hrvatske, a ne tamo gdje je upućena ima pravo ostvariti tu zdravstvenu zaštitu na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, ali bez prava na naknadu za troškove prijevoza i prava na sanitetski prijevoz.

Kako se uvrštavaju nova ortopedska pomagala i novi lijekovi na liste pomagala HZZO-a?2026-05-30T13:00:42+02:00

Postupak uvrštavanja novih ortopedskih pomagala na Osnovnu i Dodatnu listu ortopedskih i drugih pomagala uređen je Pravilnikom o postupku stavljanja ortopedskih i drugih pomagala na osnovnu i dodatnu listu ortopedskih i drugih pomagala i određivanja cijena ortopedskih i drugih pomagala (NN, br. 69/19). Prema navedenom pravilniku prijedlog za stavljanje pomagala na popis može podnijeti proizvođač pomagala ili njegov ovlašteni predstavnik /distributer u Hrvatskoj, stručna društva (ovisno o vrsti izmjene indikacija ili smjernica) te  referentni centri nadležnog ministarstva (za izmjene indikacija).  

Uz prijedlog se prilaže propisana dokumentacija, koja obično za novo pomagalo uključuje tehnički opis pomagala (specifikacije, namjena, način djelovanja), dokaz o sukladnosti s EU regulativom (npr. CE certifikat sukladnosti s MDR/IVDR), stručna mišljenja (ako se radi o složenijim pomagalima ili novim generacijama), dokumentacija koja opravdava zašto je pomagalo potrebno u zdravstvenoj zaštiti, eventualne usporedbe s postojećim pomagalima na listama. Kod novih generacija istovrsnih pomagala može biti potrebno i stručno mišljenje relevantnih medicinskih udruga ili referentnih centara o opravdanosti uvođenja takve tehnologije. Kompletan prijedlog s dokumentacijom predaje se HZZO-u prema uputama iz Pravilnika (obično direktno ili elektronički, ovisno o internoj proceduri HZZO-a).  

HZZO evidentira prijedlog i dodjeljuje ga nadležnom stručnom povjerenstvu.  

Nakon razmatranja, Povjerenstvo daje suglasnost ili odbija prijedlog za stavljanje pomagala na listu. Konačnu odluku donosi Upravno vijeće HZZO-a. Ako je prijedlog prihvaćen, pomagalo se uvršćuje na Osnovnu ili Dodatnu listu pomagala. Budući da se postupak obavlja prema pravilima i rokovima HZZO-a, može potrajati nekoliko mjeseci do konačne odluke.  

Uvrštavanje lijekova na liste HZZO-a uređeno je Pravilnikom o mjerilima za stavljanje lijekova na listu lijekova HZZO-a i utvrđivanju cijena lijekova (NN, br. 33/19, 72/23 i 87/23). Zahtjev za uvrštavanje novog lijeka na listu lijekova može podnijeti: proizvođač lijeka, ovlašteni zastupnik/distributer u Hrvatskoj ponekad liječničke udruge ili drugo stručno društvo (ovisno o okolnostima). U zahtjevu se obično dostavljaju podaci o lijeku: naziv proizvoda, nazivi aktivnih sastojaka i jačine, proizvodna deklaracija zatim regulatorni status odnosno dokaz o odobrenju za stavljanje lijeka u promet od Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) ili EU odobrenje. Podatci o učinkovitosti i sigurnosti, terapijska vrijednost u odnosu na već uvrštene lijekove, kliničke smjernice, publikacije. Potrebna je i studija utjecaja na proračun HZZO-a koja pokazuje koliko će lijek utjecati na troškove HZZO-a. Nakon što HZZO primi kompletan zahtjev detaljno se verificira kompletna dostavljena dokumentacija, analizira se terapijska vrijednost u odnosu na već postojeće lijekove na listi, te se razmatra se financijski učinak uvođenja lijeka (utjecaj na proračun HZZO-a), a ponekad se traže dodatna objašnjenja ili dopune dokumentacije od podnositelja zahtjeva. Povjerenstvo za lijekove HZZO-a (stručno tijelo HZZO-a) priprema mišljenje o zahtjevu te predlaže Upravi i Upravnom vijeću HZZO-a odluku – prihvatiti ili odbiti uvrštenje. Nakon razmatranja, Upravno vijeće HZZO-a donosi konačnu odluku. Ako ide u prilog pacijentima i procjeni HZZO-a, lijek se uvršćuje na Osnovnu listu lijekova HZZO-a ili, ovisno o vrijednosti i kriterijima, na Dopunsku listu ili Posebno skupe lijekove. 

Kome se obratiti radi osiguravanja programske, sadržajne i arhitektonske pristupačnosti kulturnog događanja ili prostora?2026-05-30T13:01:49+02:00

Odgovornost za pristupačnost primarno je na organizatoru događanja i ustanovi koja upravlja prostorom, uključujući osnivače (npr. gradove i županije) i ravnatelje. Kada je riječ o arhitektonskoj pristupačnosti (prilazi, rampe, dizala, sanitarni čvorovi, taktilne oznake), nužno je uključiti i vlasnika objekta, projektante, izvođače radova te nadležna upravna tijela za graditeljstvo i prostorno uređenje. 

Stručnu i savjetodavnu podršku moguće je zatražiti od Ministarstvo kulture i medija, kao i od Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. U planiranju arhitektonskih prilagodbi preporučuje se savjetovanje sa stručnjacima za univerzalni dizajn i pristupačnost. 

Posebno je važno aktivno uključiti organizacije civilnog društva koje okupljaju osobe s invaliditetom, jer upravo one mogu procijeniti funkcionalnost rješenja u praksi. Pravodobno planiranje, međuresorna suradnja i uključivanje korisnika od samog početka ključni su za postizanje stvarne, a ne samo formalne pristupačnosti kako u prostoru, tako i u sadržaju.

Postoji li zakonsko pravo na besplatan ulaz na kulturna događanja za osobe s invaliditetom?2026-05-30T13:02:27+02:00

Ne postoji opće zakonsko pravo na besplatan ulaz na sva kulturna događanja. Odluka o besplatnim ulaznicama ili popustima ovisi o pravilima pojedinog organizatora. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom nema ovlast odlučivati o takvim pogodnostima. Povlastice se najčešće ostvaruju uz predočenje Europske iskaznica za osobe s invaliditetom, a konkretni uvjeti ovise o ustanovi ili događanju. Upućujemo vas da se za sve informacije o pogodnostima i povlasticama koje možete ostvariti kod pojedinih muzeja, kazališta, sportskih događanja i sl. informirate putem sljedeće poveznicehttps://mosi.akd.hr/hr/pogodnosti. 

Kako pristupačnost u kulturi i turizmu utječe na turističku ponudu i lokalnu zajednicu?2026-05-30T13:02:55+02:00

Pristupačna kultura i turizam povećavaju broj posjetitelja i čine destinaciju privlačnijom širokom krugu ljudiosobama s invaliditetom, starijima, obiteljima s djecom i osobama s privremenim poteškoćama. Time se jača lokalno gospodarstvo, produljuje turistička sezona i potiče razvoj održivog i inkluzivnog turizma od kojeg koristi ima cijela zajednica. Ono što je pristupačno lokalnom stanovništvu, pristupačno je i turistima s invaliditetom te obrnuto. 

Što znači biti lišen poslovne sposobnosti?2026-05-30T13:04:08+02:00

Poslovna sposobnost je sposobnost osobe da samostalno poduzima pravne radnje  primjerice sklapa ugovore, raspolaže imovinom, odlučuje o liječenju ili drugim osobnim pitanjima. Prema Obiteljskom zakonu, punoljetna osoba može biti djelomično ili potpuno lišena poslovne sposobnosti ako zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti se o svojim pravima, potrebama ili interesima ili koja ugrožava prava ili interese drugih osoba.

Tko može pokrenuti postupak?2026-05-30T13:04:27+02:00
  • sud po službenoj dužnosti; 
  • Hrvatski zavod za socijalni rad; 
  • bračni drug; 
  • krvni srodnici u ravnoj lozi (npr. roditelj, dijete); 
  • krvni srodnici u pobočnoj lozi do drugog stupnja (npr. brat, sestra). 
Kako izgleda sudski postupak?2026-05-30T13:04:47+02:00
  • postupak je izvanparnični, vodi se pred općinskim sudom; 
  • osoba za koju je postupak pokrenut ima pravo sudjelovati u tom postupku; 
  • u postupku sud provodi medicinsko vještačenje; najčešće vještačenje provodi psihijatar; 
  • osobu u postupku zastupa posebni skrbnik, iz Centra za posebno skrbništvo, ako sama ne imenuje odvjetnika; 
  • na prvostupanjsko rješenje može se uložiti žalba, o kojoj odlučuje županijski sud. 
Može li se odluka kasnije preispitati?2026-05-30T13:05:03+02:00

Osoba koja je lišena poslovne sposobnosti, i druge osobe, koje su ovlaštene pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti te skrbnik uz odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad mogu pokrenuti i postupak vraćanja, odnosno preispitivanja odluke o oduzimanju poslovne sposobnosti. 

Imenovanje skrbnika i njegova uloga2026-05-30T13:05:25+02:00

Nakon što sudsko rješenje o lišenju poslovne sposobnosti postane pravomoćno, nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad imenuje osobi skrbnika. Osoba pod skrbništvom naziva se štićenikom. 

Hrvatski zavod za socijalni rad mora štićenika pitati za mišljenje o osobi skrbnika. Da bi netko bio imenovan skrbnikom, mora zadovoljiti zakonom propisane preduvjete. Skrbnik je najčešće netko od članova obitelji štićenika ili druga bliska osoba, a ako nema takvih osoba, skrbničku dužnost obavljat će stručni radnik područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad. 

Uloga skrbnika je zaštita prava, interesa i dobrobiti štićenika u onim područjima u kojima je osoba izgubila poslovnu sposobnost – primjerice sklapanje pravnih poslova za štićenika, upravljanje njegovim prihodom i imovinom i slično. 

Kod donošenja odluka skrbnik je dužan prihvatiti želje i osobne stavove štićenika ukoliko one nisu u suprotnosti s dobrobiti štićenika. Za poduzimanje nekih važnijih radnji i poslova u vezi štićenika (npr. smještaj u ustanovu, prodaja nekretnine) skrbnik će trebati suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Ako se štićenik ne slaže s odlukama skrbnika, štićenik se može pritužiti HZSR koji nadzire rad skrbnika. Štićenik može tražiti promjenu skrbnika. 

Uloga pravobranitelja za osobe s invaliditetom u zaštiti prava2026-05-30T13:05:55+02:00

Pravobranitelju se možete obratiti ukoliko ste mišljenja da nema osnove za pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnostiukoliko posebni skrbnik ne zastupa adekvatno vaše interese, ukoliko ste nezadovoljni radom skrbnika. Pravobranitelj ne može utjecati na sadržaj mišljenja vještaka niti na odluku suda. 

Izlazak iz institucije?2026-05-30T13:06:14+02:00

Ako ste lišeni poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o smještaju, to znači da o prekidu smještaja ne možete odlučiti sami, već će o tome odluku donosi Vaš skrbnik, uz suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Međutim, to ne znači da nemate pravo izraziti svoju volju, tražiti prekid usluge smještaja, promjenu smještaja ili pokrenuti sudski postupak za vraćanje poslovne sposobnosti. 

  • Imate pravo izraziti svoju volju – iako je skrbnik ovlašten donositi odluke u području smještaja, on je dužan: razgovarati s Vama, uzeti u obzir Vaše želje, postupati u Vašem najboljem interesu, poštovati Vaše dostojanstvo i pravo na osobnu autonomiju. Skrbnik ne smije ignorirati Vašu želju za izlaskom iz ustanove. 
  • Obratite se svom skrbniku pisanim putem .Preporučljivo je: podnijeti pisani zahtjev skrbniku, jasno navesti da želite izaći iz institucije, predložiti alternativu (npr. život kod člana obitelji, u vlastitom stanu, i slično). Zatražite da Vam skrbnik pisano odgovori. Ako skrbnik smatra da prekid smještaja u instituciji  nije u Vašem interesu, dužan je obrazložiti razloge. 
  • Obratite se nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Možete: podnijeti prigovor na rad skrbnika, zatražiti preispitivanje odluke o smještaju. Hrvatski zavod za socijalni rad je dužan ispitati navode i provjeriti opravdanost daljnjeg smještaja. 
  • Možete se obratiti sudu ako smatrate da  ste sposobni samostalno odlučivati o smještaju. Sud može  preispitati odluku o lišenju poslovne sposobnosti u dijelu smještaja, vratiti Vam poslovnu sposobnost u tom dijelu. 
  • Možete se obratiti Pravobranitelju za osobe s invaliditetom – ako smatrate da su Vam povrijeđena prava, naročito ukoliko skrbnik i Hrvatski zavod za socijalni rad nisu odgovorili na vaše zahtjeve i zamolbe. Pravobranitelj može zatražiti očitovanje nadležnih tijela, provjeriti zakonitost postupanja, dati preporuke, upozoriti na povrede prava. 
Go to Top