Okrugli stol o angažiranom roditeljstvu i aktivnoj ulozi očeva u odgoj u djece

U Hrvatskom saboru je 17. travnja u organizaciji Veleposlanstva Švedske i u suradnji s Odborom za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, a u okviru Festivala tata, održan Okrugli stol o angažiranom roditeljstvu i aktivnoj ulozi očeva u odgoj u djece. Moderator događanja je bio Boris Jokić, a nazočnima su se pozdravnim riječima obratili saborska zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović u ime predsjednika Hrvatskog sabora, predsjednik Odbora za ravnopravnost Hrvatskog sabora Vilibor Sinčić i veleposlanik Švedske Lars Schmidt. Iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom na Okruglom stolu je prisustvovao zamjenik pravobraniteljice Darijo Jurišić.
Uvodno, gost iz Švedske, Niklas Lofgren iz Središnje uprave socijalnog osiguranja, prezentirao je švedska iskustva roditelja koji u Švedskoj imaju pravo na ukupno 480 dana (dakle oko 16 mjeseci) dopusta, uz uvjet da svaki od roditelja mora koristiti najmanje tri mjeseca. Samo u tom slučaju preostalih 10 mjeseci dopusta mogu rasporediti prema vlastitim željama. Dakle, Švedska je među zemljama koje imaju očev dopust koji na početku nije bio dobro prihvaćen, ali danas očevi koriste oko 110 dana. Tijekom zanimljivog izlaganja moglo se čuti i kako u Švedskoj roditelji plaćaju samo 10% ukupne ekonomske cijene vrtića, a da se sredstva za socijalna davanja osiguravanju i kroz vrlo visoke porezne obveze. Osim spomenutog „ukupnog“ dopusta žene imaju pravo na 60 dana trudničkog dopusta (pri čemu ostvaruju pravo na najmanje 80% iznosa pune plaće). Također, roditelji imaju pravo i na dopust u slučaju bolesti djeteta (kada također ostvaruju pravo na naknadu od najmanje 80% iznosa pune plaće) s time da je potvrda liječnika potrebna samo ukoliko takvo odsustvo traje duže od sedam dana. Razvoj ovih i ovakvih rješenja započeo je još pedesetih godina prošlog stoljeća, a formalno je uokvireno 1974. godine. Očevi su u početku (kao i kod nas danas) vrlo malo i vrlo rijetko koristili pravo na dopust kako bi aktivno ostvarivali svoju ulogu očeva u odgoju djece. Danas je to u Švedskoj postalo pravilo. Gost iz Švedske napomenuo je kako donošenje ovakvih reformi u ono vrijeme tadašnjim političarima umanjilo njihovu popularnost, ali upravo ovakvi hrabri potezi su doveli da je danas korištenje dopusta očeva zbog rođenja djeteta (kod nas bi to bili rodiljni i roditeljski dopust) nešto potpuno normalno, poželjno i prihvatljivo i svakako dobro za dijete.
O iskustvima i situaciji u Hrvatskoj govorili su Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Helenca Primat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, Valentina Otmačić, predstojnica ureda UNICEF-a, doc. dr. sc. Ivana Dobrotić s Katedra za socijalne politike Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Josip Šipić iz Instituta za društvena istraživanja i Ivana Zanze iz Udruge Roda.
Tijekom izlaganja pravobraniteljice Višnje Ljubičić mogli smo čuti kako kod nas na uzorku od 1.000 očeva njih samo dva koriste roditeljski, a njih samo četiri roditeljski dopust. Govoreći o stanju na globalnoj razini Valentina Otmačić iznijela je podatak kako 55 posto djece između tri i četiri godine u 74 zemlje svijeta, što je oko 40 milijuna djece, ima očeve koji se s njima ne igraju ili ne sudjeluju u aktivnostima ranog učenja, te kako mnogim očevima manjka vremena, znanja ili podrške da cjelovito podrže razvoj svoje djece. Ivana Dobrotić rekla je kako je Hrvatska među sedam europskih zemalja (od istraživanjem obuhvaćenih ukupno 32-je) koje nemaju očev dopust, a ima ga 25 zemalja gdje dopust traje od jednog tjedna do devet tjedana (u Finskoj) ili 30 dana u susjednoj Sloveniji.
Istaknuto je kako je naš sustav izuzetno kompliciran, zbog čega je zapravo i teško doći do informacija o pravima i načinu ostvarivanja prava. Jedan od zaključaka izlaganja bio je da smo iz primjera Švedske mogli čuti koji je to pravi način praćenja i istraživanja politika na temelju čijih se rezultata tek tada povlače konkretni potezi i oblikuju reforme, te kako je potrebno hrabrosti da se odustane od tradicijskih elementa koji nas ograničavaju, a koji se očituju i u nerazumijevanju da u odgoju djece i očevi moraju imati aktivu ulogu.

Prilagodba