Saznanja i iskustva stečena kroz rad Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, ali i kroz neposrednu komunikaciju s osobama s invaliditetom i roditeljima djece s teškoćama u razvoju, te stručnjacima iz turističkog sektora, ukazuju kako su prepreke s kojima se turisti s invaliditetom suočavaju i dalje prisutne svuda oko nas.

Diskriminacija na osnovi invaliditeta predstavlja povredu prirođenog dostojanstva i vrijednosti čovjeka. Zabrinjavajuća je razina (ne)osviještenosti našega društva o pravu sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života na jednakopravnoj pravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Navedeno potvrđuje i primjer diskriminatornog postupanja iznajmljivača apartmanskog smještaja na Jadranskoj obali koji je odbio iznajmiti svoj apartman turistkinjama koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica jer će njima „uništiti apartman“.

Svrha Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koju je Republika Hrvatska ratificirala u pravni poredak, te se po pravnoj snazi nalazi iznad zakona, je promicanje, zaštita i osiguravanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom i promicanje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva. Neravnopravan položaj osoba s invaliditetom u odnosu na ostale turiste ogleda se u brojnim preprekama koje onemogućavaju uživanje u svim turističkim sadržajima i uslugama koji su dostupni turistima bez invaliditeta. Dovoljna ponuda pristupačnih smještajnih kapaciteta u turizmu jedan je od osnovnih temelja razvoja pristupačnog turizma, a njegova održivost ovisi o kvaliteti i kvantiteti raspoloživih pristupačnih smještajnih kapaciteta. Pristupačni smještajni kapaciteti koji su dostupni u različitim turističkim mjestima, osobama s invaliditetom različitog ekonomskog statusa u skladu s njihovim mogućnostima još uvijek su više iznimka nego pravilo.

Za osobe s invaliditetom, važno je da mogu posjetiti turističko odredište ili destinaciju, ne brinući pritom o nedostatku pristupačnosti. Razvoj turizma kao jedne od važnijih gospodarskih grane u Republici Hrvatskoj treba biti usmjeren i na kontinuirani razvoj pristupačnosti kako bi sva turistička odredišta, proizvodi i usluge bili dostupni svima, bez obzira na njihova fizička ograničenja, invaliditet ili dob. To uključuje turistička mjesta, objekte, prijevoz te ostale usluge u javnom i privatnom sektoru.

No niti osiguranje pristupačnog smještaja, prijevoza, plaža i bazena, kao i ostalih sadržaja na željenoj turističkoj destinaciji, neće imati učinka na jednaki položaj osoba s invaliditetom ukoliko se ne mijenja razmišljanje ljudi, ne vidi utjecaj našega ponašanja i naših riječi na druge. Evidentna je potreba promjene društva prema uključivom i jednakom jer u suprotnome inkluzija kao najviša vrijednosti našega društva ostaje samo neispunjena želja. Važno je spoznati vrijednost različitosti, jednakosti i pripadnosti kroz domenu ljudskih prava, a svaka promjena kreće od svih nas kao pojedinaca. Mnogi i dalje ne doživljavaju osobe s invaliditetom jednakima i ne prepoznaju puni ekonomski potencijal zadovoljnih i vjernih gostiju koji uvijek putuju s pratiocima te su voljni platiti i nešto više za primjerene i zadovoljavajuće usluge. Usprkos različitim instrumentima i nastojanjima da se osigura ravnopravnost osoba s invaliditetom u svim područjima života, osobe s invaliditetom i dalje nailaze na prepreke u svom sudjelovanju kao ravnopravni članovi društva i na kršenja njihovih ljudskih prava. Jedna od najčešćih prepreka koja stoji na realizaciji svih prava osoba s invaliditetom jest neznanje što vodi k isključenju osoba s invaliditetom iz svih područja života. Društvo kojemu svatko pripada i pridonosi, upravo svojom različitosti proizlazi iz inkluzivnog razmišljanja ljudi. Navedenim se smanjuju čimbenici utjecaja na nejednakost, isključenje i marginalizaciju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te daje prioritet uključivanju – inkluziji.

PRAVOBRANITELJ ZA
OSOBE S INVALIDITETOM