Savjetnica pravobranitelja Branka Meić Salie govorila je na panelu u sklopu konferencije Življena iskustva i QualityRights program Svjetske zdravstvene organizacije: hrvatska postignuća i izazovi.

Konferencija je održana 17. rujna u organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Svjetske zdravstvene organizacije i posvećena je uključivanju iskustva osoba koje žive s teškoćama mentalnog zdravlja u razvoj politika i usluga te pristupu mentalnom zdravlju utemeljenom na ljudskim pravima, u okviru programa WHO QualityRights.

Na skupu su sudjelovali predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije, Ministarstva zdravstva, institucija i stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja, kao i osobe s vlastitim iskustvom korištenja usluga mentalnog zdravlja i drugi dionici uključeni u razvoj sustava. Poseban naglasak stavljen je na koncept „lived experience“ – iskustva iz prve ruke, odnosno na potrebu da osobe s vlastitim iskustvom teškoća mentalnog zdravlja ne budu samo korisnici usluga, već ravnopravni sudionici u njihovu osmišljavanju, provedbi i evaluaciji.

Na konferenciji je sudjelovala i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, koja je u svom obraćanju upozorila na položaj i zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama te se osvrnula na nalaze i preporuke institucije pučke pravobraniteljice u ovom području. Posebno je ukazano na problem stigmatizacije osoba s teškoćama mentalnog zdravlja i potrebu da se nakon pojedinačnih incidenata javni i institucionalni odgovor ne svodi isključivo na pitanje sigurnosti i kažnjavanja, zanemarujući pritom prava, podršku i dostupnost odgovarajućih usluga.

Na konferenciji je predstavljena i važnost razvoja peer podrške (podrške osoba s iskustvom iz prve ruke) te priručnik namijenjen radu peer stručnjaka odnosno suradnika po iskustvu. O značaju uključivanja osoba s vlastitim iskustvom teškoća mentalnog zdravlja u sustav govorili su doc. dr. sc. Natko Gereš iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Vlatka Ročić Petak, predsjednica udruge Ludruga, koja je predstavila program osposobljavanja za peer radnike. Naglašeno je da iskustveno znanje predstavlja vrijedan oblik stručnosti te da osobe s iskustvom iz prve ruke trebaju biti uključene u razvoj i pružanje usluga, edukaciju stručnjaka i procjenu kvalitete sustava.

O poštovanju prava osoba s teškoćama mentalnog zdravlja govorila je i prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, koja je svoje izlaganje posvetila poštovanju prava pacijenata kao sastavnom dijelu procesa oporavka. Prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić, voditeljica Službe za mentalno zdravlje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nacionalna kontakt-osoba Svjetske zdravstvene organizacije za mentalno zdravlje, predstavila je provedbu programa WHO QualityRights u Hrvatskoj.

Međunarodnu perspektivu predstavile su dr. Ledia Lazeri, regionalna savjetnica za mentalno zdravlje u Regionalnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, koja je govorila o stanju i izazovima mentalnog zdravlja u Europi, te Melita Murko, stručna suradnica Regionalnog ureda WHO-a za Europu, koja je predstavila ulogu iskustva iz prve ruke i programa WHO QualityRights u transformaciji sustava mentalnog zdravlja. U radu konferencije sudjelovala je i prim. dr. sc. Iva Pejnović Franelić, voditeljica Ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj.

Posebno značajan za hrvatski kontekst bio je dio posvećen reformi sustava mentalnog zdravlja i razvoju zaštite mentalnog zdravlja u zajednici. Ivana Portolan Pajić, ravnateljica Uprave za zdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravstva, predstavila je novi nacrt Akcijskog plana za implementaciju zaštite mentalnog zdravlja u zajednici u Republici Hrvatskoj do 2030. godine, koji je trenutačno u fazi izrade i još nije upućen u javno savjetovanje. Predstavljeni nacrt usmjeren je na razvoj dostupnih i međusobno povezanih usluga u zajednici, multidisciplinarnu podršku, individualne planove oporavka, mobilne timove, rehabilitaciju i socijalno uključivanje te razvoj peer podrške.

Podaci predstavljeni na skupu pokazuju razmjere potreba u području mentalnog zdravlja. U europskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije jedna od šest osoba živi s nekim stanjem povezanim s mentalnim zdravljem, dok značajan broj osoba, uključujući osobe s psihozama, još uvijek ne prima potrebno liječenje. Istodobno se u mentalno zdravlje usmjerava tek manji dio (oko 2 %) ukupnih zdravstvenih proračuna.

Posebno je upozoreno na stigmu i diskriminaciju, koje nisu samo društveni problem nego i prepreka ostvarivanju prava, korištenju usluga i uključivanju u zajednicu. Istaknuto je da osobe koje žive s teškoćama mentalnog zdravlja stigmu povezanu s njihovim stanjem nerijetko doživljavaju kao težu od samih teškoća, dok osobe s težim stanjima mentalnog zdravlja globalno žive 10 do 20 godina kraće od opće populacije.

Važan dio rasprave odnosio se na restriktivne i prisilne postupke u sustavu mentalnog zdravlja. Kao jedan od izazova prepoznata je kultura „sigurnost prije svega“, koja može dovesti do pretjerane kontrole, ograničavanja i izbjegavanja rizika. Kao smjer promjene istaknuti su jačanje vještina deeskalacije, pristup utemeljen na razumijevanju traume, podrška zaposlenicima, jasne organizacijske politike koje podržavaju neprisilne prakse te edukacije iz područja ljudskih prava.

Posebno je važna poruka da osobe ne smiju biti promatrane prvenstveno kroz dijagnozu, ponašanje ili rizik, nego kao pojedinci s vlastitim potrebama, željama, pravima i životnim ciljevima. U promjeni kulture usluga važnu ulogu imaju i osobe s iskustvom iz prve ruke, uključujući njihovo sudjelovanje u edukacijama stručnjaka, zajedničkom oblikovanju usluga i evaluaciji njihove kvalitete.

Na skupu je predstavljen i rad SZO-a na razvoju europske mape puta za uključivanje osoba s iskustvom teškoća mentalnog zdravlja u politike, usluge i zajednicu. Među područjima djelovanja istaknuti su zajedničko stvaranje politika i usluga, osposobljavanje i podrška osobama s iskustvom iz prve ruke, razvoj pristupačnih alata te njihovo uključivanje u donošenje odluka.

Posebno značajan za hrvatski kontekst bio je dio posvećen reformi sustava mentalnog zdravlja i razvoju zaštite mentalnog zdravlja u zajednici. Predstavnica Ministarstva zdravstva predstavila je novi nacrt Akcijskog plana za implementaciju zaštite mentalnog zdravlja u zajednici u Republici Hrvatskoj do 2030. godine, koji je trenutačno u fazi izrade i još nije upućen u javno savjetovanje.

Predstavljeni nacrt polazi od smjera već utvrđenog Strateškim okvirom razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine – razvoja mreže usluga u zajednici, multidisciplinarne skrbi prilagođene individualnim potrebama, mobilnih multidisciplinarnih timova, uključivanja osoba s osobnim iskustvom teškoća mentalnog zdravlja te sudjelovanja korisnika i njihovih obitelji u razvoju, provedbi i evaluaciji programa i mjera.

Prema predstavljenim podacima, važan organizacijski temelj za reformu postavljen je novom Mrežom javne zdravstvene službe iz 2024. godine, kojom su predviđeni kapaciteti za 30 mobilnih psihijatrijskih timova, 24 dispanzera za zaštitu mentalnog zdravlja, oko 130 psiholoških timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te 70 timova za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i liječenje ovisnosti u županijskim zavodima za javno zdravstvo. Istaknuto je kako time reforma ne kreće od početka, budući da je dio potrebne organizacijske mreže već formalno definiran, dok njezina puna uspostava i razvoj usluga u zajednici tek slijede.

Nacrt Akcijskog plana predviđa razvoj različitih i međusobno povezanih oblika podrške u zajednici – od mobilnih timova za mentalno zdravlje, službi u zajednici i dnevnih bolnica te psiholoških timova i centara za mlade do rehabilitacije i socijalnog uključivanja, peer podrške i mentora oporavka te savjetodavnih usluga.

U središtu predstavljenog modela nalazi se osoba i njezin individualni plan oporavka, oko kojih se povezuju psihijatrija, psihologija, primarna zdravstvena zaštita, socijalna skrb i peer podrška. Posebno snažna poruka prezentacije bila je da osoba ne bi trebala sama koordinirati fragmentirani sustav, nego sustav treba biti organiziran oko njezinih potreba.

Za Pravobranitelja za osobe s invaliditetom takav je smjer osobito važan. Razvoj dostupnih i kvalitetnih usluga u zajednici, smanjivanje oslanjanja na institucionalne i prisilne oblike skrbi, poštovanje autonomije i individualnih izbora te stvarno uključivanje osoba s iskustvom teškoća mentalnog zdravlja u donošenje odluka izravno su povezani s ostvarivanjem prava zajamčenih Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Mentalno zdravlje pritom nije odgovornost samo zdravstvenog sustava. Na skupu je naglašena potreba uključivanja obrazovanja, socijalne skrbi, radnog okruženja, organizacija civilnog društva, medija i drugih dijelova zajednice, kao i osiguravanja ravnopravnog pristupa uslugama i socijalnim pravima.

Reforma sustava mentalnog zdravlja zato nije samo pitanje organizacije zdravstvene zaštite. Ona je pitanje ljudskih prava – prava na dostojanstvo, autonomiju, podršku u zajednici, ravnopravno sudjelovanje i mogućnost da osoba odlučuje o vlastitom životu.