Cerebralna paraliza je dijagnoza koja je povezana s raznim stupnjevima invaliditeta, a prema podacima Registra osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj danas živi 26.391 osoba s cerebralnom paralizom i ostalim paralitičnim sindromima.

To je grupa neprogresivnih poremećaja pokreta i položaja uzrokovana prirođenom anomalijom ili oštećenjem nezrelog mozga. Neki od simptoma i znakova cerebralne paralize kod djece su: slaba napetost ili mlohavost mišića, nesposobnost sjedenja bez potpore u dobi od osam mjeseci, upotreba samo jedne strane tijela, teškoće hranjenja, jaka iritabilnost, odsutnost osmijeha, pri čemu konačnu dijagnozu cerebralne paralize djetetu postavlja neuropedijatar i/ili fizijatar.

„Neurorizična djeca mogu imati prolazne ili trajne poremećaje. Prolazni se očituju u dojenačkom razdoblju, u vidu sindroma razdražljivosti ili sindroma distonije (promjenjiv tonus – napetost mišića, može onemogućiti, tj. promijeniti očekivanu izvedbu motoričkih zadataka). Uz medicinsku intervenciju i pravodobnu habilitaciju, znatan dio njih nestaje nakon 12. mjeseca života. Deset od 100 neurorizične djece imaju poslije znakove “malih nedostataka”, a kod manjeg broja djece dojenački poremećaji ipak prelaze u trajne razvojne poremećaje, koji se mogu očitovati u blažem ili težem obliku.“ (Zorana Klarić, viša fizioterapeutkinja, iz članka: CEREBRALNA PARALIZA – PRAVODOBNA I PRILAGOĐENA HABILITACIJA).

Treba istaknuti važnost rane, tj. pravodobne intervencije kad se s tretmanima (vježbanjem) počinje tijekom prve godine života, ali je također važno naglasiti da su podjednako važni svi članovi rehabilitacijskog tima koji rade s neurorizičnim djetetom ovisno o stupnju oštećenja: fizioterapeut, radni terapeut, rehabilitator, logoped, liječnik neuropedijatar, liječnik fizijatar i ostali liječnici specijalisti (genetičari, gastrolozi, oftalmolozi itd.). Svim članovima tima krajnji cilj je isti – osposobiti dijete za što kvalitetniji i što funkcionalniji život.

Upravo je područje rane intervencije jedno od onih s kojima nismo i ne možemo niti danas biti zadovoljni jer se, prema podatcima za 2024. godinu objavljenima u Izvješću o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, na pojedine specijalističke tretmane čeka čak sedam mjeseci, a nakon toga na prvu terapiju još tri mjeseca, što znači 10 izgubljenih mjeseci za dijete s teškoćama u razvoju.

Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP), zajedno sa svojim udrugama članicama, i ove godine provodi niz aktivnosti kojima žele dodatno osnažiti glas osoba s cerebralnom paralizom, potaknuti javni dijalog te ukazati na potrebu kontinuirane institucionalne i društvene podrške koju ova skupina naših građana zaslužuje, a vrijednost inkluzije je upravo u stvaranju jednakih mogućnosti i pružanju podrške svakodnevnim aktivnostima za sve.

PRAVOBRANITELJ ZA
OSOBE S INVALIDITETOM