Dana 29. siječnja 2026. godine u organizaciji Ureda za karijere Filozofskog fakulteta u Rijeci, savjetnice pravobranitelja za osobe s invaliditetom održale su predavanje na temu „Uključivost obrazovnog sustava – bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti”.

U prvom dijelu predavanja savjetnica Tea Rubeša detaljnije je predstavila djelokrug rada i način djelovanja institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, s posebnim naglaskom na njezinu ulogu u zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom te suzbijanju diskriminacije na temelju invaliditeta. Sudionici su upoznati s ključnim područjima djelovanja ove institucije, kao i s mehanizmima putem kojih se građanima pruža podrška u ostvarivanju njihovih prava. Prisutnima su također predstavljene temeljne promjene koje je u hrvatsko društvo donijela Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, kao najznačajniji međunarodnopravni dokument u ovom području. Poseban naglasak stavljen je na socijalni model invaliditeta te na razvoj društvenog razumijevanja invaliditeta – od modela milosrđa i medicinskog pristupa prema modelu ljudskih prava, koji u središte stavlja dostojanstvo, ravnopravnost i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Važan dio edukacije odnosio se i na pravilno korištenje primjerene terminologije, kao i na važnost odgovarajuće komunikacije i odnosa prema osobama s različitim vrstama oštećenja. Istaknuto je da način na koji govorimo o invaliditetu i osobama s invaliditetom ima snažan utjecaj na oblikovanje stavova, razbijanje predrasuda i izgradnju uključivog društva.

U drugom dijelu predavanja savjetnica Lidija Pongrac upoznala je sudionike s temom uključivosti obrazovnog sustava, temeljenog na načelima nediskriminacije i jednakih mogućnosti u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, iz perspektive Pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Naglašeno je kako se u obrazovnoj praksi prečesto stavlja naglasak na teškoće u razvoju/invaliditet i dijagnoze, umjesto na sposobnosti, interese i potencijale djece i mladih s teškoćama u razvoju/invaliditetom. Takav pristup otežava njihov pristup odgoju i obrazovanju i ostvarivanje prava na obrazovanje na svim razinama i promatra kroz drugačiju prizmu nego kod ostale djece i mladih kada ulaze u odgojno-obrazovni sustav..

Usmjerenost na teškoće u razvoju ne daje priliku djeci s teškoćama u razvoju da pokažu što mogu i koje će vještine razviti s vremenom, dok predrasude, strahovi i nedostatak znanja unutar sustava i nedostatak podrške sustavu obrazovanja, pristupačnosti nerijetko postaju ozbiljne prepreke njihovu obrazovanju. Istodobno, roditelji djece s teškoćama u razvoju često nisu prepoznati kao ravnopravni partneri, iako upravo suradnja s njima ima ključnu ulogu u djetetovu napretku i uspješnom uključivanju u obrazovni proces. Također je istaknuto da mnogi učitelji i stručni suradnici imaju želju uključiti učenike s teškoćama u razvoju u redovnu nastavu, ali im nedostaje odgovarajuća stručna i sustavna podrška. Unatoč ograničenim resursima, uključivanje je moguće kada postoji otvorenost, međusobno povjerenje te vjera u sposobnosti i potencijal svakog djeteta.

Zaključno, tijekom cijelog predavanja naglašeno je da su učenici s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom nositelji jednakih ljudskih prava. Važno je u svakodnevnoj komunikaciji i javnom govoru izbjegavati predrasude i stereotipe, promatrati osobe s invaliditetom kao pojedince s vlastitom osobnošću, identitetom i životnim iskustvom te imati na umu da je invaliditet samo jedna od njihovih osobina, a ne njihova cjelokupna definicija.

Istodobno, ne smiju se zanemariti društvene i fizičke prepreke s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. Uklanjanje tih prepreka zajednička je odgovornost društva u cjelini – institucija, sustava i svakog pojedinca. Samo aktivnim djelovanjem i kontinuiranim uklanjanjem prepreka i predrasuda moguće je osigurati punu uključenost osoba s invaliditetom u sve aspekte društvenog života.