24. travnja u hotelu Dubrovnik u sklopu Laboratorija za otpornost zajednice održana je konferencija Promišljanje integracije kroz različite discipline i područja. Laboratorij za opornost zajednice bio je trodnevno događanje posvećeno istraživanju, aktivizmu i kreiranju politika povezanih s migracijama u organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) i njegovog Centra za studije migracija (CEMIS) u suradnji s Centrom za mirovne studije. Događanje je okupilo izbjegličke i migrantske zajednice, istraživače, predstavnike institucija, donositelje politika i praktičare koji rade na izgradnji zajednica kako bi zajedno promišljali kolektivne odgovore na pitanja migracija i integracije. Ovo događanje poslužilo je kao platforma za produbljivanje veza među ovim raznolikim grupama kroz zajedničko promišljanje politika integracije. Govorilo se o osjetljivostima, nedostacima i mogućim prilikama za promjenu unutar postojećih integracijskih praksi i politika, s posebnim naglaskom na stvaranje uključivih zajednica.

Uvodno izlaganje i radonicu održao je Mohammed Badran, dugogodišnji aktivist i istraživač na Vrije sveučilištu u Amsterdamu, osnivač udruge Syrian Volunteers in the Netherlands i izbjeglički-vođene inicijative G100. Mohammed je govorio o važnosti aktivnog i sveobuhvatnog uključivanja izbjegličkih i migrantskih organizacija i zajednica u procese donošenja odluka, evaluacije i provedbe javnih politika.

Naglasio je da se migrante i izbjeglice doživljava kao pasivne primatelji pomoći, teret društvu i prijetnju. Te uobičajene predrasude kroz koje se gledaju izbjeglice i migranti utječu na kreiranje politika integracije. U Hrvatskom kontekstu posebno su u posljednje vrijeme izloženi strani radnici.

U paralelnim sesijama govorilo se o pristupu zdravstvu, mentalnom zdravlju i  anti-rasističkim politikama. Savjetnica pravobranitelja Branka Meić Salie sudjelovala je u diskusiji o pristupu zdravstvenim uslugama i mentalnom zdravlju i istaknula kako je pristup osobama s invaliditetom dodatno otežan uz sve veću nedostupnost zdravstvenog sustava svim građanima zbog manjka zdravstvenih djelatnika. Posebno je zabrinjavajuć nedostatak izvanbolničkih usluga na području mentalnog zdravlja i nedostatne psihoterapije što će dodatno pogoršavati situaciju migranata i izbjeglica čije je mentalno zdavlje narušeno zbog traumatskih događanja.

Savjetnica Branka Meić Salie istaknula je kako se migranti i izbjeglice niti službe koje im pružaju podršku ne obraćaju pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Jedan od razloga može biti i taj što se smara da su osobe s invaliditetom samo one s nevidljivim odnosno tjelesnim ili osjetilnim invaliditetom, a ne prepoznaje se da su to i osobe s drugim kroničnim zdravstvenim stanjima i bolestima kao i teškoćama mentalnog zdravlja koji im znatno otežavaju funkcioniranje odnosno zahtijevaju dodatnu podršku i prilagodbe.

Osobe s invaliditetom se dodatno suočavaju s teškoćama zbog needuciranosti medicinskog osoblja o specifičnostima osoba s invaliditetom i njihovih stanja i bolesti, neprilagođenosti i nepristupačnosti objekata i nerazvijenosti usluga podške za neovisni život u zajednici. To će sve još dodatno otežavati pristup osobama s invaliditetom koje su migranti ili izbjeglice.