U prostorima Filološkog fakulteta Sveučilišta u Banja Luci u organizaciji Centra za podršku studentima s invaliditetom Sveučilišta u Banja Luci, 13. studenoga 2025. godine održan je Međunarodni stručni-znanstveni skup “Obrazovanje pristupačno svima”.

Navedeni stručno-znanstveni skup, koji predstavlja jednu od aktivnosti u okviru Accros alliance, nastavak je suradnje službi za potporu studentima s invaliditetom šest sveučilišta: Sveučilišta u Beogradu, Sveučilišta u Novom Sadu, Sveučilišta u Sarajevu, Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, Sveučilišta u Banja Luci, Sveučilišta u Mostaru te Koordinacije pravobranitelja za osobe s invaliditetom za područje visokog obrazovanja. Cilj skupa je bio nastavak iznalaženja kvalitetnih rješenja za unaprjeđivanje položaja studenata s invaliditetom u visokom obrazovanju, poticanje dijaloga te razmjena iskustava dobre prakse između akademskog i administrativnog osoblja, zaposlenika u centrima za podršku studentima, studenata s invaliditetom, donositelja odluka i predstavnika organizacija civilnog društva. Skup je organiziran i pod pokroviteljstvom Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini koja podržava sve aktivnosti usmjerene ka jačanju kapaciteta prema osobama s invaliditetom.

Skup je bio tematski podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod nazivom Unaprjeđenje podrške studentima s invaliditetom u visokom obrazovanju: potrebe, izazovi i profesionalni pristupi predstavnici službi za potporu studentima s invaliditetom Sveučilišta u Beogradu, Sarajevu, Banja Luci, Istočnom Sarajevu i Zagrebu predstavili su svoja istraživanja o dostupnim podrškama tijekom studija te jesu li studenti s invaliditetom upoznati s podrškama koje im se mogu osigurati i jesu im osigurane u visokom obrazovanju, na koje prepreke nailaze, koji su stanovi studenata bez invaliditeta o studiranja osoba s invaliditetom, perspektiva i stavovi roditelja studenata s invaliditetom o dostupnim podrškama i mogućnostima studiranja osoba s invaliditetom, perspektive i osposobljenost nastavnika i sl.

Sveučilište u Beogradu tako je temeljem provedenog istraživanja zaključilo da unatoč mrežnim informacijama o postojanju tima podrške pri Sveučilištu, studenti s invaliditetom nisu upoznati s njihovim postojanjem. Studenti s invaliditetom najčešće iskazuju da im je potrebna pristupačnost, senzibilitet nastavnika i svijest nastavnika o postojanju različitih oblika podrške, potreba prilagođavanja individualnim potrebama studenata, potreba za prilagođenim nastavnim materijalima, prijateljstvo i kolegijalnost od drugih studenata. Zanimljivo je da polovica ispitanika bez invaliditeta ustvari ocjenjuje da nastavnici uvažavaju potrebe studenata, dok isto smatra oko 40% studenata s invaliditetom te su oni i nešto manje zadovoljni s pruženom podrškom za razliku od studenata bez invaliditeta.

Istraživanje Sveučilišta u Sarajevu je obuhvatilo mlade osobe koje su završavale srednjoškolsko obrazovanje, njihove roditelje te studente bez invaliditeta. Sukladno dobivenim rezultatima zaključuju da mladi s invaliditetom većinom žele nastaviti školovanje u visokom obrazovanju te su i oni i njihovi roditelji svjesni prepreka koje ih očekuju. Kao bitnim u omogućavanju studiranja istču: pristupačnost, podršku u dolasku na studij, prijavi ispita i rješavanju drugih administrativnih pitanja, osiguravanje asistenata u nastavi, osiguravanje asistivne tehnologije, dostupnost literature u odgovarajućem formatu, računala za praćenje nastave i izvršavanje zadataka i sl. Ispitali su i stavove studenata bez invaliditeta kojih oko 88% smatra da studenti s invaliditetom mogu studirati jednako kao i drugi studenti, ali da je studentima s invaliditetom potrebna podrška drugih studenata te iskazuju da im oni mogu biti podrška u pripremi materijala za učenje i ispite te svakodnevnom funkcioniranju u nastavnom procesu. Slijedom toga autorice istraživanja zaključuju da je izuzetno bitna vršnjačka podrška studentima koja treba biti snažan resurs kojim se mogu unaprijediti vještine timskog rada i zajedništva među svim studentima.

Sveučilište u Banja Luci ispitalo je percepciju nastavnika različitih znanstvenih područja te na osnovi dobivenih rezultata zaključuju da se jako malo ispitanih nastavnika susrelo s podučavanjem studenata s invaliditetom pri čemu nisu bili educirani za to. Stoga smatraju da su edukacija nastavnika i jasne smjernice u postupanju jako bitne, da je potrebna asistivna tehnologija i razmjena dobrih praksi između nastavnika.

Istraživanje Sveučilišta u Istočnom Sarajevu bavilo se pedagoškom i didaktičkom podrškom studentima s invaliditetom kao ključnim elementima inkluzije. Istraživanje je pokazalo da podrške postoje, ali nisu sistematski primijenjene te se i u okviru ovog istraživanja ukazuje na značaj edukacije nastavnika.

Profesorica sa Studija socijalnog rada u Zagrebu zorno je prikazala različite uloge nastavnika te nastavnika koji su ujedno i koordinatori studenata s invaliditetom. Naglasila je da unatoč tome što je za nastavnike svaki odnos sa studentima službeni odnos da je taj odnos ipak uvijek i osobni odnos zbog čega je nastavnicima osim edukacije svakako potrebna i supervizija. Supervizijska podrška omogućila bi nastavnicima da u svakom odnosu sa studentima koji su individue za sebe razmotre sa stručnom osobom što je ono što još mogu ili trebaju učiniti te će tako tražiti nova i kreativna rješenja, ali i učiniti svoja znanja i iskustva dostupna drugim nastavnicima. Profesorica je naglasila i da je izuzetno bitno učiniti vidljivom ulogu koordinatora za studente s invaliditetom koji u ovom trenutku iako taj rad zauzima znatan dio rada tih nastavnika nije vidljiv kroz njihova zaduženja i satnice.

Drugi tematski blok izlaganja pod nazivom „Inkluzivnost u visokom obrazovanju: osobna iskustva i institucionalni odgovori“ ukazao je na značaj osobina ličnosti i prilagodbe na sam invaliditet te je predstavljeno istraživanje Sveučilišta u Sarajevu o stavovima studenata bez invaliditeta o studiranju njihovih kolega s invaliditetom. Studenti bez invaliditeta smatraju da su visoka učilišta uglavnom arhitektonski ali i informacijski nepristupačna, smatraju da je odnos nastavnika i drugih studenata prema studentima s invaliditetom pozitivan, da studenti s invaliditetom sami nisu dovoljno angažirani u osiguravanju svojih prava, ali imaju u konačnici pozitivno mišljenje o njihovom studiranju te ističu i da ne koriste svoj invaliditet kako bi dobili veće ocjene. Spremni su im pružiti potrebnu podršku te bi i prihvatili pomoć studenta s invaliditetom u izradi nekog zadatka. I oni smatraju da je potrebno osigurati edukaciju nastavnika posebice u smjeru da ne sažalijevaju studente s invaliditetom, prilagodbu literature i asistivnu tehnologiju.

Voditeljica Savjetovališta za akademsku prilagodbu Sveučilišta u Rijeci osvrnula se na porast broja studenata s invaliditetom te na porast i izazove studiranja neurodivergentnih studenata. Istaknula je pri tome skupinu studenata s autizmom te se kratko osvrnula na prepreke na koje nailaze u akademskom okruženju i nepoznanice s kojima se i sama susreće te istaknula da najviše uči od samih studenata s autizmom o tome što im je potrebno. Odgovarajuće akademske prilagodbe u kombinaciji s podrškom usmjerenom na osnaživanju značajno povećavaju razinu sudjelovanja, akademsku uspješnost i psihološku dobrobit studenata.

U trećem dijelu skupa pod nazivom „Obrazovanje pristupačno svima“ ponovno se govorilo o tome koliko su sami studenti s invaliditetom upoznati s postojanjem određenih oblika podrške, ali i poznavanje poslodavaca kako o poticajima pri zapošljavanju tako i potrebnim prilagodbama osobama s invaliditetom na radnom mjestu. Predstavljeno je i istraživanje o tome koliko postojeće obrazovanje priprema buduće stručnjake za rad s osobama s invaliditetom na temelju kojeg je zaključeno da je tijekom studija potrebno povećati broj sati praktičnog rada s osobama s invaliditetom, više nastavnih tema i seminara o arhitektonskoj pristupačnosti te općenito senzibiliziranju i razvijanju svijesti o potrebama osoba s invaliditetom. Voditeljica Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu predstavila je novoosnovani institut Povjerenika za inkluziju pri Sveučilištu u Zagrebu. Uloga Povjerenika je savjetodavna potpora pripadnicima u nepovoljnijem položaju, osmišljavanje i koordinacija aktivnosti za potporu  pripadnicima u nepovoljnom položaju te poticanje mobilnosti pripadnika u nepovoljnijem položaju.

Zaključno možemo reći da se broj studenata s invaliditetom povećava što ukazuje na to da im se sve više osiguravaju potrebne podrške za jednaki pristup obrazovanju, no da je svakako i dalje potrebno raditi na osiguravanju pristupačnosti visokih učilišta, edukaciji nastavnika,  kreirati preporuke za primjenu univerzalnog dizajna u obrazovnim i radnim sredinama, razvijati potrebne smjernice za nastavnike u osiguravanju razumne prilagodbe i podrške te svakako osiguravanje potrebne supervizije nastavnika.

Stručnom skupu je prisustvovala i savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Lidija Pongrac.