13. svibnja u Bruxellesu održan Radni forum o provedbi UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u EU i zemljama članicama

Teme ovogodišnjeg radnog forumabile su sudjelovanje u političkom životu s obzirom na nadolazeće izbore za Europski parlament, mehanizmi za zaštitu prava iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i međuodnos između KPOSI i drugih međunarodnih konvencija. Forum jednom godišnje okuplja predstavnike nezavisnih mehanizama za praćenje KPOSI, udruga osoba s invaliditetom i vladinog fokalnog tijela za provedbu KPOSI iz svih zemalja članica EU-a uz predstavnike koji prate provedbu KPOSI na razini EU-a. Hrvatsku su na Forumu predstavljale savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie, potpredsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske Marica Mirić i Alma Bernat iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

U dijelu vezanom uz sudjelovanje u političkom životu razgovaralo se o tome što se može napraviti u dva tjedna prije izbora kako bi se osigurali najviši demokratski standardi izbora. Odgovornost je na nacionalnoj razini. Preporuka je Komisije europskim ustanovama i članicama da promiču sudjelovanje osoba s invaliditetom na izborima. U Francuskoj je izmijenjeno izborno zakonodavstvo kako bi osobe koje su lišene poslovne sposobnosti mogle glasovati. Do izmjene zakona u ožujku 2019. 80 % od 300 000 osoba pod skrbništvom nije imalo pravo glasa. Izmjeni zakona prethodilo je snažno zagovaranje udruga osoba s invaliditetom i posjet posebne izvjestiteljice UN-a za prava osoba s invaliditetom. U četiri mjeseca rasprave razmatralo se o pravnoj zaštiti i došlo je do promjene paradigme od ljudi koji su pod skrbništvom do onih koji imaju prava. Sada je pitanje kako pretočiti to pravo u stvarnost i osigurati potrebnu podršku prije i tijekom izbora. U totrebaju biti uključene obitelji, udruge, javna tijela, kandidati, novinari, stručnjaci i potrebno je provesti kampanju podizanja razine svijesti o pravima, ali i informirati biračke odbore. Radi se sa skrbnicima kako bi pripremili postere koji će objasniti različite faze biračkog postupka. Ti posteri će biti na biračkim mjestima. Na dan izbora osobama treba osigurati podršku pri čemu mogu imenovati opunomoćenika, a tijekom cijelog biračkog procesa može ih pratiti osoba od povjerenja. Biračka mjesta trebaju biti pristupačnaosobama u kolicima. Udruge su organizirale skupove kako bi pojasnile birački proces, a materijali su dostupni na internetu u lako razumljivom materijalu. Kandidati također imaju ulogu učiniti svoje poruke pristupačnima i objaviti promotivne materijale u lako razumljivom obliku.
U drugom dijelu se govorilo o korištenju tehnologije kako bi se izbore učinilo pristupačnima. Kako bi izbori bili inkluzivni, potrebne su mjere na razini zakona, tehnologije i proračuna. Tehnologija može pomoći u primjeni zakona kod prijave birača, u političkim kampanjama koje su najslabija karika (kandidati nemaju dovoljno sredstva za osiguravanje pristupačnih informacija), tijekom glasanja i kod objave rezultata. Iako postoji oprema za glasovanje, mnogi izborni zakoni ne dozvoljavaju uporabu tehnologije. Kreirana je biračka kutija pristupačnu osobama s invaliditetom, postoji ekran koji se može naginjati, font se može povećati, a osigurana je i audio snimka za slijepe osobe. Zakon Help America Vote iz 2002. postavio je zahtjev da osobe s invaliditetom glasuju samostalno uz osiguranu privatnost. Osigurana su značajna sredstva za provedbu zakona i za edukaciju biračkih odbora, pristupačnost biračkih mjesta i tehnologiju koja se koristi na biračkim mjestima. U Europi se ne ulažu dovoljna sredstva u osiguranje pristupačnosti. Ujedno je potrebno imati više kanala za glasovanje: uz glasovanje na biračkim mjestima trebalo bi osigurati i glasovanje preko interneta (digitalno, telefonski), mogućnost glasovanja s bilo kojeg mjesta i glasovanje putem pošte. Sustav registracije treba biti u potpunosti pristupačan. Ocjena je da se u Europi unaprjeđuju zakoni, ali nedostaje strategija koja bi uključila operativne mjere i osiguranje sredstava. U Finskoj je osoba s intelektualnim teškoćama član političke stranke i radi na tome da jezik kojim se stranka služi postane pristupačniji osobama s intelektualnim teškoćama. O inkluzivnosti lokalnih izbora u Belgijigovorila je kandidatkinja s invaliditetom. Istaknula je kako debate često nisu bile pristupačne, a ljudi su se više usmjeravali na kolica nego na sadržaj kampanje. U Škotskoj postoji fond za kandidate na izborima za dodatne troškove koji proizlaze iz invaliditeta tijekom kampanje. 39 kandidata je primilo sredstva, a 15 ih je izabrano. U Belgiji su objavili dokument o pristupačnim izborima na 50 stranica koje sadrži informacije za članove biračkih odbora o tome kako dočekati osobe s invaliditetom na biračkom mjestu, informiranje o pravu na podršku te detaljne informacije o tome što sve čini pristupačne izbore uključujući i informacije na internetu. Dokument je izrađen u suradnji s udrugama. Provedena je anketa o pristupačnosti koja je utvrdila da je 83 % mjesta pristupačno. Elektronički taktilni sustav nije pristupačan gluhim i slijepimosobama kojima treba podrška druge osobe što ne ispunjava zahtjev samostalnog i tajnog glasovanja.
U raspravi je postavljeno pitanje o tome kako educirati osobe s intelektualnim teškoćama da samostalno glasuju i postoji li tehnologija koja bi omogućila glasovanje osoba s intelektualnim teškoćama. Naglašeno je kako je potreban niz alata za edukaciju ovisno o tome što svaki pojedinac treba, kao i edukacija za osobe koje pružaju podršku, političke stranke i kandidate. Stavovi članova biračkih odbora su također bitni- osobnim asistentima nije dozvoljen pristup u biračku kutiju u Belgiji. Iako je to pravo po zakonu, potrebno je informiranje članova biračkog odbora. U Irskoj jePlatforma udruga osoba s invaliditetom organizirala raspravu predstavnika 9 političkih stranaka Disabilityvotescount u kojoj su kandidati dobili pitanja vezana uz pitanja osoba s invaliditetom i trebali su istaknuli prioritete svojih stranaka i izjasniti se koja su njihova stajališta vezana uz pitanja osoba s invaliditetom.

U dijelu koji se odnosio na ostvarivanje prava iz KPOSI govorilo se o Europskoj socijalnoj poveljikao alatu za zaštitu prava osoba s invaliditetom s naglaskom na inkluzivno obrazovanje. Ova povelja Vijeće Europeusvojena je 1961., 1988. donesen je dodatni protokol, a 1991. protokol o sustavu izvještavanja. Povelja jerevidirana 1996. Uveden je socijalni model invaliditeta, ali tamo gdje nije moguća uključenost u opće okvire dozvoljena su specijalizirana tijela. Zaštićene radionice su dozvoljene kao iznimka kao i druge posebne ustanove čime je Povelja u sukobu s KPOSI. Međutim, tumačenja Odbora za socijalna prava nastoje nadoknaditi te nedostatke. Nevladine udruge mogu podnijeti pritužbe tijelu u Strasbourgu. Udruga Autizam Europe podnijela je pritužbu protiv Francuske prema čl. 15. i 17. Povelje u kombinaciji s odredbom o antidiskriminaciji. Odbor za socijalna prava donio je odluku da u demokratskom društvu razlike treba gledati pozitivno i cijeniti ih kako bi se osigurala stvarna jednakost. Francuska je prekršila prava osoba s invaliditetom iako je donesen zakonski okvir za uključivanje, ali potrebe osoba s autizmom nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir niti su poduzete specifične mjere za njihovo uključivanje. Odbor je donio odluku i o neuspjehu francuskog dijela Belgije da poduzme mjere za inkluzivno obrazovanje osoba s intelektualnim teškoćama kojese obrazuju u segregirajućim uvjetima koji se izdašno financiraju, ali su isključeni iz inkluzivnog obrazovanja. EU nije pristupila Povelji pa je ni sud EU-a ne smatra obvezujućom kao Konvenciju o ljudskim pravima.

Tena Šimonović Einwalter, predsjednica mreže Equinet govorila je o ulozi tijela za jednakost u strateškoj litigaciji. Equinet podržava tijela za jednakost kako bi bili nezavisni katalizatori promjene. Okuplja 49 tijela iz 36 zemalja koja uključuju i posebna tijela specijalizirana za osobe s invaliditetom. Provode istraživanja, daju preporuke, pružaju neovisnu podršku žrtvama i razmjenjuju informacije s europskim tijelima. Neka tijela su kvazipravosudna i donose odluke. Uz KPOSI obaveze postoje i u Europskoj konvenciji za ljudska prava i Milenijskim ciljevima razvoja između ostalih.
U 24 zemlje članice tijela za jednakost pružaju zaštitu od diskriminacije na osnovi invaliditeta izvan područja zapošljavanja. Strateška litigacija je metoda izabiranja odgovarajućih slučajevakako bi se postigli odgovarajući ciljevi i postigli širi ciljevi od pravde za osobe koje su uključene u sam slučaj. Tako je u slučaju Colemanpresuđena diskriminacija na osnovi povezanosti. Razlozi zbog koji se bira određeni slučaj odnose se na podizanje razine svijesti, postizanje pritiska na donositelje odluka ili privlačenje pažnje medija: priča koja ima podloga u zakonu, sudska presuda, kompenzacija i promjena u praksi može motivirati druge žrtve kad vide da je promjena moguća. Tijela sudjeluju u slučajevima kao umješači. U Belgiji osoba nije mogla raditi zbog posljedica tumora. Sud je presudio da je poslodavac trebao osigurati razumnu prilagodbu i presudio da su posljedice tumora invaliditet. Drugi način je osiguravanje pravne pomoći tako da se ili financira odvjetnik ili da tijelo osigura pravnog zastupnika među svojim zaposlenicima. 17 tijela za jednakost su nezavisni mehanizmi za praćenje KPOSI pri čemu proaktivno surađuju s organizacijama osoba s invaliditetom.Njemačko tijelo daje priznanje poslodavcima za zapošljavanje osoba s invaliditetom, irsko tijelo drže edukacije, francusko tijelo objavilo je priručnik sa smjernicama za pristupačnost.

Govoreći o ulozi Europskog ombudsmana u provedbi KPOSI istaknute su pritužbe po kojima se postupalo kao što je ispitivanje selekcijskog postupka za rad u tijelima EU-a i mjere u kojoj su selekcijske procedure pristupačne osobama s invaliditetom. Zaključeno je da selekcijske procedure nisu pristupačne korisnicima ekrana za čitanje pa oni ne mogu samostalno pristupiti testu. Zatražili su potpunu pristupačnost za slijepe kandidate i osiguravanje asistivne tehnologije. Pritužba Validity fondacije ticala se prava na život u zajednici odnosno ustanova u Mađarskoj čiju izgradnju je financirala Europska komisija. Pokrenuli su i istraživanje vezano uz zdravstveno osiguranje i dali niz preporuka vezanih uz asistivnu tehnologiju, razumnu prilagodbu i edukaciju osoblja u tom području.

Uloga Posebnog izvjestitelja za prava osoba s invaliditetom u procedurama pritužbe je daposjeti zemljama i podnosi tematska izvješća Vijeću za ljudska prava. Posebni izvjestitelj može poslati vlastima podnesak vezano uz pritužbu na kršenje prava, uključujući i prošlu povredu. Pritužbu izvjestitelju mogu podnijeti same žrtve ili udruge. Pri tome nije potrebno iscrpsti domaće pravne lijekove i pritužba ne treba biti pravno provediva. U početku je procedura povjerljiva i državi se daje dovoljno vremena da izvijesti o poduzetim mjerama. U hitnim slučajevima objavljuje se priopćenje za medije.

Odboru za prava osoba s invaliditetom može se obratiti samo ako je zemlja pristupila Fakultativnom protokolu. Pri tome treba iscrpsti domaće pravne lijekove. Pravni lijekovi koje Odbor naloži ovise o političkoj volji države stranke.

Viktoria Lee iz Ureda visokog povjerenika za ljudska pravagovorila je o uvođenju KPOSI u druge konvencije za ljudska prava. KPOSI odbacuje pristup prema kojem osobe s invaliditetom treba popraviti kako bi se uklopili i umjesto toga se okolina treba prilagoditi pojedincu. Dovodi u pitanje postupanje jednako prema svima i jednake mogućnosti. Ne radi se o unaprjeđenu statusa quo nego preobrazbi. Sve prethodne konvencije tiču se i osoba s invaliditetom, ali su postavljale određena ograničenja. Otkad je usvojena KPOSI ostala tijela su proširila svoja tumačenja kako bi ih uskladila s KPOSI. Konvencija o pravima djeteta se usklađuje s KPOSI kako institucionalizacije djece više ne bi bilo ni pod kakvim uvjetima.
1 od 5 žena ima neki oblik invaliditeta, a od 5 ljudi s invaliditetom 3 su žene. 49 milijuna žena s invaliditetom živi u EU. Govori se o ženama ili osobama s invaliditetom, ali ne i o ženama s invaliditetom. Stoga je potrebno uključiti stručnjaka s invaliditetom u CEDAW Odbor i u druge UN-ove odbore.
Protokol Oviedo konvencije o zaštiti ljudskih prava u području bioetike odnosi se na nedobrovoljni mještaj i postupanje. Na njemu radi odbor za biomedicinu kojeg čine delegati iz 47 zemalja koji predstavljaju svoje vlade. Novi protokol se donosi zbog toga jer je zamijećen povećan broj kršenja ljudskih prava u području nedobrovoljnih mjera koje je našao Europski sud za ljudska prava. Nije bilo mjere koja bi predvidjela odredbu da se osobu treba saslušati i da se može uložiti žalba. Referirali su se na Konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini i Europsku konvenciju o ljudskim pravima kako je tumači sud za ljudska prava, standarde Odbora za sprječavanje mučenja, ali i radove u svjetlu KPOSI. Istovremeno žele raditi na promicanju dobrovoljnih mjera, osiguravanju zaštitnih mjera koje će osigurati da se nedobrovoljna postupanja koriste kao krajnja iznimka i ako je te mjere moguće isključiti taj dokument neće stajati na putu. Ako se prisilne mjere koriste, osoba mora primati odgovarajuću podršku i treba se osigurati proceduralna zaštitakako bi osobe mogle učinkovito koristiti svoja prava. Jamstva nemaju dovoljne rokove i u raskoraku su s KPOSI. Brojne međunarodne organizacije i tijela za ljudska prava tražila su povlačenje protokola zbog neusklađenosti s KPOSI. Odgovor Odbora ministara je da će se mjere primjenjivati pod vrlo strogim uvjetima u iznimnim situacijama kad nema alternativa, a radi se o ugroženosti osobe ili drugih. Naglasak će se staviti na jačanje aspekta alternativnih i preventivnih mjera. Dobrovoljne mjere trebaju biti pravilo. Organizacije osoba s invaliditetom stroge se protive takvom pristupu i naglašavaju da je svako prisilno postupanje automatski kršenje ljudskih prava i da se kao takvo ne može regulirati.Posebni izvjestitelj za prava osoba s invaliditetom također se oštro protivi Oviedo protokolu i naglašava da je 35 % veći postotak prisilnih postupanja u zemljama gdje ih zakoni omogućavaju.