V- START- Podrška žrtvama kroz podizanje svijesti i umrežavanja

U sklopu projekta V- START- Podrška žrtvama kroz podizanje svijesti i umrežavanja u Zagrebu je 28. svibnja 2019. održana konferencija. Konferencija je organizirana u suradnji s partnerskim organizacijama iz Njemačke, Austrije i Italije s ciljem razmjene iskustva u području prepoznavanja, procesuiranja i postupanja u slučajevima zločina iz mržnje kao i dostupnoj podršci žrtvama zločina iz mržnje. Na konferenciji je sudjelovala savjetnica pravobraniteljice Branka Meić Salie.
Uspoređujući iskustva iz zemalja partnera na projektu istaknuto je da je i dalje potrebno raditi na podizanju razine svijesti o fenomenu zločina iz mržnje kao otegotnoj okolnosti počinjenja kaznenog djela zbog predrasude prema određenoj ranjivoj grupaciji. Isto je tako potrebna edukacija policijskih službenika, sudaca i državnih odvjetnika na prepoznavanju i adekvatnom istraživanju i procesuiranju kaznenih djela koja imaju tu dimenziju. I dalje se malo govori o zločinima iz mržnje zbog invaliditeta iako je u Velikoj Britaniji koja prednjači po broju zabilježenih i prepoznatih slučajeva zločina iz mržnje invaliditet treća osnova po brojnosti.

Anna Schreilechner iz ZARE, organizacije koja pruža podršku žrtvama rasizma i online mržnje u Austriji istaknuto je kako i dalje ne postoji razumijevanje zločina iz mržnje u javnosti kao kaznenog djela s motivom predrasude. U Austriji je invaliditet je jedna od osnova. Organizacija osigurava besplatnu psihosocijalnu podršku žrtvama, a po potrebi i financijsku podršku. Problem je što i same organizacije za podršku žrtvama ne prepoznaju zločin iz mržnje. Velik problem i u Austriji je premalo prijavljivanje i dokumentiranje jer se fenomen ne prepoznaju u policiji i na sudovima.

Udo Enwereuzor iz talijanske organizacije COSPE U Italiji postoji općeniti problem razumijevanja problema, prepoznavanja i borbe protiv njega. Velik dio informacija je anegdotalne prirode, a ne proizlaze iz sustavnog istraživanja kako bi se razumio problem. Znanje je ograničeno pa je teško definirati javne politike. Zločini iz mržnje najčešće poprimaju oblike prijetnje, oštećenja imovine, poticanje na nasilje, posebice na društvenim medijima te druge oblike fizičkog i psihičkog nasilja. Često ih se zove zločinima poruke jer im je namjera poslati poruku cijeloj grupi. Mete su osobe koje su vidljivo različite: migranti, osobe drugačije boje kože, osobe s invaliditetom. To su ujedno skupine koji su suočene sa svakodnevnom diskriminacijom koju zločini iz mržnje dodatno produbljuju. Nisu proveli komparativno istraživanje već prikupljali informacije kako bi podrška žrtvama postala ciljanija za žrtve zločina iz mržnje. Prošle godine su u Italiji zabilježili velik broj fizičkih napada pa i ubojstvo petero migranata kojem su prethodili incidenti iz mržnje. Uloga medija u širenju informacija je ključna.
Nakon istraživanja formulirane su sljedeće preporuke: postoji velika potreba za edukacijom zbog niskog razumijevanja zločina iz mržnje, za stručnjake u institucijama (policija, sudstvo), kao i za civilno društvo; potrebno je smanjiti prepreke za pristup strukturama za podršku – žrtve ne znaju za te službe, potrebno je informiranje i podizanje razine svijesti. Dosta novaca i energije je uloženo u edukacije kroz Policijsku i Pravnu akademiju. Međutim dojam je da se uHrvatskoj nije uspjelo doći do ljudi koji su u sustavu već godinama i dislocirani su, a najveći broj problema je prisutan upravo izvan urbanih centara. Sustavne edukacije provode se za ljude koji tek ulaze u sustav, ali ne i one koji su već u njemu. Slično je i u Austriji i Italiji. Ne postoji politika investiranja u obrazovanje stručnjaka već se ono događa nesustavno i na temelju inicijative (npr. OSCE ODIHR ili EU).
Ministarstvo pravosuđa u Hrvatskoj financira mrežu podrške pri 7 županijskih sudskih odjela, a izvan tih mjesta podršku pruža 11 udruga. To financiranje je vrlo ograničeno.Na sudovima ne pružaju savjetovanje niti rade sa žrtvama nakon suđenja. Udruge pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć. Financira se i sustav besplatne pravne pomoći. Min. za demografiju je nadležno za nasilje u obitelji.
Danijela Petković s Policijske akademije istaknula je da je edukacija u policiji započela 2006. godine. Educiran je najmanje jedan trener u svakoj od 20 policijskih uprava kako bi se obuhvatilo što više policijskih službenika i educiralo ih se o tome kako prepoznati zločin iz mržnje i osigurati dokaze, a poseban naglasak stavljen je na suradnja između državnog odvjetništva i policije. Nova tema bila je medijacija u zajednici za razvoj vještina participativnog učenja. Uspostavili su suradnju s aktivistima iz LGBT udruga Kontra i Iskorak koji su postali treneri na edukacijama. Organizirali su puno seminara i ugradili zločin iz mržnje u sve razine policijskog kurikuluma tijekom studija, ali i u sklopustručnog usavršavanje. Strateška razina je također prepoznala važnost teme pa je ravnatelj policije obvezao sve službenike posebnim naputcima o tome kako prepoznati zločin iz mržnje i prikupljati podatke i dokaze. Napravljene su i izmjene u informacijskom sustavu pa se svaki slučaj zločina iz mržnje prati od prve dojave do okončanja sudskog postupka i unose se svi relevantni podaci i tako se mogu pratiti slučajevi (karakteristike žrtve, itd). U 2018. godini zabilježeno je 33 slučajeva zločin iz mržnje prijavljenih policiji kao i prethodnih godina. U najvećem broju slučajeva radilo se o motiviranosti zločina etničkom pripadnošću, a zatim mržnjom prema osobama drugačije spolne orijentacije. Provode i preventivne aktivnosti u policijikao što je projekt Zajedno protiv govora mržnje – promicanje kulture tolerancije i prevencija govora mržnje kao društveno neprihvatljivog ponašanja. Kontinuirano surađuju s OCD-ima i zajednički provede projekte.
Kristijan Kevešević iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH govorio je iz pozicije središnjeg tijela državne uprave nadležnog za prikupljanje statističkih podataka koje je ujedno koordinator radne skupine za zločin iz mržnje i voditelj izrade Nacionalnog plana za suzbijanje diskriminacije, a zaduženi su i za provođenje kampanji za javnost. Istaknuo je problem neprijavljivanja čiji mogući uzroci mogu biti nedostatak znanja i informacija o zločinu iz mržnje (samo 50 % ljudi zna da postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije prema istraživanju Pučke pravobraniteljice). Prisutan je i problem straha od odmazde i nepovjerenja u institucije, a pojam kaznene prijave je preapstraktan pa se žrtve suzdržavaju od podnošenja prijave. Još je veći problem prepoznavanja zločina iz mržnje od strane institucija što je povezano s nedostatnim evidentiranjem. Nepravilna identifikacija i kvalifikacija događaja bila je i predmet presuda protiv RHpred Europskim sudom za ljudska prava u slučaju Šečić i Škojanec kao primjera neučinkovite istrage u kojoj nije prepoznata motiviranost po povezanosti. Donesen je Protokol o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje koji je usredotočen na prikupljanje dokaza i bilježenje i praćenje podataka. Ima prostora za poboljšanje protokola i nadopunu s indikatorima za prepoznavanje zločina iz mržnje pa se trenutno radi na njegovoj izmjeni, a uskoro će biti upućen i u javno savjetovanje. Ured organizira i seminare za zločine iz mržnje i govor mržnje u suradnji s državnim odvjetništvom i općinskim sudom. Razvili su program edukacije na temelju presuda Europskog suda za ljudska prava koje ukazuju na najvažnije slučajeve iz nacionalne prakse pogotovo vezane uz govor mržnje gdje je velika neujednačenost sudske prakse. Rade i na razvijanju indikatora koji bi trebali doprinijeti prepoznavanju od strane policije. Svrha kažnjavanja se vrlo često ne ostvaruje kroz presude i kazne nisu odvraćajući. Polaznici su iz redova državnih odvjetnika, odvjetnika, sudaca, policije i civilnog društva. Odvjetnici vrlo često usmjere istragu u pravom smjeru. Dosad su provedene 4 edukacije za 100 stručnjaka. Unutar Nacionalnogplana prikupljaju podatke i analiziraju ih kako bi se ponovno ugradili u politiku. Potrebno je unaprijediti praćenje podataka. Seminare su usmjerili na nacionalne manjine i LGBT zajednicu, a ne i na druge osnove. Nije uključen pojam zločina iz mržnje zbog invaliditeta.
DieterSchindlauer iz organizacije ZARA iz Austrije istaknuo je kako još uvijek treba puno raditi na tome da se objasni zašto je važno prepoznavati tu dodatnu dimenziju zločina. Ne radi se o počinitelju i tome da isti čin treba jednako kazniti, već je stvarna otegotna okolnost vezana uz žrtvu i učinak koji čin ima na nju. Žrtve ne zanima veća kazna nego da netko to što se njima dogodilo istražuje ozbiljno i razumije što to čini njihovoj cijeloj zajednici i grupi. U Austriji nema toliko edukacija za policijske službenike kao u Hrvatskoj. Hrvatska Policijska akademija u tom smislu može biti uzor iako edukacija nije popraćena povećanim brojem prepoznatih slučajeva.