U Osijeku održana panel rasprava „Kako komunicirati o i s osobama s invaliditetom“

U Osijeku održana panel rasprava „Kako komunicirati o i s osobama s invaliditetom“

30. listopada 2024.Kategorije: Novosti

LIONS klub GEA Osijek i Centar za profesionalnu rehabilitaciju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti organizirali su povodom obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa panel raspravu na temu „Kako komunicirati o i s osobama s invaliditetom“. Panel rasprava je održana 29. listopada 2024. godine u prostorijama Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku, a jedan od panelista bio je i Mario Burek, savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Lions klub GEA iz Osijeka godinama je angažiran u lokalnoj i široj zajednici u različitim područjima života građana, s fokusom na pružanje pomoći i podrške onima kojima je to potrebno. Tijekom listopada, mjeseca koji za Lions zajednicu podrazumijeva provođenje akcija pomoći slabovidnim osobama, u sklopu suradnje sa Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti zajednički je organizirana panel rasprava kojom se željelo podići razina svijesti društva o važnosti osiguranja primjerene komunikacije s osobama s invaliditetom, ali i važnosti korištenja primjerene terminologije kada se komunicira o osobama s invaliditetom. Na panel raspravu odazvao se velik broj zainteresiranih studentica i studenata, stručnjaka iz različitih područja djelovanja te zainteresiranih građana koji su imali priliku čuti korisne informacije i iskustva koja su panelisti podijelili s okupljenima.

Moderator panel rasprave, novinar Saša Drinić, kao osoba s invaliditetom u svom profesionalnom djelovanju se susretao s brojnim izazovima vezano upravo za komunikaciju, stoga je bilo zanimljivo poslušati njegova iskustva i zanimljive primjere iz svakodnevnog života.

Savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom podsjetio je okupljene kako se Republike Hrvatska potpisivanjem i ratificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom obvezala osobama s invaliditetom osigurati sudjelovanje u svim aktivnostima svakodnevnog života, a kako bi se to ostvarilo kao društvo smo dužni ukloniti sve one prepreke koje to sprječavaju, između ostalih i prepreke koje otežavaju komunikaciju, a samim time i pristup informacijama, proizvodima i uslugama koje su dostupne javnosti. Opisivanjem primjera iz prakse i zaprimljenih pritužbi savjetnik pravobranitelja ukazao je na najčešće situacije u kojima se neprimjerenom terminologijom, neprimjerenim ponašanjem, izostankom prilagodbe i općenito odnosom prema osobama s invaliditetom utemeljenim na modelu milosrđa ili medicinskom modelu – krše prava ili čak diskriminiraju osobe s invaliditetom, a u pojedinim situacijama takva postupanja ugrožavaju zdravlje i sigurnost osobe s invaliditetom. Tijekom rasprave i odgovarajući na pitanja okupljenih izneseni su primjeri i prijedlozi o tome što svatko od prisutnih može učiniti kako bi prilikom komunikacije i ili s osobama s invaliditetom doprinio izjednačavanju mogućnosti svake osobe, neovisno o vrsti i težini invaliditeta.

Ostali panelisti podijelili su svoja iskustva i predstavili zanimljive i poučne primjere kojima se prisutne željelo osvijestiti o značaju i važnosti komunikacije koja će biti uključujuća i kojom će se poštovati dostojanstvo i osobnost svakog pojedinca.

Iz Sarajeva se putem online platforme u panel uključila gospođa Jasmina Kos, novinarka i autorica slikovnice „Mačak Krešo se pita: ‘Koje je boje srce moje’“ i radionica za djecu osnovnoškolske dobi “Kako biti prijatelj”, na kojoj se djeca upoznajući se s brajicom i znakovnim jezikom uče kako biti prijatelj osobama s oštećenjem vida i sluha. Opisujući svoju taktilnu slikovnicu naglasila je kako je ista tiskana klasično i dodatno UV lakom, sadržava reljefno izdignute i teksturirane ilustracije, uz tekst na brajici i uvećanom crnom tisku (prilagođen osobama s disleksijom). Na poleđini su preko QR kodova dostupne audio priča koju čitaju djeca i video priča na znakovnom jeziku koju interpretira dijete s oštećenjem sluha. Pripremljeni su i dodatni radni materijali i vježbe, kao i prijedlog tijeka radionice za djecu. Priča na kojoj se temelji slikovnica približava boje s pomoću drugih osjetila i emocija. Autorica je naglasila kako se slikovnicom i radionicama želi od najranije dobi spriječiti da se kod djece razviju predrasude i stereotipi koji su najčešći uzrok diskriminacije kojoj su osobe s invaliditetom izložene u svakodnevnoj komunikaciji s okolinom. Gospođa Kos opisala je i rezultate istraživanja provedenog među nekoliko stotina djece i njihovih roditelja naglasivši kako su rezultati potvrdili kako velika većina djece i njihovih roditelja ne znaju kako se odnositi i kako komunicirati s djecom s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s invaliditetom te da se iz tog neznanja komunikacija prekida, jer nam je nelagodno komunicirati, a kada se prekine komunikacija, to je trenutak kada počinje diskriminacija i uskraćivanje jednakih mogućnosti.

U panel raspravi sudjelovala je i gospođa Marina Carić, podijelivši iskustva iz svog osobnog i profesionalnog života istaknuvši koji su to izazovi s kojima se kao osoba s teškim oštećenjem vida svakodnevno suočavala. Naime, kao pravnica i profesorica gotovo svakodnevno je nailazila na prepreke koje su proizlazile iz neprimjerene komunikacije okoline, a primjeri koje je opisala osim što mogu i trebaju biti putokaz ne samo društvu i okolini o tome što svaki pojedinac može učiniti kako bi se te prepreke uklonile, ujedno mogu biti poticaj i za svaku osobu s invaliditetom da ustraje u svojim snovima i da ne dozvoli da predrasude i stereotipi okoline utječu na realizaciju vlastitih ambicija i želja.

Jedna od panelistica bila je i gospođa Jasmina Boras, majka osmogodišnjeg djeteta s teškoćama u razvoju iz Osijeka. Gospođa Boras je na dojmljiv način opisala izazove s kojima se njezin sin svakodnevno susreće, posebno istaknuvši zadovoljstvo dosadašnjim iskustvima koje je njezin sin imao pohađajući vrtić i osnovnu školu. Opisujući primjere u kojima se djelatnici vrtića i škole, a posebno prijatelji njezina sina prema njemu odnose kao i prema ostaloj djeci bez invaliditeta, potvrđuje kako su upravo prihvaćanje različitosti i spremnost prilagodbe u načinu komunikacije i eventualnom pružanju podrške, osnovni preduvjet za stvaranje društva jednakih mogućnosti za sve.

S obzirom na važnost teme i zainteresiranost svih sudionika, organizatori panel rasprave najavili su nastavak aktivnosti kojima će se aktualizirati ova, ali i ostale teme koje su od interesa za osobe s invaliditetom.

Podijelite ovu objavu s drugima: