Objavljeno je Izvješće o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu, koje redovito svake godine do 31. ožujka podnosimo Hrvatskom saboru za prethodnu godinu. Ovo izvješće, kao i sva izvješća i sažetci izvješća, dostupno je u elektronskom obliku na našoj mrežnoj stranici putem poveznice: https://posi.hr/izvjesca-o-radu/

U Izvješću je prikazan rad Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu koji je istovremeno i pregled ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.

U 2024. godini Pravobranitelju za osobe s invaliditetom građani su se obratili 3.538 puta. Kao i u ranijim izvještajnim razdobljima, najviše obraćanja, njih 640, odnosilo se na područje socijalne zaštite. Osobe s invaliditetom su se prituživale na otežano ostvarivanje prava iz tog sustava, dugotrajnost postupaka vještačenja i preispitivanja postojećih prava na doplatak za pomoć i njegu i/ili osobnu invalidninu te priznavanje prava na inkluzivni dodatak.. Drugo najbrojnije područje bilo je područje pristupačnost i mobilnost s 292 obraćanja, područje zapošljavanja i rada s njih 186, te područja odgoja i obrazovanja s 173 obraćanja. Na područje zdravstva odnosila su se 124 obraćanja, mirovinsko osiguranje 81, pravosuđe 61, te na područje suzbijanje nasilja 57. Obavljena su 84 obilazaka prostora u kojima borave, obrazuju se ili rade osobe s invaliditetom u 13 županija.

Tijekom 2024. godine sudjelovali smo u 22 savjetovanja sa zainteresiranom javnošću gdje smo predložili izmjene i komentirali ukupno 47 zakonskih i podzakonskih odredbi. Od iznesenih prijedloga prihvaćeno je 19, djelomično je prihvaćeno 2, a 14 ih je primljeno na znanje. Nije prihvaćeno 12 prijedloga. Od 230 preporuka i upozorenja upućenih tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i drugim pravnim i fizičkim osobama, prihvaćeno ih je 127 ili 56%.

Alarmantna su obraćanja roditelja koji navode da na dijagnostiku govornih teškoća djeteta čekaju po sedam mjeseci ili nakon utvrđene dijagnoze više od tri mjeseca na prvu terapiju logopeda. Djeca s poremećajima iz spektra autizma također dugo tragaju za dijagnozom, a daljnju rehabilitacijsku podršku nemaju gdje niti dobiti. Prema podatcima UNICEF-a, u Hrvatskoj živi oko 32.000 djece s invaliditetom i većim teškoćama u razvoju, a prema podatcima iz Registra osoba s invaliditetom, više od 6.000 osoba ima poremećaj iz autističnog spektra. Povećanje broja dijagnosticiranih poremećaja autističnog spektra zahtijeva istovremeno stvaranje snažnog sustava podrške djetetu i obiteljima.

Uz očigledan napredak u razvoju procesa transformacije domova socijalne skrbi i deinstitucionalizacije korisnika – osoba s invaliditetom, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom se i dalje uglavnom neuspješno bavi ovim područjem na pojedinačnoj razini: s jedne strane intenzivno zaprimamo pritužbe onih osoba koje traže da ih se otpusti iz ustanova u kojima su smještene, a s druge strane, onih koji ne mogu ostvariti smještaj zbog nedostatka slobodnih mjesta u domovima. Najteže je osigurati smještaj osoba čiji psihofizički status zahtijeva intenzivnu stručnu, socijalnu i zdravstvenu skrb, onih s kompleksnim zdravstvenim poteškoćama, višestrukim oštećenjima i ozbiljnim poremećajima u ponašanju.

Pritužbe koje smo zaprimali vezano za ostvarivanje usluge osobne asistencije odnose se na zakonsko ograničenje satnice koju mogu ostvariti osobe s invaliditetom prema vrsti i težini invaliditeta, pri čemu najveći broj osoba ne može ostvariti uslugu više od četiri, odnosno osam sati dnevno, što smatraju nedovoljnim za svakodnevni život i potrebe osobe. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za socijalni rad do kraja 2024. godine podneseno je ukupno 7.282 zahtjeva za ostvarivanje prava na osobnog asistenta, donesena su 5.782 rješenja, a 530 zahtjeva je odbijeno. Nedvojbeno najveću zabrinutost imamo u segmentu otežanog pronalaženja osobnih asistenata, zbog čega osobe s invaliditetom, unatoč dobivenom rješenju o priznavanju usluge, ne mogu započeti s njezinom realizacijom, jer pružatelji usluge ne mogu pronaći osobe zainteresirane za rad.

U sustavu odgoja i obrazovanja i dalje se, kao i prethodnih godina, prati povećanje broja djece/učenika s teškoćama u razvoju uz istodoban pad ukupnog broja djece/učenika. Unatoč tome, i nadalje se ne osigurava dovoljan broj vrtićkih skupina i razrednih odjela koji će odgovoriti na potrebe djece s teškoćama u razvoju kojima se uskraćuje pravo upisa u vrtiće kao i pristupa u neobavezne osnovnoškolske programe i sl. stavljajući pri tome naglasak na ulogu roditelja u skrbi o njima. Jednako tako i nadalje je prisutna tendencija upućivanja djece s većim teškoćama u razvoju u posebne programe i posebne ustanove pri čemu se ne osiguravaju pravovremeno potrebni posebni razredni odjeli. Glavno obrazloženje je da je to najbolji interes djeteta budući da se smatra da zbog postojanja teškoća u razvoju/invaliditeta oni ne mogu pohađati vrtić ili se školovati u redovnim programima. Pri tome se zaboravlja da je obrazovanje njihovo pravo, a ne dar, naziv pod kojim je tijekom godine održan jedan stručni skup vezano za uključivanje djece s teškoćama u razvoju u dječje vrtiće. No, ono što je obilježilo 2024. godinu s tendencijom širenja, a što je zabrinjavajuće je „hajka“ roditelja učenika bez teškoća u razvoju usmjerena k izbacivanju učenika s teškoćama u razvoju iz škole. Glavne razloge tome vidimo u još uvijek neosiguranoj kvalitetnoj stručnoj podršci i svim potrebnim prilagodbama djeci s teškoćama u razvoju što utječe na njihovo funkcioniranje u školskim prostorima. Najveći izazovi se javljaju u školovanju učenika s autizmom te različitim oblicima nepoželjnih ponašanja. Tijekom 2024. godine nismo zaprimali pritužbe koje bi ukazivale na to da studentima s invaliditetom nije osigurana potrebna prilagodba u akademskom okruženju, pri čemu mislimo na prilagodbe ispita, primjenu individualiziranog pristupa, osiguravanje potrebnih pomagala i sl., a što vjerujemo da je velika zasluga postojanja službi i koordinatora na visokim učilištima koji pružaju podršku studentima s invaliditetom kojima je potrebno osigurati radno mjesto i koeficijent u skladu sa njihovim stručnim radom. Osobni asistenti u prostorima visokih učilišta organizirani su u okviru donesenog Zakona o osobnoj asistenciji, no nužno je osiguravanje podrške asistencije u studentskim domovima. U ovom trenutku navedenu podršku možemo naći samo na Sveučilištima u Zagrebu i Rijeci.

U 2024. godini, kao i godinu ranije, nije bilo izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju. Situacija svih umirovljenika, a posebno umirovljenika s invaliditetom, i dalje je teška zbog niskih iznosa mirovina u odnosu na troškove života, kao i na prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. Osobe s invaliditetom prituživale su se na oduzimanje invalidske mirovine korisnicima zbog profesionalne nesposobnosti za rad (djelomične radne nesposobnosti) 20% pripadajuće mirovine prilikom ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu, dugotrajnost postupka od podnošenja samog zahtjeva za utvrđivanje radne nesposobnosti (invalidske mirovine), pa do donošenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te nepoštivanje prava osiguranika na najpovoljniju mirovinu. Postoji i problem osoba koje odlaze u prijevremenu mirovinu jer ne mogu zbog zdravstvenih razloga odraditi puni radni staž, te im se tada trajno zadržava penalizacija mirovine, premda ostvaruju uvjete za neku drugu vrstu mirovine koja je povoljnija za njih (starosna ili invalidska zbog potpune radne nesposobnosti).

Nepristupačne javne površine (nogostupi, pješački prijelazi, trgovi, parkirališna mjesta, prometna signalizacija) i građevine javne namjene, brojne prepreke u izgrađenom okruženju, zanemarivanje potrebnih prilagodbi za osobe sa senzoričkim oštećenjima, nepristupačan javni prijevoz i popratna infrastruktura, kao i nedovoljna dostupnost prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom u svim dijelovima Republike Hrvatske, ukazuju na još uvijek prisutan nedostatak senzibiliteta i prepoznavanja pristupačnosti i mobilnosti kao temeljnih preduvjeta za uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice.

Pravilnici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji uređuju dostupnost lijekova i ortopedskih pomagala ne stavljaju „pacijenta u središte“ kao niti njegove potrebe. Postojeća ortopedska pomagala ne služe životnim potrebama osoba s invaliditetom u svrhu njihove mobilnosti i neovisnog života, dok su propisani postupci za ostvarivanje prava na pomagalo i lijekove složeni i dodatno otežavaju situaciju osobi s invaliditetom. Otežana je i dostupnost medicinskih usluga, pogotovo u otočnim i ruralnim područjima što utječe na kontinuitet liječenja i rehabilitacije. Također u 2024. godini osobe s invaliditetom starije životne dobi nisu ostvarivale pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi korištenja prava na zdravstvenu zaštitu ukoliko nisu iz objektivnih razloga bile u mogućnosti koristiti besplatan željeznički prijevoz.

Nastavljamo zaprimati pritužbe na postupke lišavanja poslovne sposobnosti gdje interesi osoba s invaliditetom nisu primjerno zastupani od strane posebnih skrbnika koji u postupku ne zastupaju volju osobe koju zastupaju, već iznose svoje vlastito mišljenje i ono što oni smatraju najboljim štićenikovim interesom pa joj time ne pružaju učinkovitu pravnu zaštitu.

Vezano za roditeljska prava osoba s invaliditetom – mnoge osobe s invaliditetom ograničene su u svojim roditeljskim pravima, ili im je ono oduzeto zbog nemogućnosti izvršavanja roditeljskih obveza. Iako u sustavu postoje različite mjere kojima se osigurava podrška roditeljstvu općenito, one još uvijek nisu dovoljne da bi sve osobe s invaliditetom ostvarile sve sadržaje roditeljstva, odnosno zadržale svoja roditeljska prava. U naročito nepovoljnom položaju su osobe sa psiho-socijalnim teškoćama, za koje ne postoji dovoljno dobro razvijen sustav podrške roditeljstvu, a ukoliko su ove osobe smještene u neku instituciju socijalne skrbi za stalni smještaj, one teško ostvaruju i svoje pravo na održavanje osobnih odnosa s djecom, što je pokazalo i istraživanje koje je proveo Pravobranitelj za osobe s invaliditetom.

U izvješću na 347 stranica donosimo pregled pritužbi, ali i stanja prava osoba s invaliditetom po pojedinim područjima kako su ona definirana u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, kao i pregled svih ostalih aktivnosti Pravobranitelja za osobe s invaliditetom usmjerenih na zaštitu, praćenje i promicanje prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj tijekom 2024. godine.