Ured Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Ured pravobraniteljice za djecu, Ured UNICEF-a u Hrvatskoj i Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID) organiziraju 12. i 13. prosinca 2017. godine u Zagrebu nacionalni simpozij „Danas za sutra – kroz intersektorsku suradnju do integriranih usluga u ranoj intervenciji u djetinjstvu“. Cilj simpozija je stvaranje zajedničke vizije međusektorskog sustava podrške ranom razvoju djece u našoj zemlji s fokusom na najranjiviji dio populacije – djecu rane dobi s biološkim ili socijalnim rizikom za uredan razvojni ishod. Tim povodom dana 1. kolovoza održan je sastanak s ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak, ministricom demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nadom Murganić, te ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem.
Na sastanku su Anka Slonjšak, pravobraniteljica, Valentina Otmačić, predstojnica UNICEF-a, prof. Marta Ljubešić, predsjednica HURID-a te Ivona Salaj, savjetnica pravobraniteljice za djecu informirale ministre o najavljenom simpoziju, predstavile izazove, ciljeve i očekivanja od donosioca odluka najviše razine s posebnim naglaskom na osnivanje Vladine međusektorske stručne skupine koja bi koordinirala mjerama i aktivnostima zacrtanim u nacionalnim strategijama i međunarodnim dokumentima. Također, u lipnju 2017. održan je prvi pripremni sastanak s predstavnicima stručnih društava.

Ulaganje u rani razvoj djece je ulaganje u budućnost zajednice koje se višestruko vraća. Ono je osobito važno za najranjiviji dio populacije, kao što su djeca rane dobi sa socijalnim ili biološkim rizikom za uredan razvojni ishod i djeca s teškoćama u razvoju koja trebaju ranu intervenciju u djetinjstvu. Republika Hrvatska skrbi o ranom razvoju djece kroz zdravstveni, obrazovni i socijalni sektor na tradicionalni način s vrlo niskom razinom međusektorske suradnje i integriranosti usluga te postoji potreba za promjenom paradigme djelovanja.

Suvremena rana intervencija u djetinjstvu je međusektorski, interdisciplinarni, integrirani i koordinirani sustav individualiziranih i djelotvornih usluga koje se pružaju u djetetovom prirodnom okruženju kada dijete ima razvojne teškoće ili razvojni rizik, od rođenja do 3 godine ili polaska u školu ( prema Vargas-Baron, E. i sur., 2016). Usluge pridonose djetetovom razvoju i društvenoj uključenosti djeteta i obitelji. Takav sustav u Hrvatskoj zasad nemamo, iako imamo brojne inicijative i pružatelje usluga koji rade u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom i nevladinom sektoru, koji su nepovezani i neravnomjerno raspoređeni na teritoriju Republike Hrvatske. Želi li država stvoriti uvjete za integrirane usluge kod razvojno ugroženih skupina djece rane dobi i njihovih obitelji, moramo se kritički zapitati kako unaprijediti i uskladiti politike nadležnih ministarstava i otvoriti dijalog svih dionika u sustavu.
Novi pristup uslugama za djecu rane dobi je neophodan jer smo suočeni s novim socijalnim i ekonomskim izazovima, promjenama u suvremenoj obitelji, s činjenicom da nove okolnosti traže drugačije koncipirane usluge, da se potrebe za uslugama povećavaju, da je stvoreno novo znanje o ranom razvoju i čimbenicima koji utječu na rani razvoj djeteta s obiljem dokaza o dugoročnoj isplativosti ulaganja u rani razvoj i u ranu intervenciju u djetinjstvu. Rastući rizici siromaštva, atomiziranje obitelji i manjak prirodne socijalne podrške, kao i zdravstvena stanja i bolesti koje medicina sve ranije dijagnosticira, obvezuju nas na djelovanje kako bi djeca mogla ostvariti svoje razvojne potencijale.
Dok je kritična važnost rane dobi za razvojni ishod djeteta prepoznata kod svih stručnjaka koji rade s djecom rane dobi, nedovoljno je prepoznata potreba za integriranim uslugama. Djeca s razvojnim rizicima i/ili odstupanjima, kao i obitelji koje o njima brinu, izuzetno su različiti i trebaju različite usluge stručnjaka različitih profesija zaposlenih u različitim sektorima (obrazovanje, zdravlje, socijalna skrb, nevladin sektor). Međutim, dijete se razvija kao cjelina pa usluge postaju učinkovite kad su pružene na usklađen način. Stoga je neophodno otvoriti dijalog donositelja političkih odluka, stručnjaka i korisnika te stvoriti zajednički nacionalni okvir za ranu intervenciju u djetinjstvu koji će kao konceptualna platforma omogućiti stvaranje sveobuhvatnog, pravednog i kvalitetnog sustava rane intervencije u djetinjstvu.