U organiziciji Europske mreže tijela za jednakost Equineta u Španjolskoj je  od 22. do 24. rujna održan seminar  Od polarizacije do zaštite: Komunikacijske, policy i pravne strategije za borbu protiv govora mržnje i dezinformacija. Uz seminar su održani sastanci radne grupe za Komunikaciju i radne grupe za Oblikovanje politika. Na sastancima i seminaru sudjelovala je savjetnica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie, a na sastanku radne grupe za komunikaciju online se priključio savjetnik pravobranitelja Mario Burek i s kolegama podijelio primjere rada na području promicanja prava osoba s invaliditetom i podizanje razine svijesti kroz medijske istupe.

Seminar je otvorila predstavnica španjolskog Ministarstva jednakosti koja je govorila o naporima koje španjolska Vlada ulaže u suzbijanje netrpeljivosti i nasilja u društvu kroz suzbijanje govora mržnje. Sudionike je pozdravio Tamas Kadar, sudirektor Equineta. Na seminaru su iskustva predstavili i predstavnici Vijeća za uklanjanje rasne ili etničke diskriminacije. To je savjetodavno tijelo koje djeluje unutar Ministarstva za ravnopravnost Španjolske, a osnovano je Kraljevskim dekretom 1262/2007.

Seminar je u dijelu koji se bavio odgovorom na eskalaciju mržnje i nasilja kroz policy vodio Stefan Manevski iz Vijeća Europe. Istaknuo je da je poticanje na mržnju, kako govor mržnje definira većina kaznenih zakona, vrlo subjektivna kategorija, te da se često balansira između slobode govora i prava raznih grupacija. Temeljni principi koji vrijede za suzbijanje govora mržnje u tradicionalnom medijskom prostoru odnose se i na online nasilje gdje imaju dodatne aspekte zbog brzine širenja i često anonimnosti autora.

Europski sud za ljudska prava utvrdio je odgovornost objavitelja na društvenim mrežama za komentare koji se iznose ispod objave. Kriminalizacija govora mržnje ovisi o težini, a u određivanju težine neprimjerenog govora korisne su preporuke Vijeća Europe o suzbijanju govora mržnje. Preporuka CM/Rec(2022)16 Vijeća Europe iz svibnja 2022. godine definira govor mržnje kao sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju nasilje, mržnju ili diskriminaciju prema osobi ili skupini osoba, ili ih ponižavaju, zbog njihovih stvarnih ili pripisanih osobnih karakteristika ili statusa, kao što su: rasa, boja kože, jezik, religija, nacionalnost, nacionalno ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rodni identitet, seksualna orijentacija. Definicija obuhvaća izravno nasilje, prijetnje, diskriminaciju, ali i širenje stereotipa i stigme. Preporučuje diferencirani pristup u suzbijanju govora mržnje, ovisno o njegovoj ozbiljnosti, šteti koju uzrokuje i kontekstu u kojem se pojavljuje.

Učinak govora mržnje je dehumanizacija i istiskivanje osoba iz društva. Važno je reagirati na govor mržnje jer normaliziranje određenih izričaja dovodi do normaliziranja određenih narativa koje dovodi do normalizacije ponašanja koje vode do isključivanja iz društva. Proširena definicija govora mržnje uključuje i govor kojim se učvršćuju stereotipi i predrasude, ne samo poticanje mržnje nego svako isključivanje.

Treba razlikovati govor mržnje zabranjen kaznenim zakonom, i druge oblike neprihvatljivog, uvredljivog, štetnog i diskriminirajućeg govora koji potpadaju pod građansko ili upravo pravo, ili druge regulatorne agencije kao što su Vijeće za elektroničke medije ili HAKOM. Važnu ulogu ima i Akt o digitalnim uslugama koji je jasno propisao obveze pružatelja internetskih usluga.

Utvrđujući ozbiljnost govora mržnje na temelju prakse Europskog suda za ljudska prava utvrđeno je 8 kriterija koji se preklapaju odnosno koji mogu utjecati na procjenu. Ovi kriteriji su smjernice koje sudovi koriste kako bi procijenili je li sloboda izražavanja opravdana ili je potrebno ograničiti je radi zaštite drugih prava i interesa. U kontekstu govora mržnje prema osobama s invaliditetom, svi ovi kriteriji mogu biti relevantni. Na primjer, govor koji vrijeđa osobe s invaliditetom može imati ozbiljan utjecaj na njihovo dostojanstvo i ravnopravnost, te može poticati društvenu isključenost.

Prisutno je nedovoljno prijavljivanje, nedostatak podataka, nedostatak adekvatnog istraživanja i sankcioniranja. Govor mržnje nije kazneno djelo ako nema elementa poticanja mržnje. Teško je dokazati motivaciju mržnjom pa se govori o elementu mržnje. Spomenuta je piramida mržnje koja počinje s predrasudama koje se normaliziraju, vodi do ponašanja na temelju predrasuda i isključivanja, koje vodi do diskriminacije, koja može eskalirati u nasilje protiv imovine i ljudi i do genocida kad društvo određenu grupu više ne vidi kao ljude.

Predstavnica španjolskog državnog odvjetništva govorila je o radu posebnog odjela za suzbijanje govora mržnje koji surađuje s raznim dionicima na suzbijanju govora mržnje.

Na seminaru se govorilo o načinima kojima se šire dezinformacije i govor mržnje prema raznim skupinama u društvu.

Kod govora mržnje često se aktiviraju kognitivne pristranosti i strahovi kao što je pristranost prema negativnom: ljudi brže reagiraju na prijetnje i opasnosti nego na pozitivne informacije. Govor mržnje iskorištava to naglašavanjem opasnosti od “drugih”. Umjesto da se govor mržnje osporava statistikama, učinkovitije je prikazati priču roditelja koji želi svojoj djeci obrazovanje, baš kao i “mi”.

Govor mržnje prema osobama s invaliditetom često je manje prepoznatljiv jer se zna “zamaskirati” u sažaljenje, paternalizam ili “šale”, ali posljedice su jednako ozbiljne kao i govor mržnje prema drugim skupinama.

Govorom mržnje prema osobama s invaliditetom se predrasude, dehumanizacija i stereotipi oblikuju u riječi. Često je ismijavanje i ponižavanje ili prikrivena diskriminacija pod maskom brige. Kontranarativ u ovom području treba isto kao i kod drugih skupina utemeljiti u zajedničkim vrijednostima: sigurnost: “Svi želimo društvo u kojem smo sigurni kad nam zatreba pomoć.”

Dostojanstvo: “Svaka osoba zaslužuje živjeti s poštovanjem, bez obzira na tjelesne karakteristike.”

Pravednost: “Svi plaćamo poreze jer vjerujemo da kad nekome zatreba, društvo stoji iza njega.”

Potrebno je prikazivati osobe s invaliditetom kao cjelovite, vrijedne osobe odnosno ne samo kroz invaliditet, nego kao radnike, roditelje, prijatelje, umjetnike… Pustiti njih same da govore jer njihovi glasovi imaju najveću snagu.