4. lipnja savjetnica pravobranitelja Branka Meić Salie sudjelovala je na drugom ovogodišnjem sastanku Radne skupine za prava osoba s invaliditetom pri ENNHRI-ju koji je održan preko platforme zoom. Teme sastanka bile su Europska iskaznica za osobe s invaliditetom i tko ima pravo na nju na prijedlog nizozemskog Instituta za ljudska prava kao i prezentacija istraživanja o pristupačnosti medija i taksi usluga koje je proveo latvijski ombudsman.

Istraživanje se bavilo pristupačnošću i raspoloživošću taksija za osobe s invaliditetom i roditelje male djece u latvijskim gradovima i mapiranjem taksi usluga. Sumirajući mišljenja svih ispitanika zaključeno je da pristupačnost taksi usluga varira i ovisi o vrsti invaliditeta i mjestu prebivališta. Sve su skupine naglasile potrebu za poboljšanjem prilagodbe vozila potrebama različitih korisnika, kao i potrebu za promicanjem svijesti vozača i empatije prema putnicima sa specifičnim zahtjevima, uključujući roditelje s malom djecom.

Osobe smanjene pokretljivosti najčešće se susreću s problemima prilikom korištenja taksi usluga – na primjer, nedostatak odgovarajućih taksija, nejasno definirani tehnički parametri taksija prilikom rezervacije. Osobe s oštećenjem vida najčešće se susreću s neprimjerenim tehničkim rješenjima prilikom rezerviranja taksija, poteškoćama u identificiranju taksija koji su pozvale ili njegovoj rezervaciji, zbog nedostatka prilagođenih aplikacija ili mogućnosti pozivanja taksija telefonom. Više o istraživanju može se naći na sljedećoj poveznici: https://www.tiesibsargs.lv/resource/petijums-taksometru-pieklustamiba/

Vezano uz Europsku iskaznicu osoba s invaliditetom, nizozemska Vlada prihvatila je prijedlog Instituta za ljudska prava da se izbjegne medicinski model invaliditeta tako da  se kao uvjet za dobivanje iskaznice osobe s invaliditetom ne traži medicinske nalaze. Osobe s invaliditetom će ispuniti upitnik u kojem će navesti da su osobe s invaliditetom i na temelju tog upitnika će dobiti iskaznicu kako bi ona bila u skladu s definicijom osoba s invaliditetom u UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Govorilo se o mogućnosti da dođe do zloupotrebe u vezi čega je istaknuto da je već kazneno djelo podnošenje lažnih zahtjeva. Savjetnica pravobranitelja Branka Meić Salie istaknula je da je namjena iskaznice da se osobama s invaliditetom omogući pristup nekim povlasticama odnosno sniženim cijenama karata u području kulture, turizma i rekreacije što je neka vrsta ekonomskih prava koja je opravdano limitirati težinom invaliditeta, a ne samo dokazivanje činjenice invaliditeta kako bi se osobama omogućila prednost u primjerice redu za čekanje. Zaključeno je da u diskusiju treba uključiti predstavnike Europskog foruma osoba s invaliditetom kako bi pojasnili koja je namjena iskaznice. S tim u vezi predloženo je i da se istraži jesu li procjene invaliditeta koje se provode u različitim državama usklađene s modelom ljudskih prava ili su i dalje bazirane na medicinskom modelu. To će biti tema jednog od sjedećih sastanaka radne skupine.

Predstavnica slovenskog tijela, Zaštitnika ljudskih prava podijelila je iskustvo Slovenije s Europskom iskaznicom za osobe s invaliditetom.

Slovenija je bila jedna od osam zemalja EU-a koje su sudjelovale u pilot projektu za Europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom, pokrenutom 2016. Tijekom pilot projekta, iskaznica je uvedena na nacionalnoj razini i stavljena na raspolaganje osobama s invaliditetom kako bi se olakšao pristup određenim uslugama i pogodnostima, posebno u područjima poput prometa, kulture i sporta.

Sada, u kontekstu Direktive i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, slovenski pristup znatno zaostaje u pogledu ispunjavanja uvjeta. Samo osobe kojima je službeno priznat invaliditet prema određenim nacionalnim zakonima imaju pravo na iskaznicu. To uključuje zakone o mirovinskom i invalidskom osiguranju, rehabilitaciji pri zapošljavanju, ratnim veteranima i kategoriziranoj djeci s teškoćama u razvoju. Ispunjavanje uvjeta uvelike ovisi o visokim postocima tjelesnog oštećenja, procijenjenog medicinski. Slovenija još uvijek primjenjuje pretežno medicinski model, usredotočujući se na dijagnoze i procjene oštećenja temeljene na postocima. Zahtjevi za iskaznicu mogu se podnijeti u upravnim jedinicama, a ispunjavanje uvjeta utvrđuje se na temelju postojeće službene odluke o statusu invaliditeta.

Kao rezultat toga, mnoge osobe s psihosocijalnim teškoćama, neuroraznolikošću ili promjenjivim stanjima mogu biti isključene – iako su jasno obuhvaćene definicijom KPOSI-ja.

Dodatne informacije možete pronaći ovdje: https://e-uprava.gov.si/si/podrocja/sociala-zdravje-smrt/osebe-z-invalidnostmi/kartica-ugodnosti-za-invalide.html?lang=si

https://www.gov.si/zbirke/projekti-in-programi/evropska-kartica-ugodnosti-za-invalide/