Kamp Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama 2026.
Kamp Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama 2026.
U Tuheljskim Toplicama se 15. i 16. siječnja 2026. godine održava tradicionalni kamp Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama, ove godine s nazivom “Mreža podrške za život u zajednici: osnaživanje udruga i usluga za osobe s intelektualnim teškoćama”. Uvodno je predsjednik Saveza Ozren Catela rekao kako je kamp dio trogodišnjeg programa „Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje 2023.-2026.“ kojeg podržava i financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i na kojem sudjeluje više od 60 sudionika iz cijele Hrvatske.
Pozdravnim riječima sudionicama su se obratili Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Marica Mirić, predsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, a kamp je otvorio Krešimir Makvić, načelnik sektora u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Pravobranitelj Darijo Jurišić održao je izlaganje o temi „Neovisno življenje osoba s invaliditetom“, te je posebno istaknuo kako je stanovanje u zajednici temelj dostojanstvenog života osoba s invaliditetom. Neovisno življenje nije pitanje hrabrosti osobe, nego hrabrosti društva i roditelja da vjeruju u mogućnost drugačijeg života. Život čine izbori, odnosi, pogreške, učenje i osjećaj da netko pripada zajednici.
Prvog dana kampa izlaganja su održali i prof. dr. sc. Marko Buljevac, izvanredni profesor Pravnog fakulteta Zagreb, Studijskog centra socijalnog rada, o temi „Sustav socijalne skrbi koji promiče neovisno življenje osoba s intelektualnim teškoćama“ i Patricija Karaman, univ.mag.rehab.educ. i predsjednica udruge “Vretenac” iz Slatine o temi “Prilagodba sadržaja i aktivnosti u radu s odraslim osobama s intelektualnim teškoćama – teorijski okvir i praksa”.
Nevidljivost osoba s intelektualnim teškoćama rezultat je društvenih predrasuda, nedostatka prilika i isključivanja iz procesa odlučivanja. Takva nevidljivost dovodi do socijalne izolacije i kršenja temeljnih ljudskih prava. Povećanje vidljivosti i stvarno uključivanje nužni su za izgradnju pravednijeg i inkluzivnijeg društva.





