Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 29. ožujka 2024. godine podnio je Hrvatskom saboru izvješće o radu za 2023. godinu. Izvješće donosi pregled, analize i ocjenu stanja prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u Republici Hrvatskoj tijekom 2023. godine. 

Ovim izvješćem predstavlja se stanje prava 657.791 osoba s nekim oblikom invaliditeta, te aktualno stanje u društvu ove najbrojnije manjinske skupine, koje je nažalost još uvijek daleko od zadovoljavajućeg.

Godinu 2023. obilježilo je konačno donošenje dugo očekivanih zakona od izuzetne važnosti za osobe s invaliditetom koji će doprinijeti njihovom većem uključivanju u život zajednice i neovisnom življenju. Riječ je o Zakonu o osobnoj asistenciji, Zakonu o inkluzivnom dodatku i Zakonu o povlasticama u prometu. Nakon više od 20 godina zagovaranja, donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku koji će obuhvatiti 150.000 osoba od kojih će 7% njih dobiti najveći mogući iznos naknade od 720 eura, po prvi puta će osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj imati naknade za povećane troškove invaliditeta koje će biti veće od simboličnih, dok bi asistencija trebala omogućiti neovisni život u zajednici za 15.000 njih, ujedno rasterećujući njihove obitelji.

Očekivanja osoba s invaliditetom usmjerena su i na stvaranje uvjeta za prevenciju institucionalizacije, širenje i razvoj socijalnih usluga, kako je to zacrtano Nacionalnom strategijom razvoja socijalnih usluga 2022-2027., kako bi se i na taj način uključili u sva područja života, što je vidljivo iz značajnog broja obraćanja osoba s invaliditetom POSI. Institucionalizacija je nažalost unatoč poboljšanju pravnog okvira još uvijek rješenje kojem se najčešće pribjegava u pružanju podrške za osobe s invaliditetom, što je suprotno konvencijskim načelima. Istaknimo da više od polovice osoba s invaliditetom koje su smještene u ustanovama su osobe s teškoćama mentalnog zdravlja. To pokazuje da su za ovu kategoriju osoba s invaliditetom postupci liječenja i rehabilitacije najmanje uspješni. Istovremeno znatno zaostajemo za razvijenim zemljama u području razvoja usluga podrške u zajednici te alternativnih i komplementarnih načina rehabilitacije utemeljenih na oporavku, što dovodi do njihova izdvajanja iz društva.

Prava osoba s invaliditetom trebaju doista zaživjeti u praksi, kako ne bi ostala na razini teorijskih prava ili teško dostižan cilj. Normativni okvir zaštite prava osoba s invaliditetom je u velikoj mjeri usklađen s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njezinim načelima, no provedba propisa i praksa ostvarenja prava, ono je na čemu padamo kao društvo. Trebamo se zapitati da li smo primjenu obveza iz spomenute Konvencije zaista prihvatili na razini svijesti o invaliditetu, o razlikama, ali i dostojanstvu osoba s invaliditetom, a posebno o njihovoj sposobnosti doprinosa društvu u svim njegovim dimenzijama. Imamo li razvijenu svijest da prepreke koje nismo uklonili predstavljaju u stvari kršenje njihovih ljudskih prava? Priznajemo li zaista raznolikost osoba s invaliditetom ili još uvijek tražimo da se oni prilagode „nama“?

Cjelokupno izvješće, kao i sažetak izvješća možete pronaći na mrežnoj stranici Pravobranitelja za osobe s invaliditetom putem poveznice: https://posi.hr/izvjesca-o-radu/#single/0