Osobna asistencija je socijalna usluga podrške osobama s invaliditetom (tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, oštećenjima vida/sluha, autizmom) radi veće samostalnosti i uključenosti u zajednicu. Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent, uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik, a uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj.  

Zahtjev za uslugu osobne asistencije podnosi se nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema mjestu prebivališta. Nakon podnošenja zahtjeva, Komisija za procjenu utvrđuje potreban broj sati i vrstu aktivnosti prema kriterijima iz Liste procjene potreba. U procjeni potrebnog broja sati usluge utvrđuje se vrsta i težina invaliditeta, potrebe osobe s invaliditetom za podrškom, obiteljske i socijalne okolnosti osobe, kao i druge specifične okolnosti koje mogu utjecati na opseg usluge. 

Usluga osobne asistencije može obuhvatiti aktivnosti brige o sebi (održavanje higijene, hranjenje), brigu o kućanstvu (osnovni kućanski poslovi, organiziranje prehrane, nabavka namirnica), pratnju i pomoć kod kretanja i rukovanja pomagalima, pomoć i pratnju u različitim socijalnim aktivnostima, pomoć i podrška u komunikaciji odnosno podrška u kretanju osobama s oštećenjem vida i druge aktivnosti. 

Korisnik osobne asistencije predlaže pružatelja usluge osobne asistencije, a pružatelj može biti organizacija civilnog društva, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući.  

Korisnik nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Ako su prihodi viši, dužan je sudjelovati u iznosu 1% cijene usluge, a ako su viši od dvije prosječne neto plaće, dužan je sudjelovati u iznosu 2% cijene usluge.