Govor mržnje prema osobama s invaliditetom predstavlja ozbiljan društveni problem jer zadire u temeljna ljudska prava, osobito pravo na dostojanstvo, ravnopravnost i nediskriminaciju. Riječ je o oblicima izražavanja koji potiču, šire ili opravdavaju netrpeljivost, omalovažavanje ili neprijateljstvo prema osobama s invaliditetom zbog njihova osobnog svojstva. Takav govor može biti izravan, ali i prikriven kroz stereotipe, uvredljive izraze ili način na koji se invaliditet prikazuje kao nedostatak, teret ili manje vrijedno stanje. 

Iako je sloboda izražavanja jedno od temeljnih prava u demokratskom društvu, ona nije apsolutna. Pravni poredak Republike Hrvatske, kao i međunarodni standardi zaštite ljudskih prava, dopuštaju ograničenja slobode govora kada je to nužno radi zaštite prava i dostojanstva drugih osoba. U tom kontekstu, govor koji javno potiče na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi zbog njihova invaliditeta može predstavljati kazneno djelo. Osim kaznenopravne zaštite, osobe s invaliditetom zaštićene su i antidiskriminacijskim propisima koji zabranjuju uznemiravanje, ponižavajuće postupanje i svako nejednako postupanje temeljeno na invaliditetu. 

Govor mržnje ne mora uvijek imati oblik otvorenog poziva na nasilje. Dovoljno je da stvara ponižavajuće, zastrašujuće ili neprijateljsko okruženje za osobe s invaliditetom. Takav diskurs pridonosi društvenoj stigmatizaciji i može imati dugoročne posljedice na sudjelovanje osoba s invaliditetom u javnom, političkom i društvenom životu. Kada se u javnom prostoru koriste izrazi koji omalovažavaju ili diskreditiraju osobe s invaliditetom, time se učvršćuju predrasude i otežava ostvarivanje njihove pune ravnopravnosti. 

Suvremeni pristup zaštiti prava osoba s invaliditetom polazi od socijalnog modela invaliditeta, prema kojem prepreke u društvu, a ne samo zdravstveno stanje pojedinca, uzrokuju isključenost. U tom svjetlu, govor mržnje predstavlja jednu od tih prepreka jer potiče negativne stavove i produbljuje društvene barijere. Stoga je važno istodobno djelovati kroz pravne mehanizme, obrazovanje, podizanje svijesti i promicanje kulture poštovanja i uključivosti. 

Zaštita od govora mržnje prema osobama s invaliditetom nije samo pravno pitanje, nego i pitanje društvene odgovornosti. Izgradnja društva utemeljenog na jednakosti i poštovanju različitosti zahtijeva jasno odbacivanje svakog oblika komunikacije koji ponižava, stigmatizira ili potiče netrpeljivost prema osobama s invaliditetom.