Prema odredbama Zakona o radu, svaki radnik kojem prestaje radni odnos ima pravo na otpremninu, osim u slučaju prestanka radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnika, kada radnik sam daje otkaz ili kada radni odnos prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Uvjet za ostvarivanje prava na otpremninu jest da je radnik kod tog poslodavca radio najmanje dvije godine. 

Otpremnina iznosi jednu trećinu prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u posljednjih šest mjeseci prije prestanka radnog odnosa, pomnoženo s godinama rada kod istog poslodavca (ne manje od dvije godine). Poslodavac je obvezan na tako utvrđeni iznos obračunati i uplatiti sva pripadajuća davanja (poreze i doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje). 

Nadalje, kolektivnim ugovorom može se propisati da u slučajevima kada radniku prestaje radni odnos zbog odlaska u mirovinu ili nastanka opće nesposobnosti za rad, radnik ima pravo na otpremninu u iznosu određenom kolektivnim ugovorom. Takva je otpremnina u pravilu niža od otpremnine koja pripada radniku u slučajevima kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, neovisno o tome radi li se o radniku s invaliditetom ili radniku bez invaliditeta.