Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, Ženska soba- Centar za žrtve seksualnog nasilja u partnerstvu s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar” organizirala je 12. listopada stručni skup pod nazivom „Kad trauma ostane nevidljiva: Zaštita mentalnog zdravlja žrtava seksualnog nasilja”. Skup je održan u okviru trogodišnjeg programa „Sveobuhvatan pristup unaprjeđenju mentalnog zdravlja žrtava seksualnog nasilja”, uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva.

Ovogodišnja tema Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koju je odredila Svjetska zdravstvena organizacija, glasi „Iskustva iz prve ruke moraju se čuti: stvarni glasovi, stvarne promjene” (Lived experiences heard: real voices, real change). Njome se naglašava važnost uvažavanja iskustava osoba koje se suočavaju s teškoćama mentalnog zdravlja te njihova uključivanja u oblikovanje usluga i odluka koje utječu na njihove živote. U kontekstu seksualnog nasilja to znači da iskustva žrtava moraju biti prepoznata, njihova prava zaštićena, a potrebe za psihološkom pomoći i oporavkom pravodobno i primjereno zadovoljene. Uvažavanje iskustava žrtava posebno je važno jer posljedice seksualnog nasilja nisu uvijek vidljive, ali mogu dugotrajno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj sigurnosti i kvalitetu života. Slušati iskustva žrtava znači ne samo dati im prostor da budu saslušane nego i osigurati da njihova iskustva dovedu do konkretnih promjena u sustavu zaštite. To je osobito važno za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, kojima se mora osigurati jednako pravo na zaštitu, stručnu podršku i oporavak.

Prema međunarodnim empirijskim podacima, 1/5 djece u Europi preživjelo je neki oblik seksualnog nasilja pri čemu su žrtve češće djevojčice; 1/5 žena preživi pokušaj silovanja ili silovanje dok je 1/6 žena doživjelo neki oblik seksualnog nasilja u odrasloj dobi.

Prema istraživanju Ženske sobe provedeno u 2024., osobno iskustvo seksualnog nasilja imalo je 33% učenika srednje škole, većinom djevojčice. Većina žrtava seksualnog nasilja o tom iskustvu ne se povjerava drugima, a kada to učine, najčešće se povjere bliskim osobama  ali bez prijave nadležnim tijelima. Naglašeno je kako su najčešće traumatske posljedice seksualnog nasilja do kojih može doći PTSP i suicidalnost. Većina žrtava oporavi se unutar 3 mjeseca, međutim 41% žrtava i dalje ispunjava kriterije za PTSP i godinu dana nakon događaja.

Izlagačice na stručnom skupu su bile:

• prim. dr. sc. Marija Kušan Jukić, spec. psihijatrica, subspecijalistica socijalne psihijatrije, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ na temu :„Mentalno zdravlje žrtava seksualnog nasilja: važnost međusektorske suradnje u pružanju podrške i zaštite“
•  dr. sc. Maja Mamula, psihologinja, Ženska soba, na temu: „Seksualno nasilje: između onoga što se događa i onoga što se prijavi (razumijevanje seksualnog nasilja)“
•  prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija, psihologinja, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu: Živjeti s traumom: posljedice seksualnog nasilja na mentalno zdravlje“
• Marijana Senjak, psihologinja i psihoterapeutkinja, Ženska soba na temu: „Od traume prema oporavku: što znači stvarna podrška žrtvama seksualnog nasilja“

Iskustva Pravobranitelja za osobe s invaliditetom upozoravaju na slučajeve seksualnog nasilja nad djecom s teškoćama u razvoju te na prepreke s kojima se žene s invaliditetom suočavaju pri prepoznavanju i prijavljivanju nasilja. Komunikacijske prepreke, nedovoljna informiranost, ovisnost o drugim osobama i nedostatna prilagođenost sustava zaštite mogu otežati otkrivanje nasilja i pristup podršci. Zbog toga je osobito važno osigurati pristupačne načine prijavljivanja, primjereno postupanje nadležnih institucija te dostupnu i individualiziranu psihološku pomoć.

U ime pravobranitelja za osobe s invaliditetom okruglom stolu prisustvovala je savjetnica pravobranitelja Andreja Makar.