25.11. – Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Obilježavajući Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama naglasili bi kako je pandemija COVID 19 dodatno utjecala i na inače nepovoljan položaj žena s invaliditetom kada se govori o prijavljivanju nasilja.
Upozoravamo kako je nužno osigurati ženi s invaliditetom podršku i sigurnost.
Postoje razne vrste invaliditeta stoga je i oblik podrške specifičan i sukladan individualnim potrebama.
Primjerice, ako se radi o osjetilnim vrstama invaliditeta komunikacija mora uključivati jezike, prikazivanje teksta, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, uvećani tisak, dostupne multimedijalne sadržaje, kao i pisani oblik istih, zvučne zapise, obični jezik, osobne čitače i augmentativne i alternativne oblike, sredstva i formate komunikacije, uključujući dostupnu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju (Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, čl.2).

U slučaju da je žrtva osoba s intelektualnim poteškoćama, informacije moraju biti dostupne na pojednostavljenom jeziku, dok u slučaju mentalnih oštećenja, osobi treba biti pružena podrška ovisno o težini oštećenja. Osobi s teškim tjelesnim invaliditetom potrebna je asistencija druge osobe kao i pristupačan prostor sa sanitarnim čvorom (pristupačno sklonište).

Upozoravamo da ne postoje stambene zajednice u kojima bi žene s invaliditetom mogle živjeti, u pravilu su financijski i ekonomski ovisne vrlo često o počiniteljima nasilja, nižeg stupnja obrazovanja, kada dođe do spora, vrlo često su dugotrajni postupci što obeshrabruje ženu s invaliditetom da prijavi nasilje.
Općenito smatramo kako je potrebno jačati povjerenje u pravosudni sustav, osnaživati i poticati žene s invaliditetom da prijave nasilje, učiniti sve informacije pristupačnim i dostupnim ženama s invaliditetom kako bi znale kome se i kako obratiti za pomoć.
Kontinuirano upozoravamo i preporučamo provoditi senzibiliziranje javnosti i institucija, kao i provođenje sustavne, kontinuirane edukacije za osobe različitih struka iz institucija i organizacija civilnog društva u radu s osobama s invaliditetom i specifičnostima pojedinih oštećenja, kao i o specifičnostima u radu sa ženama s invaliditetom koje su žrtve nasilja.
Smatramo da je nužno nastaviti osnaživanje žena s invaliditetom kako bi prepoznale različite oblike nasilja i informirale se o mogućnostima ostvarivanja zaštite i stekle povjerenje u postojeće sustave podrške i zaštite, prijavile nasilje, tražile zaštitu, posebno kroz medijsku vidljivost i informiranje javnosti o višestrukoj diskriminaciji i problemima žena s invaliditetom koje su žrtve nasilja.

Prilagodba