U Zagrebu održan peerreview (istorazinski pregled) na temu Socijalno uključivanje, zdravstvo i izjednačavanje mogućnosti za mlade s invaliditetom

Dvodnevna međunarodna radionica u organizaciji Europske komisije održana je 13. i 14. rujna u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Predstavnici ministarstava iz Nizozemske, Finske, Slovenije, Malte, Cipra i Europske komisije razmjenjivali su iskustva u formuliranju politika za mlade s invaliditetom u području socijalne uključenosti, zdravstva, obrazovanja i zapošljavanja s predstavnicima nadležnih hrvatskih ministarstava. Na radionici su sudjelovali i Roman Baštijan iz Udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli, Stella Franjić iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom i savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie. Podloga za raspravu bila je Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. U raspravi je istaknuto kako Hrvatsku danas karakterizirafragmentiranost sustava usluga, regionalne neujednačenosti u dostupnosti usluga, nedostatak kvalificiranih stručnjaka, nedovoljna suradnja između pružatelja raznih usluga i drugih dionika kao i nedostatna financijska podrška.
U svjetlu prelaza s institucionalne skrbi na pružanje podrške u zajednici, postojeće usluge dostupne općoj populaciji u području zdravstva, obrazovanja i zapošljavanja potrebno je učiniti pristupačnima mladima s invaliditetom. Raspravljalo se o tome kako pružatelji specijaliziranih usluga mogu surađivati s pružateljima usluga za opću populaciju.
U području praćenja politika u području zdravstva istaknuta je potreba za sustavnim prikupljanjem podataka u skladu s unaprijed definiranim ključnim pokazateljima uspješnosti.
Jedan od zaključaka radionica bila je potreba da u donošenje i praćenje provedbe politika na smislen način budu uključeni i mladi s invaliditetom za čije sudjelovanje treba osigurati odgovarajuću financijsku podršku.
U Nizozemskoj je Vlada potpisala sporazum o zapošljavanju sa socijalnim partnerima (poslodavcima i sindikatima) u kojem su se obvezali na stvaranje određenoj broja radnih mjesta za osobe s invaliditetom. Broj radnih mjesta ovisio je o regionalnim karakteristikama. Privatni sektor je premašio dogovoreni broj radnih mjesta dok javni sektor nije ispunio cilj usprkos tome što su udvostručili broj radnih mjesta na kojima su zaposlene osobe s invaliditetom. Cilj mjere nije bilo postavljanje kvote nego postizanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Jedan od razloga zbog čega cilj za javni sektor nije ostvaren je nedostatak odgovarajućih kvalifikacija s obzirom da ti poslovi zahtijevaju veću razinu obrazovanja. U Finskoj se socijalne usluge pružaju na razini općina i financiraju se iz lokalnih poreza, ali i iz proračuna, kako bi se uklonile regionalne neujednačenosti. Trenutno se razmatra uvođenje osobnog proračuna kakav već postoji u Njemačkoj.