U Vukovaru održana početna konferencija ESF+ projekta „Promicanje socijalne uključenosti i osnaživanje žena koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje“
Autonomna ženska kuća Zagreb – žene protiv nasilja nad ženama i Udruga žena Vukovar organizirale su početnu konferenciju ESF+ projekta „Promicanje socijalne uključenosti i osnaživanje žena koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje“. Konferencija je održana 10. lipnja 2026. godine u Hotelu Lav u Vukovaru te je na istoj sudjelovao Mario Burek, savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Konferencija je započela uvodim govorima predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb – žene protiv nasilja nad ženama, kao nositelja projekta i Udruge žena Vukovar, partnerske organizacije u provedbi projekta, koje su predstavile projekt, opisale njegove ciljeve, planirane aktivnosti te očekivane rezultate. Istaknuto je kako je projekt usmjeren na povećanje socijalne uključenosti te osnaživanje i podršku ženama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje. Projektne aktivnosti obuhvaćaju individualne i grupne oblike psihosocijalne pomoći, savjetovanje, pomoć pri ostvarivanju prava te aktivnosti usmjerene na razvoj osobnih i profesionalnih kompetencija. Poseban naglasak stavljen je na jačanje kapaciteta za karijerni razvoj i zapošljavanje, čime se ženama nastoji omogućiti veća financijska neovisnost i uključivanje u društvenu zajednicu.
Nakon predstavljanja projekta, predstavnice projektnih partnera ukazale su na potrebe i izazove s kojima se suočavaju žene koje su izložene nasilju i žene koje su preživjele nasilje. Naglašeno je kako posljedice nasilja često zahvaćaju različite aspekte života žena – od osjećaja sigurnosti, psihološke dobrobiti i obiteljskih odnosa, do stanovanja, zapošljavanja i pristupa pravima. Upravo zato podrška treba biti pravovremena, dostupna, povjerljiva i usmjerena na potrebe svake pojedine žene.
Sudionicima konferencije obratili su se i predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti te predstavnici državnih institucija važnih za pružanje podrške ženama koje su preživjele nasilje. Naglašavajući važnost međuresorne suradnje, opisane su uloge Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nadležnih ministarstava, policije, pravosuđa, programa podrške žrtvama i svjedocima te lokalne zajednice. Svaki od navedenih sustava ima važnu ulogu u prepoznavanju nasilja, zaštiti žrtava, ostvarivanju prava, procesuiranju počinitelja te stvaranju sigurnog okruženja u kojem žene mogu dobiti podršku i započeti proces oporavka.
Okupljenima se obratio i savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom koji je ukazao na položaj žena i djevojaka s invaliditetom u kontekstu rodno uvjetovanog nasilja. Istaknuo je kako u Republici Hrvatskoj živi oko 314.000 žena s invaliditetom te da su žene i djevojke s invaliditetom često izložene višestrukoj diskriminaciji na temelju spola i invaliditeta. Zbog toga se suočavaju s povećanim rizikom od različitih oblika nasilja, uključujući obiteljsko, institucionalno, seksualno, psihološko i ekonomsko nasilje. Posebno je naglašeno kako žene s invaliditetom, unatoč pozitivnim pomacima u međunarodnom i nacionalnom normativnom okviru, još uvijek nailaze za brojne prepreke u ostvarivanju prava, pristupu informacijama, uslugama podrške i mehanizmima zaštite. Upozoreno je i na prisutne društvene predrasude zbog kojih se žene s invaliditetom u pojedinim životnim situacijama još uvijek moraju opravdavati za odluke i postupke koji se kod žena bez invaliditeta podrazumijevaju. Savjetnik pravobranitelja naglasio je važnost razvoja pristupačnih i uključivih usluga podrške za žene s invaliditetom, važnost osiguranja dostupnih informacija u prilagođenim formatima, dostupnost savjetovališta, pravne i psihološke podrške te kontinuirane edukacije stručnjaka o specifičnim potrebama žena s invaliditetom. Posebno je istaknuta važnost osiguravanja razumne prilagodbe u svim sustavima te učinkovitije uključivanje žena s invaliditetom na tržište rada, uz snažniji razvoj dostupnih i održivih oblika stambenog zbrinjavanja, kao ključnih preduvjeta njihove sigurnosti, samostalnosti i izlaska iz kruga nasilja. Za ostvarivanje svega navedenog ključno je omogućiti uključivanje žena s različitim vrstama invaliditeta u planiranje, provedbu i praćenje mjera koje se odnose na njihova prava i zaštitu, kao i potreba jačanja njihove informiranosti, osnaživanja, aktivnog građanstva i samostalnog zagovaranja prava.
Zaključno je istaknuto kako su projektne aktivnosti iznimno važne za jačanje svijesti o pravima žena koje su preživjele nasilje, razvoj njihovih osobnih i profesionalnih kapaciteta te njihovo osnaživanje na putu prema sigurnosti, samostalnosti i socijalnoj uključenosti. Sudionici konferencije usuglasili su se oko važnosti nastavka uspostavljene, ali i dodatnog osnaživanja suradnje organizacija civilnog društva, institucija, lokalne zajednice i drugih dionika u stvaranju sustava podrške koji ženama omogućuje zaštitu, oporavak i ravnopravno sudjelovanje u društvu.