Tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora o položaju žena s invaliditetom
Tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora o položaju žena s invaliditetom
Tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora o položaju žena s invaliditetom
U Hrvatskom saboruje 31.svibnja 2017. godine održana tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova o položaju žena s invaliditetom. Na sjednici su prisustvovale predstavnicežena s invaliditetom članice SOIH mreže žena s invaliditetom, Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice, Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom te drugi uvaženi sudionici. Sjednica je održana u suradnji Odbora za ravnopravnost spolova i saborske zastupnice Ljubice Lukačić. Nakon pozdravnih govora potpredsjednice odbora i saborske zastupnice, u uvodnom dijelu su se obratile žene s invaliditetom različitih tjelesnih i osjetilnih oštećenja ukazujući na specifičnosti i izazove vezane uz pojedina oštećenja. Na početku rasprave pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je zabrinjavajuće podatke o niskom stupnju obrazovanja žena s invaliditetom pa time i posljedica koje su očite u područjima zapošljavanja i rada. Temeljna pravažena s invaliditetom-pravo na dostojanstven život, na obrazovanje, zaposlenje, zdravstvenu skrb, reproduktivna prava i obiteljski život te kulturni život na ravnopravnoj osnovi zajamčena su i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Iako je RH prepoznala potrebu promicanja prava žena i djevojaka s invaliditetom, posebno u nacionalnim strategijama i politikama, kao i višestruku diskriminaciju kao jedan od oblika s kojim se najčešće susreću žene s invaliditetom, većina mjera se provodi kroz projektne aktivnosti udruga osoba s invaliditetom, čime je njihova provedba nesigurna. Pravobraniteljica se u svom radu kontinuirano zalaže za poboljšanje položajažena s invaliditetom u društvu, a poseban je naglasak stavljen na njihovo zapošljavanje kako bi bile neovisne. Žene s invaliditetom često nalaze u životnim situacijama kada se trebaju opravdavati za postupke koji se za žene bez invaliditeta podrazumijevaju. Društvo često na ženu s invaliditetom gleda kroz prizmu invaliditeta, a ne kroz njenu rodnu ulogu i potrebe koje iz nje proizlaze. Podrška za emocionalnom potrebom, partnerskim vezama, briga o zdravlju, realizacija na privatnom i poslovnom aspektu su prirodne potrebe, a koje su često za žene s invaliditetom teško dostupne.