Stručni skup na temu Oslobađanje učenika od pohađanja nastave Tjelesne i zdravstvene kulture

Dana 09. ožujka 2018. godine u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, održan je državni stručni skup za voditelje županijskih stručnih vijeća tjelesne i zdravstvene kulture Republike Hrvatske i liječnike školske medicine – voditelje služba za školsku medicinu pri zavodima za javno zdravstvo svih županija u Republici Hrvatskoj. Ciljevi skupa bili su iskustva sudionika u radu s učenicima s teškoćama u razvoju; rasprava o problematici tumačenja i postupanja slijedom članka 80. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 7/17) u kojemu je propisan postupak oslobađanja učenika te daljnji dogovori o modelima zajedničkog postupanja liječnika školske medicine i učitelja/nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture u radu s učenicima s teškoćama u razvoju. Na skupu je sudjelovalo preko sto sudionika, među kojima su bili i profesori na kolegiju Kineziterapija i Kineziološka metodika s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog kineziološkog saveza, predsjednica Udruge kineziologa Grada Zagreba i Zagrebačke županije i viši savjetnici za stručne službe i razrednu nastavu Agencije za odgoj i obrazovanje. Iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom izlaganje je održala Mira Pekeč-Knežević, zamjenica pravobraniteljice koja je na zadanu temu istaknula značenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture za djecu s teškoćama u razvoju. U slučaju da učenik zbog zdravstvenih teškoća ili invaliditeta ne može u punom opsegu sudjelovati u aktivnostima tjelesne i zdravstvene kulture, nužno je omogućiti mu sudjelovanje u onom opsegu kojemu razvojne teškoće ili invaliditet neće ugroziti sigurnost te zdrav fizički i mentalni razvoj. Djelotvorno inkluzivno obrazovanje pretpostavlja osiguravanje razumne prilagodbe koja je podešavanje odgojno obrazovnog okruženja na način koji u najvećoj mjeri s obzirom na individualne potrebe učenika s teškoćama osigurava njihovo sudjelovanje u svim obrazovnim područjima uključujući i nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Osiguranje razumne prilagodbe u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture obveza je i ne smije ovisiti o dijagnozi već se mora zasnivati na procjeni društvenih prepreka i na primjeni kreativnih postupaka i aktivnosti sukladno individualnim specifičnostima u odnosu na vrstu i stupanj teškoće. Pravo je i interes učenika s teškoćama sudjelovati u aktivnostima nastave tjelesne i zdravstvene kulture uz odgovarajuću prilagodbu. Razvojna teškoća ili invaliditet učenika ne smiju biti razlogom potpunog oslobađanja od nastave tjelesne i zdravstvene kulture, a to se nerijetko dešava. Nastavu tjelesne i zdravstvene kulture potrebno je unaprijediti i omogućiti učenicima s teškoćama da uz prilagodbu programa i individualizaciju postupaka u nastavi da učenici dobiju priliku pokazati i razviti vještine i talente u punom potencijalu.