Stručni skup „JEDNAKE MOGUĆNOSTI ZA DJECU NA OTOCIMA”

Stručni skup „JEDNAKE MOGUĆNOSTI ZA DJECU NA OTOCIMA”

10. studenog 2022. Maja Karaman Grbavac, savjetnica pravobraniteljice iz Područnog ureda Split sudjelovala je na stručnom skupu u organizaciji Ureda pravobraniteljice za djecu u suradnji sa OŠ Grohote sa otoka Šolte pod nazivom „Jednake mogućnosti za djecu na otocima“ koji je održan u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.
U uvodnom izlaganju Pravobraniteljica za djecu Helenca Pincat Dragičević iznijela je podatke o stanju prava djece na otocima iz perspektive pravobraniteljskog ureda, a temelji se na podacima koji su prikupljeni posljednjih nekoliko godina kroz statistička istraživanja i neposredne razgovore sa ključnim dionicima uključenim u postupke ostvarivanja prava djece iz područja odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, prijevoza i sigurnosti djece. U drugom dijelu programa održane su četiri panel rasprave na teme „Sigurnost djece, prijevoz i infrastrktura na otocima“, „Obitelj i socijalna skrb djece na otocima“, „Zdravstvena zaštita djece na otocima“ i „Obrazovanje djece na otocima“. U panel raspravam sudjelovali su predstavnici Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i obrazovanja, jedinica lokalne samouprave na otocima, PU Splitsko-dalmatinske, centara za socijalnu skrb, školskih i zdravstvenih ustanova. Zaključno je istaknuto kako se prema nalazima Pravobraniteljice za djecu djeca na otocima i njihove obitelji susreću sa brojnim izazovima tijekom školovanja, u pristupu zdravstvenim i socijalnim uslugama, manjku dostupnih slobodnih aktivnosti i drugim teškoćama koje prvenstveno proizlaze iz prometne izoliranosti ali nedostupnosti različitih usluga koje postoje na kopnu.
Savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom je sudjelovanjem u panel raspravama posebno skrenula pažnju na problem nedostupnosti socijalnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju koji žive na otocima kao i na nedostatak stručnjaka različitih profila koji bi na otocima provodili potrebne terapijske postupke za djecu i odrasle s invaliditetom (logopedi, edukacijski rehabilitatori, fizioterapeuti i sl.). Istaknuti su pozitivni primjeri osiguranja takvih usluga na pojedinim otocima ali uglavnom zahvaljujući inicijativi i angažmanu pojedinih lokalnih udruga najčešće osnovanih od strane roditelja djece s teškoćama u razvoju. Istaknuta je i potreba za znatnom većom financijskom i logističkom podrškom ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi kako bi se obiteljima s djecom s teškoćama u razvoju omogućio nastavak života na otoku sa barem približno jednakom kvalitetom i dostupnosti potrebnih usluga kao i na kopnu, a koji problemi zahtijevaju strateško rješavanje na nacionalnoj razini.