Sastanak Ureda i koordinatora za studente s invaliditetom pri sveučilištima i Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Na inicijativu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom 17. veljače 2021. godine održan je sastanak predstavnika Ureda za studente s invaliditetom odnosno koordinatora za studente s invaliditetom pri sveučilištima u Republici Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Dubrovnik, Pula, Sjever, Zadar) i predstavnika Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom putem ZOOM platforme. Sastanak je održan kako bi se razmijenila dosadašnja iskustva u radu Ureda za studente s invaliditetom i koordinatora za studente s invaliditetom pri sveučilištima u Republici Hrvatskoj te razmotrila određena pitanja i izazovi s kojima se susreću kako sami studenti s invaliditetom tako i Uredi i koordinatori za studente s invaliditetom s obzirom da još uvijek ne postoje prijeko potrebni propisi koji bi definirali sva bitna pitanja studenata s invaliditetom.

Cilj sastanka bio je razmotriti sljedeća pitanja: definiranje studenata s invaliditetom, prava i potrebnu dokumentaciju za dokazivanje invaliditeta prilikom upisa, ostvarivanja prava prilagođenog prijevoza, smještaja u studentski dom, postupka prilagodbe nastave i polaganja ispita, pružanja asistencije, prikupljanja podataka, ali i ne manje bitno, postojanje određenih pravilnika i postupovnika o radu Ureda za studente s invaliditetom, suradnja s udrugama, drugim institucijama kao i međunarodnim organizacijama, korištenje u radu postojećih dokumenata: Minimalni standardi pristupačnosti visokog obrazovanja za studente s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te Nacionalni plan za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2019. – 2021. te stav o potrebi donošenja određenih odredbi u propisima vezanim za visoko obrazovanje i pravilnika.

U uvodnom predstavljanju djelovanja sveučilišta u odnosu na potrebe studenata s invaliditetom naglašena je uloga TEMPUS projekta kao početka stremljenja zadovoljenju potreba tercijarnog obrazovanja osoba s invaliditetom te veliki značaj i utjecaj rada udruga kako u pružanju usluga tako i prepoznavanju potreba studenata s invaliditetom

Krenulo se od definicije studenata s invaliditetom pravni temelj koje bi trebala biti Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, a Ured pravobraniteljice se zalaže da se definicija studenata s invaliditetom bude dio temeljnog propisa o visokom obrazovanju. Na tragu dosadašnjih iskustava predstavljena je definicija studenata s invaliditetom pri Sveučilištu u Rijeci koja se u sličnom obliku koristi i na većini drugih sveučilišta: „Ured za studente s invaliditetom je namijenjen svim studentima koji zbog bolesti, oštećenja ili poremećaja bez obzira na rješenje o utvrđenom postotku tjelesnog oštećenja imaju stalne, povremene ili privremene teškoće u realizaciji svakodnevnih aktivnosti. Ured je namijenjen studentima s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, motoričkim poremećajima, višestrukim oštećenjima, kroničnim bolestima, teškoćama mentalnog zdravlja, specifičnim teškoćama učenja (disleksija, disgrafija, diskalkulija, ADHD), ostalim zdravstvenim stanjima ili teškoćama koje mogu utjecati na tijek studiranja.

Nadalje, ono što se istaknulo kao značajan problem i izazov su iskustva s utvrđivanjem stupnja invaliditeta za ostvarivanje određenih prava studenata, odnosno koji su to dokumenti na temelju kojih se ostvaruju određena prava. Zaključno se definiralo da se govori o dvije razine prava: ostvarivanje materijalnih prava (pravo na prijevoz, stipendije, prednosti prava upisa, smještaja u studentskom domu, prava na asistenta i sl.) i ostvarivanje prilagodbi u akademskom okruženju. Ono što u ovom trenutku predstavlja veći izazov i problem je temelj za ostvarivanje materijalnih prava, dok kada govorimo o prilagodbama u akademskom okruženju Uredi za studente s invaliditetom te koordinatori ne ističu toliko. Zaključeno je da bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja trebalo definirati koja su to oštećenja, koja razina i koji dokumenti kao dokazi potrebni za ostvarivanje materijalnih prava.
Vezano uz ostale prilagodbe tijekom studiranja može se razmisliti o donošenju neke vrste Pravilnika o uključivanju studenata u visoko školstvo kojim bi se definirala sva prava i potrebe te kako ih i temeljem čega ostvariti po uzoru na ono kako je to regulirano na nižim razinama obrazovanja.

Svi su se složili da je potrebno prikupljanje podataka i evidencija o studentima s invaliditetom kao temelj za kreiranje određenih politika i strateških dokumenata, planiranje mjera na svim razinama i osiguravanje financijskih sredstava no svakako je potrebno osmisliti jedinstveni način vođenja podatka. Jedan od primjera na koji način da se evidentira student s invaliditetom je da se prilikom upisa i evidencije u statističkom listu unese podatak je li osoba imala ili nije prilagodbu na maturi. Vođenje podataka ne bi smjelo biti stigmatizirajuće, diskriminirajuće niti na bilo koji način ugrožavajuće za studente s invaliditetom posebno jer u našem društvu još uvijek postoji percepcija i stvarna zabrinutost da će saznanje o nečijem invaliditetu imati negativne posljedice po tu osobu i dovesti do diskriminacije. Potrebno je izbjegavati osobne i zdravstvene podatke koji su zaštićeni tajnošću. Kao primjer dobre prakse navodi se način prikupljanja podataka na Sveučilištu u Zagrebu: vodi se evidencija o onim studentima (i vrsti teškoće) koji su zatražili neki oblik prilagodbe ili podrške: prilagodbu nastave ili ispita, prilagođeni prijevoz, asistenciju u studentskom domu, asistenciju u nastavi.

Slijedom navedenog zbog određenih pozitivnih iskustava Ureda za studente s invaliditetom kao i koordinatora za studente s invaliditetom zaključeno je da bi se trebali međusobno povezati i razmjenjivati iskustva te međusobno pružati potporu u rješavanju pojedinačnih slučajeva kao i redovito održavati sastanke jednom mjesečno ali i prema potrebi. Dogovoreno je da sljedeći sastanak opet sazove Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom hitno će zatražiti tumačenje Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba o ekvivalentu 60 % TO u Nalazu i mišljenju kako bi se u skladu s tim mogli izmijeniti propisi u kojima je taj dokument naveden kao dokaz invaliditeta potreban za ostvarivanje različitih prava na osnovi invaliditeta. Preporuka je da se do daljnjega prihvaćaju obje potvrde/nalaza/dokaza. Predloženo je da se po potrebi organizira i dodatni, prošireni sastanak na tu temu na kojem bi uz predstavnike ureda i koordinatora za studente s invaliditetom sudjelovali i predstavnici Nacionalnog odbora za studente s invaliditetom, predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja i Zavoda.

Prilagodba