Reakcija na prosvjed 4.10. vezano uz prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja

Višegodišnje nezadovoljstvo zbog nagomilanih problema koje uz sebe vežu ostvarivanje prava na status roditelja njegovatelja/njegovatelja, rezultiralo je opravdanim zahtjevima za redefiniranjem ovog prava koje predstavlja neku vrstu hibridnog radnog odnosa s državom kao poslodavcem i njegovateljem kao zaposlenikom.
Dosadašnje parcijalne izmjene zakonskih odredbi koje uređuju ovo pravo nisu otklonile suštinske teškoće koje godinama prate ovo pravo, poput pitanja osiguravanja zamjena za bolovanje i godišnji odmor, odnosno definiranja prava koja proizlaze iz radnog odnosa. Iznos koji njegovatelji ostvaruju za pruženu uslugu njege, osim što je nerazmjeran radnom angažmanu, ne smatra se plaćom nego socijalnom naknadom koja je godinama na istoj razini…
Zahtjeve iskazane na prosvjedu roditelja njegovatelja/njegovatelja koji je održan 4.10.2019. podržavamo. Naime, ti zahtjevi su istovjetni našim preporukama i prijedlozima za izmjenama zakonskih odredbi, a što smo u više navrata upućivali, kao i zahtjevu za ocjenom ustavnosti odredbi koji je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila Ustavnom sudu, a koje uređuju krug korisnika ovog prava.
Zadnje prijedloge/preporuke uputili smo 2. srpnja 2019. s obzirom da je u tijeku izrada novog Zakona o socijalnoj skrbi, stoga u nastavku navodimo dio koji se odnosi na status roditelja njegovatelja/njegovatelja:

„… Status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja

Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom opetovano se obraćaju članovi obitelji osoba s invaliditetom zbog pritužbe na diskriminirajuće odredbe Zakona o socijalnoj skrbi koje utvrđuju pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja.
Prije svega to se odnosi na odredbe kojima se definira težina invaliditeta djeteta/osobe s invaliditetom (čl. 63.st.1. ZSS), a onda i odredbe koje utvrđuju pravo drugih članova obitelji osoba s invaliditetom osim roditelja, supružnika osobe s invaliditetom odnosno roditelja osobe s invaliditetom.
Status i drugi članovi obitelji
Prema sadašnjim zakonskim odredbama dijete s teškoćama u razvoju pod određenim uvjetima mogu njegovati i drugi članovi obitelji (čl. 64 ZSS), dok odraslu osobu s invaliditetom pod određenim uvjetima osim roditelja može njegovati jedino bračni ili izvanbračni drug roditelja ili njegov bračni ili izvanbračni partner (čl. 63.st.3., 64.st.2. ZSS). Međutim, ovom se Uredu obraćaju osobe s invaliditetom ili članovi njihovih obitelji zbog problema u ostvarivanju ovog prava kada u obitelji ne postoje osobe koje su obuhvaćene navedenim stavcima. Osobe s invaliditetom o kojima se radi zahtijevaju sveobuhvatnu i cjelodnevnu njegu i pomoć, te u slučaju nemogućnosti da njihovi članovi obitelji ostvare status njegovatelja, preostaje jedino njihovo smještavanje u ustanovu.
Činjenica je da su ovakvim zakonskim rješenjem ove osobe diskriminirane po dobi i obiteljskom statusu, a u prilog tome govori i činjenica da je više presuda upravnih sudova i Visokog upravnog suda ukinulo negativna rješenja nadležnog Ministarstva s obrazloženjem da su takve odredbe neživotne, te da se takvim rješenjima ne ostvaruje svrha prava na status njegovatelja.
Stoga smatramo nužnim na drugačiji način definirati pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, prvenstveno zbog činjenice da važeće odredbe na više načina proizvode nejednakosti i diskriminaciju osoba s invaliditetom obzirom na vrstu invaliditeta, obiteljski status ili dob. Na to obvezuje i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, koja u čl.4.t.1.b. nalaže poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući zakonodavstvo, za izmjenu ili ukidanje postojećih zakona, propisa običaja i prakse, koji predstavljaju diskriminaciju osoba s invaliditetom.

Pravo na status roditelja njegovatelja proizašlo je iz odredbi Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2017. – 2022., područje Socijalna skrb i mirovinsko osiguranje, MJERE 1. – Izraditi zakonsku podlogu za uvođenje novog prava u sustav socijalne skrbi – „skrb u obitelji“.
Definiranje obitelji ovisi o sveukupnim uvjetima jednog društva, ali je nedvojbeno da obitelj kao primarna društvena zajednica ima svoje osnovne funkcije, a to su: reproduktivna, odgojna funkcija, ekonomska funkcija i zaštitna funkcija.
Zakon o socijalnoj skrbi definira pojam obitelji: „Obitelj čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno“ – dakle s naglaskom da žive zajedno i zajedno stvaraju i troše.
Obiteljski zakon ne govori o obitelji, nego o braku i odnosima roditelja i djece.
Obitelj nije statična, zajednica koja traje zauvijek u određenom obliku, ona se stalno mijenja – kroz povijest, a mijenja se i u toku trajanja životnog ciklusa jedne obitelji: razvodi, ponovljeni brakovi, nevjenčani parovi, zaposlenost majki, zamijenjene uloge majke i oca, preraspodjela poslova u obitelji i dr. utječu na funkcioniranje i strukturu obitelji današnjice.
U kontekstu skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju, a onda i odrasle osobe s invaliditetom u okviru obitelji – bilo bi najznačajnije da njegovatelj u obitelji (možda je to dobar izraz za buduće prošireno pravo na status njegovatelja) može biti bilo koji član obitelji koji osobi s invaliditetom pruža stvarnu njegu i skrb, a da pritom postoje neka osnovna obilježja, navedena kao gore – zajedničkog stanovanja, privređivanja, srodništva.
Kada bismo željeli biti potpuno dosljedni, pravo na njegovatelja u obitelji trebala bi moći ostvariti svaka osoba s invaliditetom od strane bilo koje osobe po svojem izboru, ukoliko se ostvarivanjem tog prava osigurava ostanak osobe s invaliditetom kući, izvan institucije.
Smatramo da se ovo pravo treba tretirati kao jednu od mogućnosti da osoba s invaliditetom ostvari pravo na neovisno življenje i život U VLASTITOJ obitelji ukoliko u zajednici ne postoje potrebne usluge. Ovo pravo treba imati isključivo jednu svrhu – osigurati osobi s najtežim invaliditetom život u vlastitoj obitelji, te tako izbjeći izdvajanje u ustanovu. Njegovatelj bi u tom slučaju mogao biti bilo koja osoba, uvjet je da je uslugom u potpunosti osiguran ostanak u obitelji.
Sukladno navedenom, potrebno je redefinirati odredbe koje se odnose na pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja:

• definirati da je dijete s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom nositelj prava na njegovatelja u obitelji – prema sadašnjim odredbama odrasla osoba s invaliditetom nema nikakvog utjecaja na ostvarivanje ovog prava osoba definiranih kao potencijalnih korisnika prava, ne može birati osobu njegovatelja, ne odlučuj o prestanku prava i sl.
• korištenje statusa njegovatelja potrebno je odobriti za dijete/odraslu osobu s invaliditetom koje ima teški invaliditet zbog kojeg je u potpunosti ovisno o pomoći, njezi i brizi druge osobe, neovisno o kojoj vrsti oštećenja se radi – smatramo diskriminatornom sadašnju odredbu čl.63.st.1.al.3., pri čemu osoba koja nije u potpunosti nepokretna ne treba imati drugu vrstu teškog oštećenja, dok je za sve ostale uvjet postojanje VIŠE VRSTA TEŠKIH OŠTEĆENJA, što stavlja u nejednaki položaj osobe s invaliditetom ovisno o VRSTI OŠTEĆENJA (nepokretnost/drugo teško oštećenje; predlažemo da se kao uvjet težine oštećenja na strani djeteta/osobe s invaliditetom definira svako teško oštećenje zbog kojeg je dijete/osoba u potpunosti ovisno o tuđoj pomoći, njezi i brizi. Uvjetovanje više vrsta teških oštećenja stavlja u nepovoljan položaj osobe sa drugim teškim invaliditetom u odnosu na potpuno nepokretne osobe. Pozivanje na definiciju invaliditeta sukladno odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom na taj je način samo formalna, a u stvari opasno blizu prevladanog stava da su osobe s invaliditetom samo osobe s tjelesnim invaliditetom;
• korištenje prava na status njegovatelja za osobe s invaliditetom potrebno je odobriti i drugim članovima obitelji, srodniku ili konačno bilo kojoj drugoj osobi koja ispunjava propisane uvjete, a po izboru same osobe s invaliditetom odnosno njezinog zakonskog zastupnika („status pomoćnika u obitelji“),
• potrebno je urediti odredbe o prestanku prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja (čl.70) – prestanak na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja ili osobe s invaliditetom
• u slučaju iz čl.70.al.6. – predvidjeti rok nakon kojega pravo na status roditelja njegovatelja prestaje u slučaju smrti djeteta.

Status i poludnevni boravak
Izrazito su sporne odredbe koje onemogućavaju priznavanje/ostvarivanje prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja zbog korištenja usluge poludnevnog boravka. Ovo ograničenje djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom izolira i na neki način segregira, odnosno udaljuje od koliko-toliko aktivnog života koji im je dostupan jedino kroz sudjelovanje u njima primjerenim programima.
Na ovaj se način djeci i odraslim osobama s najtežim invaliditetom onemogućava pristup obrazovanju i drugim programima usmjerenim na održavanje zdravlja i psihofizičke sposobnosti. Kako se radi o najznačajnijim potrebama djece i osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, smatramo da su ovom odredbom diskriminaciji, odnosno stavljeni u nepovoljniji položaj zbog činjenice da njihovi roditelji/članovi obitelji ostvaruju pravo na status, čime im se indirektno onemogućava pristup uslugama koje su za osobe s najtežim invaliditetom primarne i u njihovom su najboljem interesu.
Iznimka predviđena stavkom 4. i naputak koji se sada primjenjuje u obrazovnim ustanovama o pasivnom i aktivnom dežurstvu roditelja stvara pravnu nesigurnost obzirom da je u suprotnosti sa značenjem zakonske odredbe. Težimo ostvariti za svako dijete s teškoćama u razvoju da na jednakoj osnovi s drugima bude u školi bez roditelja i uživa u društvu vršnjaka, jer je škola mjesto učenja, ali i socijalizacije, osamostaljivanja i emancipacije.
Predloženom izmjenom omogućilo bi se daljnje korištenje prava na njegu od strane roditelja i za vrijeme dok ostvaruju određene usluge u poludnevnom trajanju – do 6 sati dnevno.

Zaključno,
smatramo da bi Republika Hrvatska osiguravanjem statusa njegovatelja za odrasle osobe s invaliditetom na predloženi način na najjednostavniji i najkvalitetniji način omogućila ostvarivanje i oživotvorenje čl. 19. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, jer se na taj način omogućava da osoba s invaliditetom njegu, brigu i skrb ostvaruje u vlastitoj obitelji i vlastitom domu, umjesto da sve te usluge ostvaruje u nekoj ustanovi ili udomiteljskoj obitelji. Pravo na pomoćnika u obitelji omogućilo bi racionalno, ciljano i efikasno trošenje državnih sredstava. Ne moramo posebno dokazivati da bi takav oblik skrbi za svaku osobu ovisnu u potpunosti o njezi i brizi druge osobe, bio puno humaniji i predstavljao daleko veću kvalitetu življenja.
Naglašavamo prijedlog da se status njegovatelja odobri i DRUGOJ OSOBI (ne treba biti iz kruga članova obitelji), upravo zbog opasnosti da osobe koje nemaju članove obitelji koji su u mogućnosti pružati mu podršku, bude prisiljen na institucionalno zbrinjavanje.
Konačno, potrebno je kvalitetnije regulirati uvjete prekida prava na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja.
Naime, pravobraniteljica je u proteklim godinama zaprimala upite vezano uz prestanak prava na status roditelja njegovatelja, u situacijama koje nisu definirane sadašnjim člankom 70. Zakona o socijalnoj skrbi pa je tako nejasno da li pravo prestaje i npr. roditelju čije dijete se zaposlilo, čije dijete studira u drugom gradu, čije je dijete zasnovalo bračnu zajednicu. Iz toga su razloga proizašle različite odluke centara za socijalnu skrb u pogledu prestanka prava na status roditelja njegovatelja.
Isto tako, smatramo spornim činjenicu da se u niti jednom članku glave 9. Zakona ne uzima u obzir volja same osobe s invaliditetom u pogledu osobe njegovatelja ili prestanka prava. Članak 70. u al. 1 predviđa prestanak prava na zahtjev roditelja njegovatelja ili njegovatelja, ali ne i na zahtjev djeteta odnosno osobe s invaliditetom.
Smatramo da prestanak prava reguliran čl.66. Zakona također treba jasnije definirati u dijelu koji se odnosi na zadržavanje prava na status osobama nakon 65. godine života…“