Slučaj zlostavljanja osoba s invaliditetom u udomiteljskoj obitelji o kojem je izvijestio portal 24 sata ukazuje na propuste sustava da pruži primjerenu skrb za posebno ranjivu skupinu – osobe s psiho-socijalnim teškoćama.
Pritužbe odraslih osoba s mentalnim oštećenjima smještenih u obitelji udomitelja ukazuju na nemogućnost kretanja, posjeta obiteljima ili svojem domu (npr. zbog prometne nepovezanosti), problem komunikacije (u velikom broju slučajeva korisnici nisu smjeli imati vlastiti mobitel ili im nije dostupan Internet), a neki korisnici svjedočili su o pretjeranom radu na koji su prisiljeni i za koji nisu dobili nikakvu naknadu. Edukacija udomitelja djelomično je podigla kvalitetu ovog oblika skrbi, ali nikakva edukacija nije uspjela ukloniti „sustavnu pogrešku“ koja proizlazi iz obilježja udomiteljstva, kao što su izostanak profesionalne podrške, naglašena uloga zaštite, ruralno okruženje bez pristupa sustavima obrazovanja, rada, kulture, sadržaja slobodnog vremena i aktivnosti u zajednici, te odnos „nadređenosti“ udomitelja svojim korisnicima.
Smještaj odraslih osoba s invaliditetom, što uključuje i one s psiho-socijalnim teškoćama u udomiteljske obitelji nije primjeren oblik skrbi za njih, na što Pravobranitelj za osobe s invaliditetom neprekidno ukazuje, a to potvrđuju i rezultati istraživanja kvalitete udomiteljstva koje smo proveli u suradnji sa Studijem socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine, a koje je pokazalo da je udomiteljstvo najnepoželjniji oblik smještaja odraslih osoba s invaliditetom.
Osim što ima sve karakteristike institucionalnog zbrinjavanja, koje predstavlja negaciju ljudskih prava korisnika, ono ne uključuje prisutnost stručnjaka koji raspolažu potrebnim znanjem potrebnim za rehabilitaciju osoba s psiho-socijalnim teškoćama, već je skrb o njima prepuštena udomiteljima – fizičkim osobama bez stručnog znanja, koji taj posao obavljaju prema vlastitom nahođenju, sukladno vlastitim moralnim uvjerenjima. Upravo nedostatak stručne podrške i nadzora nad obavljanjem udomiteljstva otvara put ovako značajnom kršenju prava korisnika.
Udomiteljstvo kao neprimjereni oblik skrbi o odraslim osobama s invaliditetom trebalo bi napustiti, a do tada osigurati učinkovit nadzor kako ne bismo svjedočili ovako tragičnim slučajevima zlostavljanja.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom
Darijo Jurišić