„Ravnopravnost žena i muškaraca na tržištu rada“

25. travnja 2018. održan je Okrugli stol Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog Sabora „Ravnopravnost žena i muškaraca na tržištu rada“ koji je organiziran u suradnji s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, Višnjom Ljubičić. U uvodnom izlaganju, pravobraniteljica je ukazala na probleme s kojima se susreću muškarci i žene na tržištu rada, s posebnim osvrtom na položaj žena. Izlaganja su održale zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević i pravna savjetnica u Hrvatskoj udruzi radničkih sindikata Katarina Perković. Zamjenica Pekeč Knežević se tom prilikom osvrnula na statističke podatke te posebno upozorila na nepovoljan položaj žena s invaliditetom.

U nastavku navodimo informacije koje je između ostalog u svojem izlaganju iznosila zamjenica pravobraniteljice, Mira Pekeč Knežević.

Na dan 31. prosinca 2017. godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje registrirane su ukupno 187.363 nezaposlene osobe. Od tog broja,
6.497 su osobe s invaliditetom, što iznosi 3,5 % populacije nezaposlenih osoba prijavljenih u evidenciji Zavoda.

Tijekom 2017. godine iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposleno je ukupno 196.820 osoba, od čega su 3.366 osobe s invaliditetom, što čini porast u zapošljavanju osoba s invaliditetom za 18 % u odnosu na isto razdoblje u 2016. godini, kada su zaposlene 2.853 osobe s invaliditetom.
Od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom, 2.057 su muškarci (61,1 % od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom), a 1.309 žene s invaliditetom.

U Očevidniku je na dan 31. prosinca 2017. bilo upisano 10.512 osoba s invaliditetom.

Najveći broj zaposlenih osoba s invaliditetom prema vrsti oštećenja su osobe s intelektualnim teškoćama (1.286 ili 38,2 %), zatim slijede osobe s višestrukim kombiniranim smetnjama (715 ili 21,2 %) te osobe s tjelesnim invaliditetom (600 ili 17,8 %).

Osobe s invaliditetom su se tijekom 2017. godine najviše zapošljavale u slijedećim zanimanjima:
a) pomoćni kuhar/pomoćna kuharica
b) čistač/čistačica
c) radnik/radnica u održavanju
d) administrativni službenik/administrativna službenica
e) vrtlarski radnik/vrtlarska radnica za jednostavne vrtlarske i hortikulturne radove
f) kuhinjski radnik/kuhinjska radnica
g) radnik/radnica na proizvodnoj liniji
h) pomoćni stolar/pomoćna stolarica
i) pomoćni bravar/pomoćna bravarica
j) kuhar/kuharica

Muškarci s invaliditetom su se, u 2017. godini zapošljavali najčešće u zanimanjima pomoćni kuhar (183), radnik u održavanju (156) te kao vrtlarski radnici za jednostavne vrtlarske i hortikulturne radove (93), dok su se žene s invaliditetom zaposlile na poslovima pomoćne kuharice (202), čistačice (193) i administrativne službenice (79).

Invaliditet je od velikog utjecaja na samo doživljavanje osobe odnosno što bi ona s obzirom na invaliditet trebala raditi, kako bi se trebala ponašati, što bi trebala očekivati, do kojih bi granica trebala ići i tako u svim sferama života. Upravo zbog takvog razmišljanja žene s invaliditetom su u daleko nepovoljnijem položaju u odnosu na žene bez invaliditeta. Posljedice takvog nepovoljnog položaja se očituju prvenstveno u području obrazovanja i zapošljavanja, a što je i usko povezano sa odlukom žene s invaliditetom hoće li živjeti život dostojanstveno i bez nasilja ili će tražiti opravdanja i prešućivati napad na svoj osobni integritet.

U Registru osoba s invaliditetom (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) na dan 18. siječnja 2018. godine evidentirano je 204 033 žena s invaliditetom. Od toga broja u radno aktivnoj dobi ih je 83 095. Od ukupnog broja 204 033, sa nižim stupnjem obrazovanja ili završenom osnovnom školom je 72%, sa završenom srednjom školom je 20%, sa višim/visokim obrazovanjem je svega 3%, dok je sa specijalnim obrazovanjem ukupno 5% žena s invaliditetom. Iznimno je zabrinjavajući postotak žena s invaliditetom sa završenom osnovnom školom koja ima za posljedicu nezaposlenost ili zaposlenost na slabo plaćenim poslovima i to neovisno o porastu u zapošljavanju osoba s invaliditetom tijekom 2017.g. Naime, tijekom 2017. godine iz evidencije Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposleno je ukupno 196.820 osoba, od čega su 3.366 osobe s invaliditetom, a od tog broja 1.035 žene s invaliditetom. U 2017. godini žene s invaliditetom su se najčešće zapošljavale na poslovima pomoćne kuharice (202), čistačice (193) i administrativne službenice (79).

Primjer: Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom obratila se osoba s invaliditetom sa 100% tjelesnim oštećenjem donjih ekstremiteta koja se kreće pomoću kolica, te za dolazak i odlazak s posla koristi organizirani prijevoz za osobe s invaliditetom. Stranka je zaposlena već dugi niz godina u jednoj državnoj firmi. Pritužuje se da je više od 10 godina u potpunosti izolirana od svoje radne sredine i svih zbivanja zbog svog invaliditeta. Naime, cijelo vrijeme radi u pristupačnom, no udaljenom uredu koji ima prilagođen sanitarni čvor. Pritužuje se i da obavlja poslove niže razine složenosti nego što to zahtijeva njezino radno mjesto i VSS te da je godinama zakinuta za mnogo toga: ˝…Dostojanstvo radnika mi je pogaženo, izolirana sam od svih i svega, ne dobivam niti jednu informaciju, pa niti o svom poslu, ne pozivam se na sastanke (izuzev kad je e-mail upućen cijeloj firmi, a tad je sastanak na katu). U ovom trenutku se ne mogu sjetiti svih neugodnosti i načina na koje sam diskriminirana…˝

Opisujući odnos s jednim tadašnjim rukovoditeljem navodi: ˝…ali od tada ste mi zabranili da Vam se obraćam, da imam šeficu za to pa da se njoj obratim, ako trebam komunicirati s Vama. Za razliku od drugih radnika koji ili dođu direktno kod Vas ili im se ugovori termin sastanka…Ali ne mogu trpjeti nepravdu i diskriminaciju koja me dotukla i ponizila kao čovjeka. Nemam mogućnosti kao drugi radnici sa VSS. Kod mene se radi o segregaciji i to potpunoj (potpuno sam izolirana od svega, ne pozivam se na niti jedan sastanak niti budem obaviještena o istom). Na spomenuti skup radnika nisam došla iz prostog razloga što je sastanak održan na katu na koji se ja ne mogu popeti. Nitko me nije ni obavijestio što je bilo na sastanku, a iz straha da ne naljutim nekoga od nadređenih, upit e-mailom nisam ni poslala. Svoj posao obavljam savjesno. Ali ne znam iz kojeg razloga ja nemam mogućnosti napredovanja…Znam da ovaj e-mail ništa neće promijeniti (kao ni prethodni svih ovih godina), ali neka se zna. To što ne mogu govoriti kad vidim ljude kojih se bojim, posljedica je moje bolesti. A ja itekako imam i znam što reći.˝

Gore opisani slučaj predstavlja teško kršenje prava osobe s invaliditetom te smo ga podveli pod odredbu čl. 6. Zakona o suzbijanju diskriminacije odnosni teži oblik diskriminacije, budući da smo prema stanju spisa zaključili da je diskriminacija po osnovi invaliditeta počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), da je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) i da posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije. Potpuna fizička, pa kasnije i informacijska izoliranost, samoća i nedostatak bilo kakvih međuljudskih odnosa s kolegama na poslu tijekom radnog dana, negativno su utjecali na psihološko stanje stranke kroz dugi niz godina, a što je razvidno iz cjelokupnog spisa. Dimenzija ovog slučaja ogleda se posebno u tome što za promjenu odnosno uklanjanje diskriminacije na osnovi invaliditeta nisu bile potrebne mjere ili aktivnost velikih razmjera. Već sama razina svijesti kod rukovodećih zaposlenika o kršenju prava osobe s invaliditetom često je dostatna za početak promjene, a žrtva pošteđena teških posljedica s kojima se morala svakodnevno nositi. Da je tome tako, pokazuje način na koji je riješen ovaj slučaj.

Tijekom dogovora sa strankom o postupanju po navedenoj pritužbi, stranka je obavijestila pravobraniteljicu o promjeni vodstva firme sukladno novoj sistematizaciji: ˝ Prema dogovoru od petka, javljam Vam se nakon sastanka s novom šeficom koja je održala obećanje i omogućila da i ja sudjelujem na zajedničkom sastanku radnika novog Odjela. Današnji dan je poseban za mene jer se to dogodilo nakon više od osam godina. Kao što sam Vam rekla, na moje veliko iznenađenje (nakon što sam Vam poslala e-mail) posjetila me nova šefica… i ne znajući za moje žalbe Vama i obratila mi se prvenstveno kao čovjeku, a zatim i radniku. Rekla mi je da želi da i ja normalno sudjelujem u radu Odjela i da budem prisutna na svim sastancima te se iskreno nada dobroj suradnji. Rekla mi je sve ono što sam sanjala da će mi netko reći sve ove godine, a to je danas i dokazala. Sve što želim je normalno raditi i imati normalan odnos sa svim svojim kolegama koji su mi se jutros svi od reda lijepo javili za razliku od prethodnih godina (ali to su ljudi)…˝

Već sama osviještenost nove rukovoditeljice o teškom kršenju prava stranke, donijela je značajni zaokret i nužnu promjenu u pozitivnom smjeru, kako na radnom mjestu, tako i u životu stranke. Ukoliko poslodavac svojim postupcima pokaže da neće tolerirati nijedan oblik diskriminacije osnovom invaliditeta na radnom mjestu, vjerojatnije da će taj primjer slijediti i radni kolektiv.