Priopćenje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom povodom premlaćivanja slijepe osobe tijekom privođenja od strane policije

Priopćenje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom povodom premlaćivanja slijepe
osobe tijekom privođenja od strane policije

Najoštrije osuđujemo počinjenje nasilja nad osobom s invaliditetom i očekujemo da se počinitelji primjereno kazne kao i da se povodom ovog slučaja poduzmu preventivne mjere u vidu sveobuhvatne edukacije policijskih službenika kako se ovakav slučaj ne bi više ponovio.

Iako informacije kojima raspolažemo upućuju na to da je do teških povreda prava slijepe osobe i nanošenja teških tjelesnih ozljeda u ovom slučaju došlo zbog pogrešnog povezivanja osobe s invaliditetom s drugom osnovom koja je čest motiv za počinjenje kaznenih djela motiviranih predrasudom (odnosno zbog pripadnosti nacionalnoj manjini), povodom ovog slučaja s aspekta invaliditeta upozoravamo na postupanje u kojem se od slijepe osobe traži da potpiše dokumente. Nakon što su policijski službenici shvatili da su priveli pogrešnu osobu, prema riječima slijepe osobe postupali su prema njemu na sljedeći način: „Na kraju sam bio primoran potpisati četiri dokumenta koja mi nisu pročitali na glas te ne znam ni što sam potpisao čime su me opet doveli u nepovoljan položaj u odnosu na druge građane Republike Hrvatske (diskriminacija). Nisam se usudio odbiti potpisati iste zbog agresivnosti službenika. S obzirom da sam slijep, a policijski službenici su se odbili predstaviti, ne znam njihove osobne podatke.„ Kao i u drugim slučajevima u kojima nas se izvještava da se prema osobama s invaliditetom postupalo jednako kao i prema drugim osobama odnosno da su im osigurani jednaki uvjeti upozoravamo da je jednako postupanje prema osobama koje nisu jednake odnosno postupanje prema osobama s invaliditetom jednako kao i prema svim drugima povreda načela ravnopravnosti i oblik diskriminacije uskraćivanjem razumne prilagodbe. Ispravno bi bilo prilagoditi postupanje invaliditetu osobe. Iako su policajci slijepoj osobi zamijenili identitet, posebno zabrinjava što je slijepa osoba dovedena u nepovoljniji položaj jer se nije mogla zaštiti niti dokazati svoj invaliditet na način kako bi to možda mogla osoba koja nije slijepa.

Povodom ovog slučaja pravobraniteljica za osobe s invaliditetom još je u svibnju zatražila očitovanje policije koje je zaprimljeno nakon požurnice, a pravobraniteljica je informirana da policijski službenici nisu prema slijepoj osobi opravdano i zakonito uporabili sredstva prisile te je provedeno kriminalističko istraživanje i podnijeto posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu, a protiv službenika VII. Policijske postaje Zagreb bit će poduzete odgovarajuće mjere skladno Zakonu o policiji. Pravobraniteljica je uputila preporuku Ravnateljstvu policije uz zamolbu da se ona proslijedi svim policijskim postajama u Republici Hrvatskoj kako bi se unaprijedilo postupanje policije prema osobama s invaliditetom.

U preporuci je naglašeno da velik dio grupacije koju obuhvaćamo zajedničkim nazivom osobe s invaliditetom čine osobe čiji invaliditet nije vidljiv te da on može biti različitih stupnjeva.

Iako su ovakvi ekstremni slučajevi kršenja prava osoba s invaliditetom prilikom postupanja policije rijetki, ophođenje policijskih službenika i njihov pristup osobama s invaliditetom od izrazite je važnosti jer svako ponižavajuće postupanje prema osobama s invaliditetom predstavlja kršenje njihovog urođenog dostojanstva. To je posebno naglašeno zbog nerazumijevanje društva za specifičnosti koje proizlaze iz pojedinih vrsta invaliditeta i brojnih predrasuda koje su dio naše kolektivne svijesti, a mogu se izmijeniti jedino ulaganjem svjesnog napora kroz edukacije i bolje upoznavanje ljudske različitosti koju predstavlja invaliditet. Stereotipni način razmišljanja o invaliditetu kao i medicinski model poimanja invaliditeta uveliko je prisutan u društvu slijedom čega se osobe s invaliditetom nalaze u nepovoljnijem položaju što je protivno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Svako postupanje prema osobama s invaliditetom treba biti na ravnopravnoj osnovi s drugima i u skladu s temeljnim ljudskim pravima zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koja je za Republiku Hrvatsku međunarodni obvezujući dokument te drugim pozitivnim propisima.

Stoga je pravobraniteljica preporučila da se organiziraju edukacije za policijske službenike u svrhu podizanja razine svijesti o invaliditetu i upoznavanja sa specifičnim potrebama osoba s različitim vrstama invaliditeta kao i izrade plakati i letci koji bi policijske službenike kontinuirano podsjećali na osnovne standarde ophođenja s osobama s različitim vrstama invaliditeta posebno onim nevidljivim.

Preporučeno je i uvesti protokole/smjernice u postupanju u ovakvim slučajevima koje bi bile obavezne za sve policijske postaje u Republici Hrvatskoj.

Ovom prilikom upozoravamo i na korištenje neprimjerene terminologije za govor o osobama oštećena vida u medijima. Slijepe osobe pritužile su se pravobraniteljici da se u medijima često koristi naziv slijepac koji je pogrdan i u svakodnevnom govoru označava osobu koja ne opaža ono što se oko nje događa. Stoga pozivamo medije da osvijeste činjenicu da diskriminacija i nepovoljnije postupanje prema jednoj skupini osoba počinje već u nazivu kojom se tu skupinu oslovljava te da i samim korištenjem termina izražavaju poštovanje dostojanstva slijepih osoba kao i drugih osoba s invaliditetom.