„Pravni kolegij: Koraci ka ujednačavanju pravne prakse u dječjim vrtićima“

U prostorima Hotela Antunović 21. svibnja 2026. godine Udruga Sidro – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću organizirala je konferenciju „Pravni kolegij: Koraci ka ujednačavanju pravne prakse u dječjim vrtićima“. Riječ je o konferenciji organiziranoj s ciljem da se progovori o pravima djece i radnika u vrtićima, zaštiti zdravlja na radu, odgovornostima i nadležnostima institucija i da se ukaže na najčešće izazove i probleme s kojima se dječji vrtići susreću, kako ih nastoje riješiti, pozitivnim primjerima prakse prava djece i radnika i sl.

U uvodnom predavanju izv. prof. dr.sc. Nataša Lucić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku istaknula je temeljna prava djece u kontekstu međunarodnih i nacionalnih propisa s naglaskom na standarde zaštite prava djece u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju: najbolji interes djeteta, zaštita od nasilja i negativnih utjecaja na djecu, aktivno sudjelovanje djece te zaštita od diskriminacije. Kada je riječ o najboljem interesu djeteta, naglasila je da je uvijek bitna individualna procjena. U kontekstu rada pravobranitelja za osobe s invaliditetom upravo najbolji interes djeteta se često koristi za isključivanje djece s teškoćama u razvoju ili skraćivanje njihovog boravka u vrtiću. Profesorica Lucić i sama je istaknula kontinuirane prijepore upravo na ovu temu. Kod zabrane diskriminacije istaknula je Opći komentar br. 20 Odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava koji je istaknuo da neuspjeh u uklanjanju različitog postupanja zbog nedostatka dostupnih resursa ne predstavlja objektivno i razumno opravdanje, osim ako su poduzeti svi napori da se iskoriste svi resursi koji su na raspolaganju državi kako bi uklonila diskriminaciju. Država je ta koja mora osigurati koordinaciju između svih relevantnih institucija i udruga istaknuo je Odbor UN-a za osobe s invaliditetom u okviru Općeg komentara br.4. Upravo nemogućnost osiguravanja specifičnih uvjeta česti je navod koji susrećemo kod pritužbi zbog neostvarenog prava na upis. Prof. Lucić je u konačnici kao izazove u praksi istaknula: veliki broj propisa koji nisu jasno povezani, nedostatak službenih tumačenja propisa koji vode u neujednačenu praksu, vrtići nemaju zaposlene pravnike za neposrednu primjenu propisa u praksi, nepoznavanje prava, dužnosti i odgovornosti te u konačnici neujednačena praksa koja proizlazi i iz autonomije jedinica lokalne samouprave koji su najčešći osnivači vrtića.

Nakon uvodnog predavanja održane su 4 panel rasprave:

U prvom panelu: Temelj sustava: Različite prakse – diskriminacija ili neizbježnost? Međuinstitucionalna suradnja kao jamstvo zaštite prava djeteta – uvid u sustavne izazove sudjelovali su: pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, izv. prof. Nataša Lucić i predsjednica Udruge SIDRO Katarina Turković Gulin. Kroz pritužbe koje zaprima pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Darijo Jurišić je istaknuo izazove kod upisa djece s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama, skraćivanje boravka djece s teškoćama i zdravstvenim teškoćama u kontekstu njihovog najboljeg interesa te utjecaj ovih pojava na funkcioniranje cijele obitelji djece s teškoćama u razvoju gdje roditelji teže zadržavaju svoja radna mjesta, traže prava na rad sa skraćenim radnim vremenom ili u konačnici status roditelja njegovatelja. Istaknuo je nužnost:

–  upućivanja jasnih tumačenja i uputa vezanih uz propise ranog predškolskog odgoja i obrazovanja od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih svim dječjim vrtićima i osnivačima,

– donošenja protokola kod uključivanja djece s većim zdravstvenim teškoćama u situacijama koje u odnosu na postojeća pravila zdravstveni djelatnici i drugi djelatnici vrtića ne mogu i ne smiju samostalno brinuti i skrbiti o djeci koja iz tog razloga ne smiju biti isključena iz vrtića,

– donošenja provedbenih propisa vezanih za rad pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju;

– edukacije odgojitelja, ali i osiguravanja potrebnih uvjeta od strane osnivača za njihov kvalitetan rad u kojem će moći osigurati sve potrebne prilagodbe,

– potrebu promjene Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe u dijelu koji djecu s pojedinim teškoćama u razvoju koje karakterizira kao težim upućuje u posebne uvjete iako to nije potrebno kao i potrebu stavljanja naglaska na funkcioniranje djeteta s teškoćama u razvoju te u skladu s time smanjivanje broja djece, a ne prema dijagnozama.

Pravobraniteljica za djecu je istaknula nužnost međuresorne suradnje i povezivanja, ne institucija već međusobno povezivanje djelatnika koji rade u institucijama.

Izv. prof. Nataša Lucić naglasila je da sama neujednačena praksa nije problem već problem nastaje kada dođe do povrede prava djece. Katarina Turković Gulin istaknula je problem prekobrojnih jasličkih i vrtićkih skupina, zapošljavanje nestručnog kadra zbog čega se postavlja pitanje koja je razlika između djece koja ne pohađaju vrtić i djece koja pohađaju vrtić u kojima rade nestručne osobe zbog čega izostaje odgojno-obrazovni rad.

Drugi panel – ljudi koji nose sustav osvrnuo se na radna prava u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, normativni okvir, obveze poslodavca i pravnu zaštitu kao i prekovremeni rad, zamjene zbog bolovanja, neujednačeno financiranje rada odgojitelja u državi te nepoštivanje minimalno određenog koeficijenta i sudske sporove iz područja radnog prava. Naveden je i primjer vrtića koji se samo zbog manjih plaća odgojitelja susreće s neodazivanjem odgojitelja na natječaje i zapošljavanjem nestručnih zamjena dok vrtić udaljen samo 5 km od njih na natječaj za jedno radno mjesto zaprima više od 30 prijava. Panel je ukazao i na činjenicu da dječji vrtići nemaju podršku svojeg resornog ministarstva obrazovanja u dijelu potrebnog savjetovanja i tumačenja te da su im jedini susreti s nadležnim ministarstvom kroz rad prosvjetne inspekcije koja dolazi po pritužbi. Panel je istaknuo i sveprisutnu pojavu posebice u manjim sredinama straha od odmazde zbog čega se odgojitelji ne bore za svoja prava. U panelu su sudjelovali tajnik Dječjeg vrtića Matulji Jakov Fak, odvjetnica Ivana Đurinac Vuković i profesor s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Viktor Gotovac

Veliku pozornost i raspravu privukao je treći panel – zdravlje i sigurnost: Zaštita zdravlja na radu u predškolskim ustanovama – posebna zaštita ranjivih skupina koji je govorio o dopustu za trudnu radnicu – pravo koje odgojiteljice imaju, a koje se različito primjenjuje u različitim vrtićima. Udruga SIDRO je provela i istraživanje o ostvarenom pravu i razlozima nekorištenja prava koje je prikazano u pozadini tijekom trajanja panela. Od 307 ispitanih odgojiteljica njih 206 je koristilo, a 101 nije koristila pravo na dopust za trudnu radnicu, pri čemu 7% nije niti znalo za ovo pravo, a 9% nije predalo zahtjev. Zaključak panela je da bi dopust trudne radnice trebala biti demografska mjera u Republici Hrvatskoj financirana od strane države. U trećem panelu su sudjelovali: savjetnica pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Martina Krnić, stručnjak zaštite na radu Rene – Raymond Gulin i koordinatorica Udruge SIDRO Monika Vinković.

Četvrti panel – uloga javnih ustanova: Tko odlučuje kad sustav nema rješenje? Nadležnost, odgovornost i granice zakonitosti u predškolskim ustanovama – načelo vladavine prava uključio je sudjelovanje pučke pravobraniteljice Tene Šimunović Einwalter, pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Luka Juroš i više savjetnice Agencije za odgoj i obrazovanje Vlatke Kovač. Vlatka Kovač naglasila je ulogu Agencije za odgoj i obrazovanje u podršci stručnom radu te istaknula da je potrebno privući mlade odgojitelje i zadržati postojeće i istaknula profesionalni autoritet – značaj odgovornog i predanog rada. Pučka pravobraniteljica je dodala da bi dobronamjerni stručnjaci na bitnim pozicijama bili dobar korektiv te istaknula pet ključnih elemenata koji su navedeni i u Izvješću o radu Pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

– nedostatak jasnih informacija od državnih i javnih institucija

– prebacivanje odgovornosti među institucijama u situacijama konkretnih problema

– pristup tijela javnih vlasti i dalje nije temeljen na principu ljudskih prava

– regionalne razlike jedinica lokalne i područne samouprave te usluge ovise o tome gdje netko živi,

– kronični nedostatak određenih stručnih radnika na više radnih mjesta.

Luka Juroš je predstavio najveću razliku predškolskog odgoja i obrazovanje u odnosu na druge razine obrazovanja koje su centralizirane, dok predškolski odgoj i obrazovanje funkcionira u niz različitih okvira ovisno o jedinici lokalne samouprave. Smatra da bi država u svojem sufinanciranju trebala odrediti minimum koji bi se dodjeljivao svim jedinicama lokalne samouprave na što bi se ovisno o razvijenosti jedinice dodavale dodatne financijske podrške. Grad Zagreb, koji inače uvelike odskače u standardu predškolskog odgoja i obrazovanja i odavno svi vrtići imaju cjelovite stručne timove, sada je u svim jasličkim skupinama zaposlio pomoćne radnike za skrb, njegu i pratnju. Luka Juroš ukazao je i na trenutno otvoreni javni poziv ESF- a za zapošljavanje navedenih djelatnika u vrtićima.

U kontekstu zagovaranja primamljivosti radnog mjesta u konačnici izrečena je i jedna jako bitna poruka: Umjetna inteligencija (AI) nikada neće zamijeniti radno mjesto odgojitelja.

Konferenciji, osim pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Darija Jurišića koji je sudjelovao u prvom panelu, prisustvovala je i savjetnica pravobranitelja Lidija Pongrac.