Izražavamo sućut obitelji dvadesetomjesečnog dječačića iz Slavonskog Broda koji je preminuo u prosincu 2023. godine. Iako sve okolnosti i činjenice vezane uz ovaj slučaj još nisu utvrđene, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom mora reagirati na predrasude prema osobama s invaliditetom, odnosno osobama s intelektualnim teškoćama, naglašenim u medijskom izvještavanju o ovom slučaju.

Izravno izjednačavanje postojanja intelektualnih teškoća s nemogućnošću osiguravanja primjerene roditeljske skrbi potiče negativne društvene stavove i navodi javnost na zaključak da samo zbog postojanja intelektualnih teškoća roditeljima treba oduzeti pravo na stanovanje s djetetom. Podsjećamo i na brojne slučajeve uspješnih i odgovornih roditelja s intelektualnim teškoćama, pri čemu ističemo nedavno objavljeni članak o ocu sa sindromom Down, čiji je sin postao liječnik. Ovdje se ne radi samo o opasnoj tezi i raspirivanju netrpeljivosti prema osobama s invaliditetom, nego i o izravnoj diskriminaciji. U istom se kontekstu opisuju i loše materijalne prilike u kojima obitelj živi. Umjesto zauzimanja stava da se djecu zbog loših materijalnih uvjeta treba odvojiti od roditelja, potrebno je poduzeti sve mjere da se ti materijalni uvjeti poboljšaju. Teško je prihvatiti da se umjesto poziva na gradnju sanitarnog čvora i uvođenje grijanja poziva na kidanje najvažnije spone koju ljudsko biće ima, one s biološkim roditeljima.

Pravo je svake osobe, pa i one s invaliditetom da bude roditelj, a Konvencija o pravima osoba s invaliditetom obvezuje državu na osiguravanje podrške roditeljstvu u svim slučajevima kad je ta podrška potrebna. Drastična mjera zadiranja u obiteljski život pojedinca u vidu oduzimanja prava na stanovanje s djetetom ili lišavanje prava na roditeljsku skrb mora biti krajnja mjera, ukoliko su oprobane sve druge, blaže mjere, te mora biti donesena u zakonom propisanoj proceduri. Senzacionalistički naslovi u novinama pozivaju na linč djelatnika sustava socijalne skrbi i rađaju stav javnosti da se „ovakvim“ osobama djeca trebaju oduzeti žurno i bez neke posebne procedure, što ne samo stigmatizira osobe s invaliditetom, nego je i protivno načelima vladavine prava i pravne države.

Stoga je, suprotno pozivima koji se vide u medijima da nam treba više kapaciteta u domovima, važno podsjetiti da je to oblik skrbi koji trebamo napustiti. Iako činjenice koje su do sada dospjele u javnost ne upućuju na to da je u ovom slučaju do smrti djeteta došlo zbog neodgovarajuće roditeljske skrbi i propusta roditelja, pozivamo nadležne da im on bude poticaj i upozorenje na obavezu sustavnog osiguravanja svih usluga i oblika stručne podrške roditeljima s invaliditetom u podizanju djece, uz istovremenu zaštitu najboljeg interesa djeteta.

ZAMJENIK PRAVOBRANITELJA
ZA OSOBE S INVALIDITETOM
Darijo Jurišić