Na početku rasprave sve prisutne pozdravila je izvršna direktorica Centra za razvoj obrazovanja Maria Tomić Preiner te istaknula da je cilj ove rasprave prepoznati izazove i probleme s kojima se danas susreću studenti s invaliditetom, a kako bi se izradio akcijski plan djelovanja. Naglasila je pri tome da u odnosu na vrijeme kada je ona studirala, a kada se studij nije birao prema interesima i sposobnostima nego u skladu s pristupačnosti zgrade fakulteta, danas su studiji ipak dostupniji za osobe s invaliditetom. No, još uvijek postoje  bitne okosnice koje je nužno potrebno osigurati i unaprijediti kako bi studiranje bilo ravnopravno za osobe s invaliditetom, a kao što su prijevoz, nepovezanost studija i ostalih bitnih dionika, broj koordinatora na visokim učilištima i sl.

Predstavnici Udruge SUMSI, Udruge Liberato i Hrvatskog saveza slijepih govorili su o izazovima s kojima se susreću njihovi članovi studenti s invaliditetom: prijevoz, prilagođena literatura, osobni asistenti u akademskom okruženju i sl.

Voditeljica Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu predstavila je oblike potpore te radna tijela Sveučilišta u Zagrebu koja skrbe o studentima s invaliditetom. Predstavila je i Koordinaciju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u području visokog obrazovanja. Vrlo detaljno opisala je i kolegij Vršnjačke pomoći.

Koordinatorica studenata s invaliditetom s Ekonomskog fakulteta dala je mišljenje da je potrebno razlikovati studente s invaliditetom i studente s teškoćama (teškoće učenja, disleksija, teškoće mentalnog zdravlja) pri tome istaknuvši da je veliki broj studenata s nevidljivim invaliditetom te studenata s teškoćama mentalnog zdravlja. Jako je bitno i da postoji dovoljan broj koordinatora za studente s invaliditetom kako bi im se pružila pravodobna i primjerena pomoć.

Centar za razvoj vrijednosti predstavio je ukratko i rezultate koje su dobili u okviru svoje ankete te su istaknuli da im je jako bitno da upravo sudionici koji su prve osobe koje se skrbe o studentima s invaliditetom daju svoj osvrt i istaknu koji su to glavni problemi, odnosno što je ono što je potrebno unaprijediti. Zanimljiv je bio odgovor same osobe s invaliditetom koja sada radi kao pedagog u dječjem vrtiću te ima iskustvo studiranja kao osobe s invaliditetom –  između ostalog je istaknula da je bitno da određene ustanove i firme stipendiraju te kasnije i zapošljavaju studente s invaliditetom. Bitnim je istaknula i da se studente s invaliditetom informira u koje studentske organizacije se mogu uključiti te da je bitno se povezati s drugim državama.

Rasprava je još jedanput progovorila o onome o čemu i Pravobranitelj za osobe s invaliditetom godinama izvještava u okviru svojih godišnjih izvješća: o potrebi jedinstvenog prikupljanja podataka (evidencije) o studentima s invaliditetom, osnivanju službi za potporu studentima te zapošljavanju dovoljnog broja osoba koje bi bile zaposlene u okviru službi i dovoljan broj koordinatora za studente s invaliditetom, osiguravanju potpore osobnih asistenata u akademskom okruženju te studentskom domu, prilagodbama u akademskom okruženju, osiguravanju prilagođenog prijevoza i sl. Panel rasprava je pokazala i da je potrebno prije svega definirati tko su studenti s invaliditetom, a kako bi se onda i taj termin koristio na jedinstven i svima razumljiv način.