Okrugli stol „Mobilnost osoba s invaliditetom u EU“

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić sudjelovao je 16. rujna na okruglom stolu „Mobilnost osoba s invaliditetom“ koji je u Kući Europe u Zagrebu organizirala Udruga ZAMISLI u sklopu Europskog tjedna mobilnosti 2026.

Okrugli stol okupio je osobe s invaliditetom i predstavnike osoba s invaliditetom u cilju razmjene iskustava i razmatranja izazova s kojima se osobe s invaliditetom danas susreću u ostvarivanju prava na pristupačan i siguran prijevoz te neovisno kretanje.

Pravobranitelj je istaknuo manje vidljive prepreke mobilnosti, poput stalnog planiranja kretanja zbog mogućih prepreka te dodatnih troškova koje osobe s invaliditetom ponekad moraju snositi kako bi ostvarile pravo na slobodu kretanja. Također, istaknuo je kako pristupačnost ne smijemo promatrati kao dodatak prometnom sustavu, nego kao njegov temeljni standard. Pristupačan javni prijevoz podrazumijeva pristupačna vozila i stajališta, uređenu prometnu i pješačku infrastrukturu, dostupne informacije, ali i educirane djelatnike koji razumiju potrebe osoba s različitim vrstama invaliditeta.

Okrugli stol moderirala je Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge ZAMISLI, a svoja iskustva podijelile su Adriana Katić, aktivistica i volonterka Centra UP2DATE, govoreći o svakodnevnom kretanju slijepe osobe uz pratnju psa pomagača, i Tatjana Varga, predsjednica Zajednice spinalno ozlijeđenih (SOZ), koja je govorila o mobilnosti i preprekama s kojima se susreću osobe koje se kreću u invalidskim kolicima.

Na okruglom stolu razgovaralo se o praktičnim preprekama s kojima se osobe s invaliditetom susreću u svakodnevnom korištenju javnog gradskog prijevoza, pratnji pasa pomagača, (ne)propisnom parkiranju na pristupačnim parkirališnim mjestima, mogućnostima i široj primjeni Euroključa, neuvažavanju prijedloga osoba s invaliditetom u fazama planiranja radova te posebnostima zračnog, željezničkog i cestovnog prijevoza.

Upravo iskustva osoba s invaliditetom podsjećaju nas na važnost načela „Ništa o nama bez nas“, ne samo u teoriji i spominjanju nego u stvarnosti i praksi. Njihovo sudjelovanje treba biti sastavni dio planiranja, projektiranja i donošenja odluka od samog početka, a ne tek kada je projekt već završen, a gradilište zatvoreno. O inkluziji i pristupačnosti zato nastavljamo govoriti – jer su one kontinuirani proces i područje na kojem još uvijek ima mnogo prostora za napredak.