Održane dvije Equinetove radionice o jednakom pristupu, pristupačnosti i razumnoj prilagodbi u radu tijela za jednakost

Europska mreža tijela za jednakost (Equinet) organizirala je 27. i 29. svibnja 2026.

dvije radionice pod nazivom „Opening Doors, Equal Access, Accessibility & Reasonable accommodation under the EU Directives on Standards for Equality Bodies“. Radionice su održane putem mrežne platforme Zoom, a na njima je sudjelovao i Mario Burek, savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Radionice su organizirane za članove nekoliko Equinetovih klastera i radnih skupina, s ciljem boljeg razumijevanja obveza koje proizlaze iz novog europskog zakonodavnog okvira o standardima za tijela za jednakost. Poseban naglasak bio je na pitanju što jednak pristup, pristupačnost i razumna prilagodba znače u svakodnevnom radu tijela za jednakost, osobito u odnosu na osobe s invaliditetom. Radionice su ujedno bile prilika za razmjenu iskustava, prepoznavanje postojećih prepreka te predstavljanje primjera dobre prakse iz različitih europskih država.

Prvi dan radionice bio je posvećen razumijevanju jednakog pristupa u kontekstu članaka 12. i 13. EU Direktive o standardima za tijela za jednakost. Radionica je započela uvodnim predstavljanjem razloga održavanja radionica, njihovih ciljeva i strukture te glavnih prepreka koje mogu otežati učinkovit pristup tijelima za jednakost. Posebno su istaknute jezične, teritorijalne, digitalne i proceduralne prepreke, kao i potreba da usluge tijela za jednakost budu dostupne svim građanima, bez obzira na mjesto stanovanja, invaliditet, jezik, razinu informiranosti ili mogućnost korištenja digitalnih alata.

U dijelu radionice posvećenom razmjeni izazova i dobrih praksi predstavljena su iskustva tijela za jednakost iz Irske i Hrvatske. Predstavnik irskog tijela za jednakost ukazao je na važnost razvoja informativnih usluga za građane i jačanja dostupnosti informacija o pravima te je istaknuo potrebu za korištenjem jednostavnog jezika, različitih formata informiranja te kombiniranjem digitalnih alata s izravnim radom u zajednici.

Savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom održao je izlaganje na temu „Područni uredi Pravobranitelja za osobe s invaliditetom kao mehanizam osiguravanja jednakog pristupa i pristupačnosti tijela za jednakost”.

Tijekom izlaganja je naglašeno da jednak pristup ne znači samo formalnu mogućnost obraćanja instituciji, nego stvarnu dostupnost institucije osobama s invaliditetom, bez obzira na to u kojem dijelu Hrvatske žive. Predstavljen je razvoj područnih ureda Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Osijeku, Splitu i Rijeci, kao primjer približavanja institucije građanima izvan glavnog grada. Posebno je istaknuto da područni uredi doprinose geografskoj, komunikacijskoj i proceduralnoj pristupačnosti. Njihov rad obuhvaća savjetodavnu podršku osobama s invaliditetom i članovima njihovih obitelji, postupanje po pritužbama i upitima, suradnju s lokalnim i regionalnim institucijama, organizacijama osoba s invaliditetom, stručnjacima, medijima i drugim dionicima u zajednici. Sudionici radionice imali su priliku upoznati se s primjerima koji potvrđuju kako fizička prisutnost institucije u različitim dijelovima Hrvatske omogućava bolji uvid u stvarne životne okolnosti osoba s invaliditetom, ranije prepoznavanje prepreka i brže reagiranje na probleme u ostvarivanju prava. Područni uredi tako ne predstavljaju samo organizacijsko rješenje, nego važan način izgradnje povjerenja, povećanja vidljivosti institucije i osiguravanja djelotvornije zaštite prava. U tom kontekstu predstavljeni su i podaci koji pokazuju promjene u broju obraćanja građana nakon otvaranja područnih ureda. Na primjeru Osječko-baranjske županije, u kojoj djeluje Područni ured u Osijeku, prikazano je kako je nakon njegova otvaranja krajem 2018. godine došlo do vidljivog višestrukog porasta broja upita i pritužbi osoba s invaliditetom. Dodatno je istaknuto da su s punim radom područnih ureda u Osijeku, Splitu i Rijeci, upravo županije u kojima djeluju ti uredi počele bilježiti izraženiji broj obraćanja, uz postupno smanjivanje razlike u odnosu na Grad Zagreb, gdje se nalazi središnji ured. Posebno je istaknuto da porast broja obraćanja i pritužbi ne znači nužno povećanje broja problema, nego ukazuje na veću dostupnost institucije, veću informiranost građana i snažnije povjerenje da se instituciji mogu obratiti. Nakon izlaganja uslijedila su brojna pitanja i rasprava sudionika. Iskustvo Republike Hrvatske izazvalo je velik interes predstavnika drugih država, osobito u dijelu koji se odnosio na organizaciju područnih ureda, njihov utjecaj na dostupnost institucije te mogućnost prijenosa takvog modela ili pojedinih elemenata dobre prakse u druge nacionalne kontekste.

Drugi dan radionice bio je posvećen pristupačnosti i razumnoj prilagodbi u kontekstu postojećih europskih i međunarodnih standarda. Sudionici su imali priliku upoznati se s primjerima i smjernicama za njihovu primjenu u svakodnevnom radu tijela za jednakost, osobito u pružanju usluga, postupanju po pritužbama i komunikaciji s građanima. Poseban naglasak stavljen je na fizičku i digitalnu pristupačnost, pristupačne komunikacijske formate, jednostavan jezik, pristupačnost mrežnih stranica te uključivanje osoba s invaliditetom u osmišljavanje mjera koje se na njih odnose. Kroz primjere dobre prakse iz europskih tijela za jednakost raspravljalo se o konkretnim načinima prilagodbe postupaka, komunikacije i informativnih materijala kako bi osobe s invaliditetom mogle ravnopravno koristiti njihove usluge.

Osim izlaganja i mogućnosti postavljanja pitanja izlagačima, tijekom radionica su se vodile i vođene rasprave u manjim skupinama, tijekom kojih su sudionici mogu razmijeniti iskustva, izazove, primjere dobre prakse i moguća rješenja u osiguravanju jednakog pristupa, pristupačnosti i razumne prilagodbe u radu tijela za jednakost. Raspravljalo se o stvarnim preprekama s kojima se građani susreću u pristupu informacijama, uslugama i postupcima zaštite od diskriminacije, kao i o mogućim pokazateljima koji mogu pomoći u provedbi članaka 12. i 13. Direktive. Istaknuto je da je, uz pravni okvir, ključno sustavno prepoznavati prepreke, uključivati osobe s invaliditetom i druge korisnike u procjenu pristupačnosti te razvijati konkretne mjere koje usluge čine stvarno dostupnima.

Zaključno je istaknuto da jednak pristup, pristupačnost i razumna prilagodba ne smiju ostati samo formalne obveze, nego trebaju biti ugrađeni u svakodnevni rad tijela za jednakost. Iskustva i primjeri dobre prakse razmijenjeni tijekom radionica koristit će sudionicima u daljnjem unaprjeđenju vlastitih postupaka, komunikacije, informiranja i dostupnosti usluga, s ciljem jačanja povjerenja građana i učinkovitije zaštite od diskriminacije.