Održana panel diskusija – Evaluacija provedbe programa Udruge Srce Split te evaluacija dosadašnje provedbe Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku
Održana panel diskusija – Evaluacija provedbe programa Udruge Srce Split te evaluacija dosadašnje provedbe Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku
U Splitu je 21. svibnja 2024. godine u organizaciji Udruge Srce Split održana panel diskusija na kojoj su predstavnice Udruge Srce Split uvodno prezentirale evaluaciju provedbe trogodišnjeg programa Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje od 2023.-2025. sufinanciranog od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i programa Temeljna sustavna podrška Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva-metodologija ispitivanja zadovoljstva pruženim uslugama.
U nastavku programa Milena Drlje, predstojnica Županijske službe Splitsko-dalmatinske županije Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Maja Karaman Grbavac, savjetnica Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, Područni ured Split, predstavile su novine koje su uvedene primjenom Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku, kao i pojedina sporna pitanja koja se pojavljuju u praksi.
Dajana Škrobica, majka korisnika usluge osobne asistencije dala je osvrt na značaj usluge osobne asistencije u svakodnevnom životu korisnika i njihovih obitelji. U ulozi predstavnika udruge sudjelovali su Biserka Trebec iz Udruge tjelesnih invalida Kaštela, Mirjana Mutak iz Udruge Anđeli, Ljubica Milković iz Udruge moje dijete Solin, Zdravka Dominović i Ivana Kokić iz Društva multiple skleroze, te Ivana Mitar i Nena Bulaja iz Županijske udruge slijepih, koje su analizirale što je do sada napravljeno, kakva su njihova iskustva iz perspektive pružatelja usluge i samih korisnika usluge osobne asistencije.
Svoj osvrt dala je i Edita Maretić Dimlić u svojstvu savjetnice za zdravstvo, socijalnu skrb i demografiju Splitsko-dalmatinske županije. Sudionice panela su se suglasile s iznimnim značajem i važnosti uvođenja usluge osobne asistencije kao zakonskog prava koje bi trebalo značajno pridonijeti prevenciji institucionalizacije i ostvarenju konvencijskog načela neovisnog življenja u zajednici za osobe s invaliditetom. Ujedno je ukazano i na pojedina pitanja koja zahtijevaju iznalaženje boljih rješenja u normativnom uređenju i praksi kao što su zakonsko ograničenje maksimalnog broja sati usluge osobne asistencije za osobe s intelektualnim i mentalnim teškoćama, nedovoljan broj edukacija za osobne asistente, prekomjerno upućivanje korisnika na postupke vještačenja kada se činjenice relevantne za procjenu broja sati usluge osobne asistencije mogu utvrditi na osnovu važećih nalaza i mišljenja ili drugim dokazima, kao i potreba objektivne procjene potreba i većom odgovornosti korisnika u iskazivanju objektivne potrebe, a isto tako i u smislu načina pružanja odobrene usluge u svakodnevnom životu. Zaključno je dogovoreno osigurati kontinuitet u organizaciji sličnih događanja kako bi relevantne institucije u partnerstvu s organizacijama civilnog društva nastavile razmjenjivati iskustva i znanje u provedbi spomenutih propisa, sve u cilju ostvarenja najboljeg interesa krajnjih korisnika.