Održana javna tribina COVID 19 i ljudska prava osoba s invaliditetom – Neovisno življenje u vrijeme pandemije

Udruga za samozastupanje iz Zagreba organizirala je javnu tribinu na temu COVID 19 i ljudska prava osoba s invaliditetom – Neovisno življenje u vrijeme pandemije. Tribina je organizirana u okviru projekta Samozastupanjem prema ravnopravnosti i uključenosti, a održana je u virtualnom okruženju ZOOM platforme dana 29. siječnja 2021. godine.
Na samom početku tribine u ime organizatora prisutnima se obratio Damjan Janjušević, istaknuvši kako je javna tribina organizirana s ciljem otvaranja diskusije o tome kako su se mjere suzbijanja širenja zaraze odrazile na prava osoba s invaliditetom, s posebnim osvrtom na pravo na neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Naime, već gotovo godinu dana cijeli svijet izložen je pandemiji COVID – 19. Cilj zaštite života i zdravlja građana te sprječavanja širenja zaraze nametnuo se kao najviši prioritet svih vlada u uvjetima pandemije. U skladu s tim ciljem donesene su brojne mjere koje su prije svega trebale smanjiti mogućnost širenje zaraze među stanovništvom, a obzirom na restriktivni karakter mjera i činjenicu da se istima u manjoj ili većoj mjeri ograničavaju određena prava i slobode građana, tribinom se želi razmijeniti iskustva o tome kako borba s pandemijom utječe na položaj i prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, ali i drugim europskim zemljama.
Prije rasprave svih sudionika, uvodne govore održali su Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Kristina Urbanc, prof.dr.sc. sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada, Nataša Kokić kao predstavnica ENIL-a i Senada Halilčević iz Udruge za samozastupanje.
Pravobraniteljica je u svom uvodnom izlaganju istaknula kako brojne prepreke i problemi s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu, a na koje pravobraniteljica godinama kontinuirano upozorava (npr. nedostupnost usluga u zajednici i podrške neovisnom življenju, zastoj u provedbi deinstitucionalizacije, patronizirajući odnos prema osobama s invaliditetom u ustanovama, uskraćivanje razumne prilagodbe i dr.), u vrijeme krize su postali još veći i izraženiji. Pravobraniteljica je prisutne upoznala sa pritužbama koje su zaprimane od početka krize te sa činjenicom da je upućeno preko stotinu preporuka i prijedloga pravobraniteljice koje su se odnosile na mjere i radnje koje je potrebno provesti s ciljem osiguranja poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u kriznim vremenima kroz koja smo prolazili i još uvijek prolazimo. Posebno je istaknula preporuke vezano za osiguranje pružanja usluga koje su bile teže dostupne ili u nekim slučajevima potpuno nedostupne (osobna asistencija i dr. socijalne usluge, zdravstvene usluge), preporuke vezano za osiguranje zaštitne opreme, zatim preporuke koje su se odnosile na osiguranje razumne prilagodbe rada zaposlenim roditeljima djece s teškoćama u razvoju, kao i preporuke vezano za cijepljenje skupina koje u prvom navratu nisu bile određene kao prioritetne (osobni asistenti, roditelji djece s teškoćama u razvoju). Također, prisutni su upoznati i sa aktivnostima pravobraniteljice koje su se odnosile na osiguranje podrške organizacijama civilnog društva, kao i preporukama koje su se odnosile na nužnost osiguranja dostupnosti informacija svim osobama s invaliditetom.
Poseban osvrt pravobraniteljica je imala na položaj osoba s invaliditetom smještenih u ustanovama i teške posljedice koje po njihovo zdravlje (mentalno i fizičko) uzrokuju mjere i ograničenja koja se odnose na zabrane izlaska, kretanja, socijalnih kontakata i sl. Podsjetila je na zabrinjavajuće odluke kojima su za osobe u ustanovama vrijedila drugačija – stroža – pravila i mjere/ograničenja/zabrane, u odnosu na npr. zaposlenike istih ili druge građane. Prisutni su upoznati sa preporukama upućenim nadležnim tijelima kojima je ukazano na potrebu prilagođavanja mjera pojedinim korisnicima i potrebama, preporučene su konkretne radnje i mjere kojima je potrebno osigurati poštivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom u ustanovama te uspostaviti partnerski i ravnopravan odnos umjesto patronizirajućeg koji je tijekom krize još više ojačao i došao do izražaja. Preporuke pravobraniteljice su u manjoj ili većoj mjeri uvažene, ali pozitivni pomaci su i dalje neznatni u odnosu na činjenicu da je veliki broj osoba s invaliditetom i dalje u nepovoljnom položaju, a problemi na koje se godinama upozorava su tijekom pandemije postali još veći i izraženiji.
Zaključno, pravobraniteljica je upozorila kako je zabrinjavajuće da u proteklom razdoblju nije bilo zakonodavnih promjena i/ili sustavnih inicijativa i promjena usmjerenih na poboljšanje kvalitete života i osiguranje neovisnog življenja osoba s invaliditetom. Obzirom na neke od primjera pozitivne prakse koji su uslijedili nakon preporuka pravobraniteljice (povezivanje i suradnja institucija, osiguranje razumne prilagodbe, žurno reagiranje), pravobraniteljica je istaknula kako cijelu ovu kriznu situaciju u kojoj smo se našli kao društvo možemo i moramo iskoristiti kao priliku za promjene koje su do sada izostale.
Prof.dr.sc. Kristina Urbanc u svom izlaganju istaknula je kako su se u vrijeme krize već postojeće nejednakosti dodatno produbile. One skupine koje su već bile izložene rizicima su sada u još većim. Iznijela je mišljenje kako je kriza prilika za propitkivanje dosadašnjih pristupa participaciji svakodnevnom životu i uvođenju inkluzivnog pristupa različitim područjima života, dok je kao posebno pitanje istaknuta dvojba o tome u kojoj mjeri se pravo na skrb i pravo na samoodređenje međusobno isključuju. Nadalje, prof. Urbanc iskazala je zabrinutost zbog činjenice da manjak stručnjaka i općenito nedostatni kapaciteti kojima bi se trebale osigurati usluge podrške osobama s invaliditetom, dovode do restrikcije njihovih prava, odnosno čak i do ukidanja istih (različite zabrane, restrikcije, obustava pružanja usluga i sl.). Čak i sami stručnjaci su nezadovoljni zbog svoje uloge i nemogućnosti obavljanja stručnog rada. U svom izlaganju prof. Urbanc naglasila je kako je prilikom donošenja i prilagođavanja mjera i strategija nužno uvažavati ključna načela: pristupačnost, protudiskriminacijski pristup, multidisciplinarnost i participatornost- uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje odluka koje se tiču njihovih života. Ne smije se zanemariti činjenica da su osobe s invaliditetom heterogena skupina, s različitim iskustvima, željama i potrebama. Važno je prikupljati podatke i procjenjivati potrebe kako bi se mjere temeljile na stvarnoj situaciji, a ne samo na mišljenju pojedinaca koji donose odluke. Istaknula je važnost psihoedukacije i osnaživanja za sve članove društva, te pozvala da se načela neovisnog življenja ugrađuju u zajednicu tijekom donošenja planova za oporavak.
Nataša Kokić prisutne je podsjetila kako ENIL (European Network on Independent Living) već dugi niz godina radi na promociji i zaštiti prava osoba s invaliditetom, posebno u odnosu na deinstucionalizaciju i pravo na život u zajednici. Kao problem ističe sporost provedbe deinstitucionalizacije i nepostojanje konkretnog plana da se osiguraju usluge u zajednici, a navedeno se tijekom pandemije i krize pokazalo kao uzrok brojnih kršenja prava osoba s invaliditetom. ENIL je u suradnji sa šest međunarodnih ustanova pokrenuo inicijativu Disability Rights Monitor, u sklopu koje je u razdoblju od travnja do kolovoza 2020. godine provedena anketa u 135 zemalja (zaprimljeno 200 odgovora, samo 5 iz RH). Izvještaj je predstavljen u listopadu. Ključni problemi koji se javljaju u svim zemljama neovisno o ekonomskom razvoju su: anksioznost i strah, zabrinutost za egzistenciju, zdravlje i život, izolacija, strah zbog nedostatka informacija, zdravstvenih usluga, hrane, opreme. Kao posebno izložene skupine ističu se djeca, beskućnici, ženske osobe, osobe u ruralnim područjima. Zajednički problem u gotovo svim zemljama je neuspjeh zaštite prava osoba s invaliditetom, a čak 25% ispitanika navelo je kako osobe s invaliditetom nisu imale pristup hrani i lijekovima. Djeca s teškoćama u razvoju su isključena iz obrazovanja i rehabilitacijskih postupaka. U posebnom riziku su žene i djevojke s invaliditetom kao žrtve nasilja, a u pojedinim državama kao problem je istaknuta policijska brutalnost prema osobama s invaliditetom koje su se zatekle na otvorenom nakon policijskog sata. Temeljem prikupljenih iskustava sastavljene su preporuke za vlade u kojima je naglašeno kako je nužno zajamčiti puno sudjelovanje osoba s invaliditetom pri donošenju mjera, omogućiti pristup uslugama u zajednici, osigurati distribuciju hrane i lijekova posebno u ruralnim područjima, istražiti odgovornost policije, da se uzimaju u obzir perspektive osoba s invaliditetom, da informacije budu pristupačne, omogućiti pristup skloništima i drugoj podršci te da djeca s teškoćama imaju jednak pristup obrazovanju i potrebnim uslugama. Zaključno, gđa Kokić istaknula je da su pandemija i koronakriza još jednom potvrdili kako je život u ustanovama ozbiljno kršenje ljudskih prava.
Poveznica na izvještaj: https://covid-drm.org/en/statements/covid-19-disability-rights-monitor-report-highlights-catastrophic-global-failure-to-protect-the-rights-of-persons-with-disabilities
Poveznica za konzultacije Odbora za prava osoba s invaliditetom UN Konvencije:
https://www.ohchr.org/documents/hrbodies/crpd/24thsession/consultation-process-informative-note-opds.docx
Senada Halilčević iz Udruge za samozastupanje iznijela je iskustva samozastupnika u zajednici i instituciji tijekom pandemije. Upozorila je kako je kriza pokazala da osim ugroženosti zdravlja postoji ugroženost života u zajednici. Mnogi samozastupnici su se našli u izazovnim situacijama (npr. izgubili su posao, potresi su im uništili stanove/kuće i sl.), a prilikom prikupljanja dokumentacije potrebne za ostvarivanja prava na potpore i/ili obnovu, nisu imali pristup važnim informacijama kome i kada se obratiti niti su dobili adekvatnu podršku za prikupljanje dokumentacije. U programima organiziranog stanovanja i u institucijama nastupila su brojna ograničenja i zabrane (npr. obustavljeni programi, zabrane izlazaka i sl.). Iskustva korisnika, kako organiziranog stanovanja tako i onih koji borave u ustanovama, pokazala su kako je nužno kontrolirati u kojoj mjeri pružatelji usluga poštuju propisane mjere, osiguravaju li korisnicima dodatnu podršku za zadovoljavanje osnovnih potreba u otežanim okolnostima te da li vode računa o individualnim potrebama svakog pojedinog korisnika. Nedopustivo je da određeni (nažalost brojni) pružatelji usluga uskrate korisnicima sva prava i zatvore ih u stambenu zajednicu godinu dana bez ikakve mogućnosti za izlazak. Osobe u institucijama su u većini slučajeva gotovo potpuno zatvorene, nema izlazaka, posjeta, privatnosti ni komunikacije što je jako zabrinjavajuće jer je u takvim situacijama moguće kršenje ostalih ljudskih prava, a ujedno je otežano prijavljivanje zlostavljanja ili zaštite od zlostavljanja. Zaključno je istaknuto kako svi skupa kao društvo i kao pojedinci ne smijemo dozvoliti da kriza postane alibi za potpunu regresiju ljudskih prava.
Nakon uvodnih izlaganja uslijedila je rasprava tijekom koje su sudionici iznijeli svoje poglede i iskustva, kao i prijedloge mjera i aktivnosti koje je potrebno poduzeti kako bi se opisani problemi riješili na način koji će osobama s invaliditetom osigurati ravnopravan položaj i neovisan život u zajednici.
Između ostaloga, predstavnici udruga upozorili su na velike poteškoće koje su imale udruge kao pružatelji usluga: organizacija pružanja usluga, osiguranje financija, poštivanje Zakona o radu, osiguranje zaštitne opreme, nepovjerenje u organizacije civilnog društva od strane institucija, nedostatak podrške i dr. Upozoreno je na činjenicu da obustava pružanja pojedinih usluga i programa (npr. rana intervencija) ima nemjerljive posljedice na život i zdravlje djece s teškoćama i njihovih obitelji.
Konkretni prijedlozi mjera i aktivnosti izneseni tijekom tribine (npr. uspostavljanje telefonske službe pri centrima za socijalnu skrb putem kojih će osobama koje žive samostalno u zajednici biti dostupna podrška za ostvarivanje prava i pomoći kako bi im se olakšalo snalaženje i preživljavanje u zajednici u ovim okolnostima) poslužiti će kao temelj za provođenje daljnjih zajedničkih aktivnosti sudionika.
Iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, uz pravobraniteljicu Anku Slonjšak na tribini su sudjelovale savjetnice Branka Meić Salie i Vesna Mužina te savjetnik Mario Burek.

Prilagodba