Pravobranitelj za osobe s invaliditetom u suradnji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba i Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH organizirao je 13. studenog okrugli stol o prijevozu za osobe s invaliditetom u Zagrebu. Na okruglom stolu su izlagali predstavnici Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU. Predsjednica SOIH-a Marica Mirić podsjetila je na ulogu pokreta osoba s invaliditetom u uvođenju prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, a Marinka Bakula Anđelić iz Gradskog ureda govorila je o planovima koje Grad Zagreb ima vezano uz unaprjeđenje usluge specijaliziranog kombi prijevoza kroz nabavu novih kombi vozila i izmjenu Pravilnika kojim je taj prijevoz reguliran. Rukovoditelj poslovnog područja Promet iz ZET-a, gospodin Paško Đirlić govorio je o izazovima osiguravanja pristupačnog prijevoza za osobe s invaliditetom iz perspektive ZET-a kao pružatelja usluga. Osobe s invaliditetom koje koriste javni gradski prijevoz i specijalizirani prijevoz govorile su o svojim iskustvima i iznijeli brojne prijedloge za unaprjeđenje. Tragom tih prijedloga planira se održavanje dodatnih sastanaka sa ZET-om i ministarstvima kako bi se unijela potrebna poboljšanja.

Zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević uvodno je istaknula kako osobe s invaliditetom kao i svi ostali građani imaju pravo na dostupan prijevoz ne samo za odlazak na posao, u školu ili na fakultete ili posjet liječniku već i za odlazak na sve druge aktivnosti slobodnog vremena što nedostaje i ondje gdje su osnovne potrebe za prijevozom bar u određenoj mjeri zadovoljene kako je to slučaj u Gradu Zagrebu.

Budući da se u odnosu na cestovni prijevoz pritužbe pravobranitelju u najvećem dijelu odnose na nedostupnost pristupačnog i prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom širom Hrvatske odlučili smo organizirati skupove na ovu važnu temu u većim hrvatskim gradovima počevši s ovim skupom u Zagrebu kojeg ističemo kao primjer dobre prakse uz napomenu da i dalje postoje prostori za značajna poboljšanja.

Osobe s invaliditetom koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica koje studiraju, zaposlene su u Gradu Zagrebu ili ga posjećuju kao turisti imaju velikih teškoća u korištenju javnog gradskog prijevoza. Usprkos tome što su uloženi veliki napori da se gradski prijevoz učini pristupačnim nabavom niskopodnih tramvaja i autobusa, i dalje se koriste vozila koja nisu niskopodna ili nisu opremljena rampama na izvlačenje, a velik broj stajališta također nije prilagođen. Poseban je problem što ova kategorija osoba ne može koristiti specijalizirani prijevoz prilagođenim kombi vozilom jer se njegovo korištenje uvjetuje prebivalištem u Gradu Zagrebu, a zbog njegova nedostatnog kapaciteta ne zadovoljava ni potrebe osoba s invaliditetom koje imaju prebivalište u Gradu Zagrebu.

Svjesni smo da će određenim kategorijama osoba s invaliditetom prijevoz od vrata do vrata uvijek biti najbolja opcija stoga smo poseban naglasak stavili na uslugu specijaliziranog kombi prijevoza. U tom kontekstu nas je Laura Trujillo Parra predstavnica Gradskog instituta za osobe s invaliditetom iz Barcelone upoznala s načinom na koji je ta usluga organizirana u  tom gradu. U Barceloni je 3% taksi vozila prilagođeno za osobe s invaliditetom, a vožnje prilagođenim prijevozom dostupne su od 7 sati ujutro do ponoći, a vikendom od 8 sati ujutro do 2 ujutro idućeg dana. Raspored vožnji se utvrđuje 48 sati ranije.

Petra Grgasović iz Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne govorila je o utjecaju koji će na mobilnost osoba s invaliditetom imati energetska tranzicija. referirala se na dio iz “EU strategije za održivu i pametnu mobilnost” (2020.) koji kaže: “Paralelna zelena i digitalna tranzicija trebale bi preoblikovati sektor mobilnosti, nanovo definirati povezanost i oživjeti gospodarstvo

Istaknuta je potreba vraćanja usluge noćnih vožnji ZET-ovim prilagođenim kombijima. Sudionici drugog panela objašnjavali su zašto (ne) koriste javni gradski prijevoz i prijevoz prilagođenim ZET-ovim kombijima. Laura Begić, Siniša Kekić,  Ivan Fran Gugić, Ivona Sudar, Katarina Strunjak, Maja Popović, Sonja  Mihajlović opisivali su svoja ugodna i neugodna iskustva u procesu naručivanja vožnji i samoj vožnji javnim gradskim prijevozom, kombijima te (ne)pristupačnim tramvajima. Istaknuta je potreba obnove infrastrukture, odnosno nabavke novih prilagođenih ZET-ovih vozila i niskopodnih tramvaja. Naglašena je i  potreba obnove stajališta tramvaja kako prednji kotači kolica ne bi upadali u rupu između stajališta i tramvaja koja je na nekim mjestima toliko velika da je sigurnost osobe s invaliditetom ugrožena prilikom ulaska (elektromotornim) kolicima u tramvaj.

U trećem panelu razgovaralo se o ulozi institucija u osiguravanju prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom te o pristupačnom taksi prijevozu. Kao prepreka učinkovitijem institucionalnom rješavanju prepreka u organizaciji prijevoza istaknuta je činjenica da neka ministarstva nemaju kontakt osobe za pitanja osoba s invaliditetom u području za koje je to ministarstvo zaduženo pa djelatnici nemaju dovoljno potrebnih specifičnih informacija. S druge strane, glavna prepreka postojanju prilagođenog taksi prijevoza u Zagrebu je financijske naravi, jer su takva vozila značajno veća i skuplja, a potražnja nije dovoljno velika da bi to bilo financijski opravdano.

Roman Baštijan iz udruge Zamisli naveo da bi, ako se bude subvencionirali elektro – romobili i slična prijevozna sredstava, trebalo svakako u to uvrstiti i pomagala za kretanje osoba u kolicima (kao što je tzv. Triride i sl. pomagala). Usporedio je količinu zagađenja kod prijevoza osoba s invaliditetom kombi vozilom, u odnosu na samostalno kretanje te iste osobe pomoću pomagala s elektromotorom. Laura Begić rekla je da ona kao osoba s invaliditetom u elektromotornim kolicima ima velikih problema s prijevozom tramvajima, jer tramvaji ovise o rampama koje iz raznoraznih razloga često ne funkcioniraju, a problem je i s podvožnjacima kod kojih gotovo nijedan elevator ne radi.

Denis Marijon (predsjednik Saveza SUMSI) se nadovezao te zaključio da nijedan od problema koje je Laura spominjala ne bi postojao da se u Hrvatskoj, prije samo nekoliko desetljeća, kao u nekim drugim zemljama, razmišljalo o prilagodbama po principu tzv. univerzalnog dizajna umjesto o posebnim prilagodbama za osobe s invaliditetom koje u praksi uglavnom ne funkcioniraju. Marijon je naglasio da, što se tiče prijevoza studenata s invaliditetom, Savez SUMSI jedino rješenje problema vidi u odluci Ministarstva znanosti (ili neke druge institucije), da otvori natječaj po uzoru na prilagodbu literature za slijepe i slabovidne učenike i studente. Naime, na taj se natječaj mogu javiti samo oni dionici koji imaju potrebne uvjete i infrastrukturu, kao i praksu na tom području. Na taj način bi se, korištenjem financijskih sredstva koja već postoje, riješila velika većina problema prijevoza studenata s invaliditetom.

Dio zaključaka Okruglog stola održanog u Hotelu Dubrovnik je da je za poboljšanje postojećeg prilagođenog javnog prijevoza ključna edukacija vozača, ali i da osobe s invaliditetom još uvijek vrlo često moraju biti asertivne i vrlo snalažljive, kako bi dostupne mogućnosti prijevoza iskoristile na željeni način. Tek kada prijevoz postane u potpunosti prilagođen i dostupan, osobe s invaliditetom moći će istinski uživati pravo na slobodu kretanja kakvu imaju njihovi (su)građani bez invaliditeta. Ivona Šeparović, Savez SUMSI.

Na panelu koji je okupio ostale pružatelje usluge prijevoza za osobe s invaliditetom u ime Društva distrofičara Zagreb govorila je Marica Mirić, a o prijevozu koje za svoje članove organizira Društvo cerebralne i dječje paralize Zagreb govorila je Zvjezdana Delić. Udruge kao i drugi pružatelji ove usluge imaju velike teškoće sa zapošljavanjem vozača i dotrajalošću voznog parka kojeg su uglavnom nabavili iz donacija. Uslugu prijevoza i aplikaciju koja je razvijena za osiguravanje prijevoza i asistencije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu govorila je Marina Šimunec Zović iz Ureda za studente s invaliditetom koji postoji pri Fakultetu. Direktor Ibusa Ivan Maslač predstavio je ovo privatni poduzeće koje s 14 vozila osigurava i prijevoz za studente Filozofskog fakulteta koji sufinancira Fakultet.

ZAKLJUČCI:
Od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost treba tražiti:

1. osiguranje namjenskih sredstava za poticanje aktivne mobilnosti tj. kupnju običnih ili hibridnih (električnih) tricikala
2. osiguranje namjenskih sredstava za poticanje kupnje dodataka invalidskim kolicima tj. kupnju 3. električnog kotača opremljenim baterijom
3. osiguranje namjenskih sredstava za kupnju električnih vozila za prijevoz osoba s invaliditetom (udruge, fizičke osobe, tvrtke koje se bave javnim prijevozom)

• Potrebno je obavezati platforme za posredovanje u taksi uslugama (npr. Uber, Bolt, ….) da

1. moraju pružati usluge na cijelom teritoriju RH (bez geografskog ograničenja na gusto naseljena područja
2. moraju omogućiti posebne kategorije vozila i pripadajućih cijena za osobe s invaliditetom, i to u 3 potkategorije:
   • 1.kategorija – regularno vozilo po redovnoj cijeni koje omogućava jednostavno smještanje osobe s invaliditetom i prijevoz kolica u prtljažniku (modele vozila treba definirati s udruženjima)
   • 2.kategorija – prilagođena vozila s mehaničkom kosom rampom
   • 3.kategorija – prilagođena vozila s hidrauličnom rampom

• Potrebno je izmijeniti porezne zakone u cilju poreznih rasterećenja osoba s invaliditetom, udruga i taksi službi prilikom kupnje  opremanja vozila namijenjenih za prijevoz osoba s invaliditetom (PDV, homologacija…)( očekivani rezultat 30% povoljnija vozila)
• Potrebno je pojednostaviti postupak homologacije nadograđenih vozila za prijevoz osoba s invaliditetom te riješiti nesuglasice vezano za najveću dopuštenu nosivost
• Grad Zagreb i slična urbana središta trebaju poticati razvoj mikromobilnosti temeljene na novim rješenjima popu Kavalir usluge u Ljubljani
• Udruge osoba s invaliditetom trebale bi kontrolirati provedbu Direktive 2001/85/EZ i Uredbe 181/2011
• Pitanje autobusnog međunarodnog i međugradskog prijevoza?
• Pored Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom treba dio sredstava koristiti za osiguravanje mobilnost zaposlenih osoba s invaliditetom i osoba s invaliditetom u pre/dokvalifikaciji. Vožnje vezane uz odlazak i povratak s radnog mjesta čine najveći broj ZET-ovih vožnji — čak 25%.
• Mala poboljšanja u komunikaciji oko vozila taksi službi i pouzdanosti tih podataka mogu bitno poboljšati prijevoz za osobe s invaliditetom pa je potrebo organizirati edukaciju za vozače i upiti prijedloge taksi udruženjima.
• Grad Zagreb treba s URIHO-m vidjeti u kojoj mjeri URIHO može popuniti neke od potreba onih koji su spremni platiti vožnje — poput turista ili onih koji nemaju prebivalište, budući da imaju svoje kombije.