Održan šesti online okrugli stol „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“

Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, u suradnji s Povjerenikom za informiranje, krovnim nacionalnim organizacijama osoba s invaliditetom i Državnom školom za javnu upravu, organiziralo je šestu godinu za redom okrugli stol o primjeni Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora. Okrugli stol pod nazivom „Digitalna pristupačnost od zakona do prakse“ održan je putem videokonferencijskog sustava DŠJU-a 23. rujna 2025. godine te je na njemu sudjelovao Mario Burek, savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Ovaj sada već tradicionalni okrugli stol potvrdio se kao odlična platforma za predstavljanje izazova, ali i primjera dobre prakse te pozitivnih pomaka koji se postižu na području pristupačnosti mrežnih stranica, mobilnih aplikacija i ostalih digitalnih sadržaja i usluga kako bi im svi korisnici mogli pristupiti, koristiti ih i razumjeti bez obzira na vizualne, slušne, motoričke ili kognitivne teškoće. Uz predstavljanje rezultata rada udruga, tijela javnog sektora i tijela zaduženih za provedbu i praćenje zakona u području digitalne pristupačnosti, okrugli stol prilika je i za razmjenu iskustava, mišljenja i prijedloga za njezino unaprjeđenje koje će omogućiti veću uključivost hrvatskog društva.

U uvodnom dijelu sudionicima su se pozdravnim govorima obratili predstavnici Državne škole za javnu upravu, Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, Povjerenika za informiranje te Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, a nakon pozdravnih govora uslijedila je panel rasprava „Digitalna pristupačnost – perspektiva i izazovi u 2025. godini“.

Panel raspravu je moderirala Svjetlana Marijon iz udruge Zamisli, a u istoj su sudjelovali predstavnici relevantnih institucija i organizacija: Marica Mirić (SOIH), Dario Ćavar (Hrvatski savez slijepih), Mario Burek (Pravobranitelj za osobe s invaliditetom), Marko Kovačić (Ured povjerenice za informiranje), Tanja Žaja (Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) i Lidija Suman (Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije).

Tijekom panel rasprave sudionici su odgovarali na pitanja i raspravljali o normativnom okviru važnom za osiguranje digitalne pristupačnosti te su predstavili najbitnije odredbe i ciljeve koje se željelo ispuniti donošenjem Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora i ”novog” Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga. Pojašnjene su razlike između ova dva zakona ukazano je na koga i na što se oni odnose te koje su promjene koje ovi zakoni mogu donijeti u živote osoba s invaliditetom. Poseban naglasak stavljen je na povezanost i usklađivanje nacionalnih propisa s europskim zakonodavstvom te je naglašeno kako unatoč pozitivnom iskoraku koji ovi zakoni definitivno predstavljaju, još uvijek postoje izazovi zbog kojih osobe s invaliditetom nailaze na prepreke u digitalnom svijetu.

U odnosu na izazove zbog kojih dio mrežnih stranica i programskih rješenja još uvijek nije pristupačan, istaknuta je potreba za većim uključivanjem osoba s invaliditetom u osmišljavanje i testiranje rješenja kojim će se osigurati digitalna pristupačnost, a posebno se ističe jasno identificirana potreba za educiranjem i jačanjem kapaciteta zaposlenika i stručnjaka u javnim tijelima koji su zaduženi za stvaranje digitalnih sadržaja.

Upravo edukacija i podizanje razine svijesti nužni su kako bi se stvorila kultura inkluzije i na taj način spriječilo stvaranje nepristupačnih digitalnih sadržaja.

Sudionici panela u više su navrata upozorili kako su još uvijek česti slučajevi u kojima se dokumenti i datoteke koriste u oblicima koji su nepristupačni čitačima teksta, brojna javna tijela se još uvijek – često neopravdano – pozivaju na nesrazmjerno opterećenje kao izgovor za neosiguravanje pristupačnosti, a naglašeno je kako se u praksi pokazalo da su prepreke i izazovi koji se odnose na osiguranje digitalne pristupačnosti javnih tijela u pravilu rješivi i uklonjivi, samo ako postoji dobra organizacijska struktura i educirano i stručno osoblje. Upravo stoga, kao veliki izazov se spomenuo i nedostatak kapaciteta i kvalitetnih alata za učinkovitiji nadzor i poboljšanje razine digitalne pristupačnosti. Panelisti su se složili kako ovaj relativno dobar normativni okvir svoju pravu svrhu može ispuniti samo uz učinkovitu provedbu i jasno definirane odgovornosti pružatelja usluga, zakonodavaca i nadzornih tijela, a iznesen je i hvalevrijedan prijedlog o uspostavljanju centraliziranog sustava/platforme za nadzor ispunjavanja obveze osiguranja pristupačnosti mrežnih stranica i aplikacija.

Dio panela bio je posvećen i utjecaju umjetne inteligencije na poboljšanje digitalne pristupačnosti, ali i općenito o utjecaju ubrzanog razvoja umjetne inteligencije na život i položaj osoba s invaliditetom. Uz primjere iz prakse kojima je prikazano kako UI pozitivno utječe na omogućavanje neovisnog življenja osoba s invaliditetom, kako pomaže u inkluziji i osiguravanju digitalne pristupačnosti, savjetnik pravobranitelja za osobe s invaliditetom upozorio je i na rizike te specifične izazove novih tehnologija koji mogu dovesti do povrede privatnosti, manipulacija, kršenja ljudskih prava i diskriminacije osoba s invaliditetom. Zbog svega navedenog, potrebno je osigurati ravnotežu koja će omogućiti da uporaba umjetne inteligencije intenzivnije utječe na poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom, ali da se kroz normativni okvir i kreiranje alata koji se koriste umjetnom inteligencijom osigura etičnost i poštivanje ljudskih prava, privatnosti i integriteta osoba s invaliditetom. Preduvjet za postizanje navedenog je uključivanje osoba s invaliditetom u razvoj i testiranje novih tehnologija te u izradu propisa koji će regulirati ovo područje.

Nakon panel rasprave, predstavljeni su zanimljivi primjeri dobre prakse, projekti i digitalna rješenja koja osobama s invaliditetom omogućavaju uključivanje u svakodnevne životne aktivnosti.

Sudionici su se tako mogli upoznati s detaljima projekta “PrijateljOSI – prijatelji osoba s invaliditetom” Udruge Liberato, inicijative kojoj je cilj stvoriti prepoznatljiv model certificiranja za gradove, ustanove i tvrtke koje aktivno rade na stvaranju pristupačnijeg i inkluzivnijeg društva. SOIH je predstavio DANOVA NEXT, projekt kojim se želi poboljšati dostupnost prijevoza u dunavskoj regiji za sve vrste invaliditeta (vidna oštećenja, slušna oštećenja i smanjena pokretljivost) promicanjem inovacija i prijenosa tehnologije za stvaranje novih personaliziranih inovativnih usluga i pružanjem potpuno dostupnih digitalnih putnih informacijskih sustava (DTIS) uspostavom pametne mreže između zračnih luka, luka i lokalnog gradskog prometa. Hrvatski savez slijepih prikazao je na koji način aplikacije umjetne inteligencije (be my eyes i Envision AI) slijepima i slabovidnima pomažu u svakodnevnim životnim situacijama i aktivnostima, a predstavljena su i pomagala iz projekta “Podrži i osnaži, na sretniju starost se odvaži“. Muzej čokolade, Priroda za sve na znakovnom – projekt Confirmation te Basna, bajka, burg, projekti su koje je Hrvatski savez gluhih i nagluhih predstavio kao primjere dobre prakse prilagodbe muzejskih, turističkih, književnih i kulturno-umjetničkih sadržaja na način da isti budu pristupačni i dostupni i osobama s oštećenjem sluha. Sudionici su se imali priliku upoznati i s novim funkcionalnostima i sadržajima koje nudi mobilna aplikacija „Nacionalni park Plitvička jezera“, a iznimno su zanimljivi primjeri iz kojih se moglo vidjeti kako Fakultet prometnih znanosti doprinosi razvoju i primjeni asistivnih tehnologija za poboljšanje mobilnosti i kvalitete života osoba s invaliditetom.

Kao i prijašnjih godina, zaključci ovog okruglog stola poslužit će kao temelj i smjernice za provođenje daljnjih aktivnosti, jačanje zajedničke suradnje svih dionika te intenziviranje aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti društva o ovoj temi, sve kako bi se osiguralo uklanjanje digitalnih prepreka i osigurao ravnopravan položaj osoba s invaliditetom u svim životnim područjima.