Obilježavanje 9. lipnja, Dana zaštite prava osoba s duševnim smetnjama

Povodom obilježavanja Dana zaštite prava osoba s duševnim smetnjama, Klinika za psihijatriju Vrapče je 9. lipnja 2021. godine organizirala stručni skup „Prevencija primjene nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“.
Uz sudjelovanje sto sudionika, osim doc. prim. dr. sc. Petrane Brečić, dr.med. ravnateljice KZP Vrapče i prof.dr.sc.Vili Beroša, dr.med. ministra zdravstva izlaganja su održali:
prof. dr. sc. Sunčana Roksandić Vidlička, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, „Pravno uporište za prevenciju primjene nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“;
prof. dr. sc. Jasnica Garašić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, „Iskustva Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama u primjeni Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama“;
doc. dr. sc. Nadica Buzina, dr. med., pročelnica Zavoda za forenzičku psihijatriju „Dr. Vlado Jukić“ Klinike za psihijatriju Vrapče, „Forenzičko-psihijatrijski aspekti primjene nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“;
mr. sc. Tena Šimonović Einwalter, pučka pravobraniteljica, „Iskustva pučke pravobraniteljice u prevenciji nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“;
Anka Slonjšak, dipl. oec., pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, „Preporuke UN Odbora za prava osoba s invaliditetom – gdje smo sad?“;
Vlatka Ročić Petak, predsjednica Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje, „Iskustva psihijatrijskih hospitalizacija iz perspektive osoba u potrebi“;
prim. dr. sc. Iva Pejnović Franelić, dr. med., voditeljica Ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Republici Hrvatskoj, „Obraćanje voditeljice Ureda“;
prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, dr. med., voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva za metode psihosocijalne rehabilitacije Klinike za psihijatriju Vrapče, „WHO program u prevenciji nedobrovoljnih hospitalizacija i prevenciji mjera prisile i najava edukacije“;
doc. dr. sc. Tomislav Benjak, dr. med., pomoćnik ravnatelja za kvalitetu HZJZ, „WHO Project Quality Rights i njegova provedba u Hrvatskoj“.

U svom izlaganju Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je naglasila sljedeće:
„… Kao što vam je svima poznato, jedna od značajnih uloga pravobranitelja za osobe s invaliditetom je praćenje provedbe i promicanje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, odnosno implementacije njezinih odredbi u domaće zakonodavstvo.
UN tijelo – Odbor za prava osoba s invaliditetom je vezano uz Inicijalno izvješće Republike Hrvatske o primjeni Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u RH još u rujnu 2015. godine, u Zaključnim zapažanjima i preporukama vezano uz članak 15. (Sloboda od mučenja ili okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne) dao hitnu preporuku da se zaustave nedobrovoljni tretmani i korištenje mjera sputavanja u ustanovama (socijalne skrbi i psihijatrijskih ustanova) i da se zakonodavstvo uskladi s Konvencijom te da se provede istraga i progon svih kršenja ljudskih prava.
Nažalost, na razini nacionalne politike nisu u dovoljnoj mjeri poduzete primjerene mjere kako bi se odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom implementirale u nacionalno zakonodavstvo. Tako niti u najvažnijem strateškom dokumentu, Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje 2017. – 2020. godine nije predviđeno ukidanje mjera prisile.

Kako bi stekli saznanja o postupanjima koja uključuju primjenu mjera prisile (sputavanje (fiksacija) i odvajanje (izolacija)) u prethodnoj godini (2020. g.) u odnosu na ranija razdoblja, proveli smo anketno ispitivanje te prikupili statističke podatke od 2016. -2020. godine od 17 ustanova.

Analizom podatka utvrđeno je kako je kod 10 ustanova kroz razdoblje od 4 godine zabilježen blagi, ali kontinuirani pad primijenjenih mjera prisile prema pacijentima, u odnosu na pojedinog pacijenta, ali i na ukupan broj zaprimljenih pacijenata. Neke bolnice zabilježile su značajno manji broj slučajeva primjene mjera prisile, čemu su zasigurno doprinijele održane edukacije. I Klinika za psihijatriju Vrapče dostavila nam je podatke iz kojih je vidljiv trend smanjenja primjene mjere prisile, a naročito je istaknuto stanje na Zavodu za forenzičku psihijatriju koje je značajno poboljšano nakon preseljenja Zavoda u nove, suvremene prostore te značajnim povećanjem broja medicinskog osoblja što je rezultiralo činjenicom da tijekom 2020. godine na tom Zavodu u niti jednom slučaju nije bilo potrebe za primjenom mjera prisile.
Ispitane ustanove koje su zabilježile porast postupanja koja uključuju primjenu mjera prisile, kao razloge za ovaj nepovoljan trend navode nedovoljan broj medicinskog osoblja te su mišljenja kako bi smanjenju broja ovih postupanja doprinijele dodatne edukacije osoblja te adekvatni kadrovski i prostorni uvjeti.
Iako su dobiveni podaci ohrabrujući te ukazuju na tendenciju smanjivanja primjene mjera prisile, moramo ponovno upozoriti na odredbe Ustava RH, najvišeg odnosno temeljenog zakon države koji se jednako primjenjuje na sve njezine građane, a koji zaštitu od mučenja i ponižavajućeg postupanja proglašava jednom od najviših vrednota ustavnog poretka i koja se prava ne mogu ograničiti niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države. UNCRPD kao obvezujući međunarodni dokument, po pravnoj snazi ispod Ustava, a iznad nacionalnih zakona apsolutno zabranjuje primjenu mjera prisile Stoga se daljnja primjena mjera prisile ne može se opravdati nedostatkom kadrovskih ili prostornih resursa.

Iz ovog razloga osiguravanje preduvjeta da se primjena mjera prisile apsolutno dokine treba biti prioritet društva i države. Ipak svjesni smo da postizanje ovog cilja nije jednostavno. Problematika primjene mjera prisile ne može se promatrati izolirano, izvan konteksta samog položaja osoba sa psiho-socijalnim teškoćama u društvu te sustava njihovog liječenja i rehabilitacije. Mišljenja smo da bi se promjenom sustava skrbi o osobama sa psiho-socijalnim teškoćama trebala umanjiti, odnosno i nestati potreba za primjenom ovih mjera. Potrebno je razviti sustav liječenja i brige za osobe s invaliditetom u zajednici te raditi na destigmatizaciji i uključivanju osoba sa psiho-socijalnim teškoćama u društvo.
Ipak, nas kao Ured iznimno veseli da je tema primjena mjera prisile postala predmet intenzivnog promišljanja i rada stručnjaka kako na svjetskoj, tako i na nacionalnoj razini te da je prisutna svijest o nužnosti napuštanju primjene mjera prisile.

Stoga kao pravobraniteljica za osobe s invalditetom, radi zaštite prava osoba sa psiho-socijalnim teškoćama pozivam na ustrajnost u provođenju edukacija o primjeni alternativnih mjera koje će zamijeniti mjere prisile, ali i na osiguravanje kadrovskih i prostornih uvjeta u ustanovama koji će to omogućiti, kao i inzistiranje na daljnjem razvoju sustava zaštite mentalnog zdravlja u zajednici i razvoja izvanbolničkog sustava liječenja i rehabilitacije.“