Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Dana 22. rujna 2021., povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održat će se Konferencija visoke razine „Integrirani pristup u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ u organizaciji Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Na Konferenciji će sudjelovati Mira Pekeč-Knežević, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Više o programu se nalazi ovdje.
Žene s invaliditetom su posebno ugrožena skupina čiju je vidljivost teško pokazati u sferi javnosti. U vrijeme pandemije COVID-19 postale su još manje vidljive, a njihov položaj u društvu i obitelji teži je upravo zbog ograničenja kretanja i ostanka kod kuće s nasilnikom gdje su izložene nasilju.
U evidenciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj na dan 05. veljače 2021.g. bilo je ukupno 253 704 žena s invaliditetom što čini 42.7 % od ukupnog broja osoba s invaliditetom. Žene s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s nizom prepreka, povredama prava koje rezultiraju višestrukom diskriminacijom. Zato je potrebno raditi na osnaživanju kako bi žene s invaliditetom mogle tražit svoja prava, a od izrazite je važnosti za ženu s invaliditetom znati kako i kome se obratiti za pomoć i podršku u slučaju da trpi bilo koji oblik nasilja. Posebno su ugrožene žene s intelektualnim i osjetilnim oštećenjima. Smatramo kako društvo u cjelini nije dovoljno senzibilizirano i trebalo bi više prevladavati podržavajuća klima kako se žena s invaliditetom ne bi osjećala izolirano i osuđivano u slučaju da odluči prekinuti krug nasilja. Što znači da podrška ne bi trebala dolaziti samo od stručnjaka i institucija nego i od društva u cjelini i obitelji, što smatramo da nije slučaj. Veliku ulogu u osnaživanju žena s invaliditetom kao i pružanju podrške imaju i organizacije civilnog društva kao korak prema institucijama i formalnim prijavama pa i eventualno sudskim postupcima.
I nadalje preporučamo provoditi senzibiliziranje kao i sustavnu, dugotrajnu edukaciju u radu s osobama s invaliditetom i specifičnostima pojedinih oštećenja, kao i o specifičnostima u radu sa ženama s invaliditetom koje su žrtve nasilja, za osobe različitih struka iz institucija i organizacija civilnog društva koje rade sa žrtvama. Nužno je nastaviti rad na kontinuiranom i sustavnom osnaživanju žena s invaliditetom kako bi prepoznale različite oblike nasilja i informirale se o mogućnostima ostvarivanja zaštite i stekle povjerenje u postojeće sustave podrške i zaštite, prijavile nasilje, tražile zaštitu posebno kroz medijsku vidljivost i informiranje javnosti o višestrukoj diskriminaciji i problemima žena s invaliditetom koje su žrtve nasilja.
Imajući u vidu dugotrajnost sudskih postupaka, ženama s invaliditetom potrebno je pružati psihološku podršku, potrebna je financijska skrb i ovisno o okolnostima i osiguravanje pristupačnog stambenog prostora uz osiguravanje potrebne razine podrške u obliku osobne asistencije kao i medicinskih usluga koje mogu biti potrebne ženama s invaliditetom kako bi mogle živjeti neovisno od nasilnika.