Konferencija „Turizam za sve“
Konferencija „Turizam za sve“
Konferencija „Turizam za sve“
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, u organizaciji Ministarstva turizma i sporta, 3. prosinca 2021. godine, održana je online konferencija pod nazivom „Turizam za sve“. Pozdravnom i uvodnom riječju sudionicima konferencije obratile su se ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.
Ministrica Brnjac zaključila je da se unatoč određenim vidljivim pomacima i dalje moramo nastaviti snažnije truditi ukloniti sve vrste prepreka te olakšati ostvarivanje prava i usluga osobama s invaliditetom, a osobito osigurati njihovu socijalnu uključenost te da će Ministarstvo turizma i sporta različitim aktivnostima i dalje poticati društvenu uključenost osoba s invaliditetom u sport i turizam s ciljem njihova ravnopravnog konzumiranja turističkih doživljaja te u konačnici snažnijeg prepoznavanja Hrvatske kao uključive turističke destinacije.
Pravobraniteljica Slonjšak je istaknula da osoba s invaliditetom nailazi na prepreke i poteškoće već prilikom pokušaja pronalaska smještaja i planiranja putovanja i boravka. Naime, vrlo često ne postoje informacije o razini pristupačnosti smještajnog objekta i ostalih sadržaja na željenoj destinaciji, a imali smo pritužbi i na pogrešne ili nepotpune informacije, odnosno oglašavanje npr. nekog smještajnog objekta pristupačnim – a da to u stvarnosti nije tako. Također, u većem dijelu Republike Hrvatske i dalje je iznimno teško, gotovo nemoguće, pronaći u potpunosti pristupačan smještajni objekt, jer dolaskom na odredište turisti se susreću s brojnim preprekama od kojih su najčešće arhitektonske prepreke koje onemogućavaju kretanje invalidskim kolicima, npr. visoki pragovi, stepenice, nepostojanje dizala ili pristupačne kosine, nepristupačan krevet, neadekvatne površine za kretanje, nepostojanje pristupačno uređenog parkirališnog mjesta i sl. Osobe s invaliditetom često se pritužuju na izostanak pristupačno uređenih sanitarnih čvorova i zahoda, kako u smještajnim objektima, tako i u objektima koje žele posjetiti (npr. muzeji, koncertne dvorane, sportski objekti, kafići, restorani i sl.) te na manifestacijama koje se održavaju na javnim površinama.
Odgovarajući na pitanje „Jesmo li inkluzivno društvo?“ Đana Baftiri i Maja Postuglu prezentirali su priručnik „Briga o gostu s posebnim potrebama“ Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb; Vedran Habel predstavio je projekte i aktivnosti Udruge nastavnika u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja; Mirjana Juriša predstavila je aktivnosti Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba slijepih i njihov projekt „Silent Caffe“. Zaključak o ovoj temi dala je voditeljica Službe za zaštitu osoba s invaliditetom i skrbništvo u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marija Borovec.
U panel raspravi sudjelovali su Slavko Štefičar, ravnatelj Uprave za održivi razvoj i
konkurentnost turističke destinacije Ministarstva turizma i sporta, Vedran Habel iz Udruga nastavnika u djelatnosti ugostiteljskog obrazovanja, Martina Sajko Olovec, rukovoditeljica Odsjeka za
rehabilitaciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ana Bogović, direktorica hotela DoubleTree i Hilton Garden Inn, i u ime Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom sudjelovao je zamjenik pravobraniteljice Darijo Jurišić.
Odgovarajući na pitanja moderatorice Ive Šulentić, zamjenik pravobraniteljice, istaknuo je kako moramo biti svjesni da su izazovima s kojima se susreću gosti s invaliditetom isti oni izazovi s kojima se svakodnevno susreću i s kojima žive osobe s invaliditetom i njihove obitelji koje žive u tim mjestima. U Hrvatskoj vrlo je malo pristupačnih hotelskih, hostelskih i drugih smještajnih kapaciteta, izuzetno je mali broj javnih pristupačnih sanitarnih čvorova, a brojni poslovni subjekti edukaciju o temama vezanim za pristupačni turizam i rad s osobama s invaliditetom još uvijek smatraju isključivo svojim troškom. Također, istaknuto je kako pristupačnost zbog svoje univerzalnosti višestruko koristi svima, a posljedično donosi veću dobit i ekonomski pomaže razvoju sredina kao turističkih destinacija, jer što je pristupačno osobama s invaliditetom biti će pristupačno i osobama starije životne dobi, roditeljima s djecom, a konačno i svima ostalima. Opravdano se nameće pitanje zašto se u Hrvatskoj u većoj mjeri ne koristi univerzalni dizajn koji označava oblikovanje proizvoda, okruženja, programa i usluga na način da ih mogu koristiti svi ljudi u najvećoj mogućoj mjeri, bez potrebe posebnih prilagođavanja. Zaključno, ne možemo biti zadovoljni, jer možemo i moramo bolje. Na tom putu trebamo više koristiti dostupna sredstva iz fondova Europske unije. Naime i Europska komisije je prepoznala nužnost osiguravanja pristupačnosti, pa je propisivala obvezu poštivanja horizontalnih uvjeta koji omogućuju provedbu iz područja prava osoba s invaliditetom. Pristupačnost dakle postaje način života, jedan od civilizacijskih imperativa te treba biti neizostavni element svakog poslovanja, pa tako i turizma.