Je li osobama s invaliditetom primjereno stanovanje lutrija?

U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 13 Saveza udruga osoba s invaliditetom upozorili su na nužnu uspostavu odgovarajućeg pravnog i institucionalnog okvira stambenog zbrinjavanja koji će osigurati dovoljan broj primjerenih i pristupačnih socijalnih stanova za zadovoljavanje stambenih potreba svih pojedinaca i skupina, osobito osoba s invaliditetom, koji si stanovanje ne mogu osigurati po tržišnim uvjetima. Pokret osoba s invaliditetom koji zastupaju prava preko pola milijuna osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj uz podršku pravobraniteljice za osobe s invaliditetom zahtijevaju od donositelja odluka donošenje Zakona o socijalnom stanovanju.

Na press konferenciji održanoj na Tribini grada Zagreba istaknuto je kako se kroz provedeno istraživanje o stavovima i potrebama u vezi s primjerenim stanovanjem među osobama s invaliditetom, 97,5% osoba s invaliditetom izjasnilo kako smatraju da Republika Hrvatska treba donijeti odgovarajući pravni okvir socijalnog stanovanja, dok se 84,2% osoba s invaliditetom izjasnilo kako su im potrebe djelomično ili nisu zadovoljene s obzirom na visinu prihoda u kućanstvu. 51,1% osoba s invaliditetom navodi kao najčešću prepreku prilikom rješavanja stambenog pitanja preniskih primanja, a 61% ispitanika navodi kako bi im prihvatljiv mjesečni iznos najma bio do 999,99 kn. 66,7% osoba s invaliditetom smatra da Republika Hrvatska treba izgraditi više stanova/kuća za socijalno stanovanje, dok 60,5% osoba s invaliditetom smatra da Republika Hrvatska treba postojeće nekretnine u javnom vlasništvu prenamijeniti za socijalno stanovanje.

Navedena su stajališta Europske komisije i Europskog parlamenta te stanje u EU i regiji.

Nakon objavljenog promotivnog videa kampanje „Je li osobama s invaliditetom primjereno stanovanje lutrija?“ koji se može pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=pKDToI0xoJ4&t=2s ,

Marica Mirić, predstavnica pokreta osoba s invaliditetom istaknula je kako je situacija iznimno nepogodna. Cijene stanova su porasle, a mnogi korisnici zajamčene minimalne naknade godinama čekaju na dodjelu gradskog stana, te kako se pokret osoba s invaliditetom dugi niz godina bori za donošenje Zakona o socijalnom stanovanju. Istaknula je kako u odnosu na osobe s invaliditetom moramo znati da je teret troška stanovanja teži za osobe s invaliditetom, da su osobe s invaliditetom često žrtve višestruke diskriminacije kao rezultat stambenog statusa, te kako Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom nameće obveze brze deinstitucionalizacije u cijelom svijetu. Također, naglasila je kako u Republici Hrvatskoj ne postoji sustavno organizirano socijalno stanovanje niti opći propis kojim je ono regulirano, te kako se provodilo više socijalnih mjera koje nisu imale značajniji pozitivni socijalni učinak na cjelokupno društvo.

Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom između ostalog je istaknula sljedeće: „Kao i proteklih godina u većini slučajeva razlog obraćanja vezano uz stanovanje je bilo nepostojanja dizala u višeetažnim stambenim građevinama starijeg datuma izgradnje, kao i nerazumijevanje susjeda i/ili predstavnika suvlasnika za potrebe osiguravanja pristupačnosti pojedinih zajedničkih dijelova nekretnine. Primjeri iz prakse i primjeri obraćanja građana POSI ukazuju kako je nedvojbeno potrebno nastaviti značajno više raditi na podizanju opće razine svijesti i osvješćivanju empatije društva u cjelini s obzirom na osobe koje pripadaju ranjivim skupinama, a u koje se opravdano svrstavaju osobe s invaliditetom. Osobe s invaliditetom i njihove obitelji se i dalje u svakodnevnici suočavaju sa siromaštvom jer nemaju sredstava za pokrivanje iznimno visokih troškova koje kao posljedice uzrokuje invaliditet. U posebno teškoj životnoj situaciji su osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi koje žive same kao jedini članovi svojih kućanstva. Pogoršanjem uvjeta njihovog življenja, najčešće zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i/ili zbog sve starije životne dobi, oni postaju ovisniji o drugima (kojih vrlo često nema), a često postaju i ovisni samo o sustavu.

Svijest susjeda bitno utječe na brzinu planiranja i uopće na mogućnosti realiziranja potrebnih prilagodbi vezano za stanovanje. Nekoliko slučajeva iz različitih većih urbanih sredina s vrlo sličnim okolnostima slučajeva odnosili su se na nezainteresiranost i nevoljkost predstavnika suvlasnika, posebno u višeetažnim stambenim zgradama, da se pristupi osiguravanju određenih elemenata pristupačnosti, najčešće izvođenje rampe na ulazu, postavljanje dodatnog rukohvata, ugradnju dizala i sl., pa i onda kada su u pričuvi postojala dovoljna financijska sredstva.

Stoga je pravobraniteljica naglasila da je nužno razmotriti i donijeti Zakon o socijalnom stanovanju kao posebnoj vrsti stanovanja odgovarajućeg standarda koje se osigurava pojedincima ili kućanstvima koja iz socijalnih, ekonomskih i drugih razloga ne mogu samostalno na odgovarajući način riješiti pitanje svog stanovanja. Vezano za to preporučujemo i osnivanje zaklade/fonda financirane iz različitih izvora iz čijih bi se sredstava mogle financirati potrebne prilagodbe nepristupačnih stanova u privatnom vlasništvu.

Više o kampanji možete pogledati na sljedećoj poveznici:
https://www.soih.hr/soih-izdvojeno/primjerenostanovanjenijelutrija