Povodom Nacionalnog dana osoba s duševnim smetnjama Pravobranitelj za osobe s invaliditetom upozorava na nedostupnost psihoterapije
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem čovjek može doprinositi zajednici i savladavati svakodnevne životne stresovi usprkos simptomima koje može doživljavati. Pri tome se ne smije zaboraviti da je izuzetno važna komponenta mentalnog zdravlja osjećaj zadovoljstva životom i ispunjenosti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo više od 820.000 građana Republike Hrvatske ima neku dijagnozu psihičkog poremećaja, a psihička oboljenja su najčešći uzrok bolovanja. Ti poremećaju postaju invaliditet kad u međudjelovanju s preprekama u okolini onemogućavaju puno i učinkovito sudjelovanje osobe u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugim ljudima. Stavljanjem osoba s mentalnim teškoćama pod zaštitu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njima se jamči osiguravanje potrebne prilagodbe i podrške kako bi mogli ostvariti svoj puni potencijal.
Pandemija i potresi doprinijeli su porastu mentalnih teškoća, a posebno je zabrinjavajući njihov porast među djecom i mladima. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije većina poremećaja javlja se u dobi između 16. i 25. godine, a u toj dobnoj skupini samoubojstvo je četvrti uzrok smrtnosti. Zbog autostigme i srama mladi se teško odlučuju tražiti pomoć, a kad to čine, nailaze na manjak školskih psihologa, nedostatak studentskih savjetovališta, duge liste čekanja i zauzete linije odjela za psihijatriju. Terapijski postupci uglavnom se svode na primjenu farmakoterapije, a psihoterapija unutar sustava zdravstva je toliko nedostatna da je nedostupna najvećem broju osoba kojima je potrebna.
Od 2016. do 2022. godine Republika Hrvatska nije imala strategiju za mentalno zdravlje. Strategija, koja je konačno donesena 2022. godine, stavlja fokus na organizaciju usluga u zajednici pri čemu vrlo važno mjesto imaju stručnjaci po iskustvu koji pružaju nadu u oporavak. Međutim, za njezinu provedbu je potrebno osigurati sredstva kako ne bi kao toliko mnogo strateških dokumenata ostala mrtvo slovo na papiru. Najveća prepreka je rigidnost sustava i neusmjerenost na potrebe korisnika. Subvencioniranje psihoterapije je cilj i potreba, a važno pitanje je na koji način se može ojačati izvanbolnička skrb.
Osim psihoterapije potrebna je podrška u zajednici kako osoba ne bi trebala odlaziti iz svog doma da joj se pruži pomoć. Izuzetno važan resurs su udruge koje vode grupe uzajamne podrške, organiziraju besplatne psihoterapije i radno-okupacijske aktivnosti, ali Ministarstvo zdravstva već dvije godine nije raspisalo natječaj za pružanje izuzetno važne usluge psihosocijalne podrške. Osnovni principi na kojima se prema Strateškom okviru razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine temelji organizacija sustava je osnaživanje za preuzimanje odgovornosti, individualizirani pristup usmjeren potrebama i usmjerenosti na jače strane pojedinca i usmjerenost na oporavak kao cilj tretmana. Psihičke bolesti ne treba promatrati kao doživotne dijagnoze, svatko ima kapacitet za oporavak koji nije odsustvo simptoma. Pri tome je važna interdisciplinarnost i uključivanje onih o kojima se govori – stručnjaka po iskustvu koji trebaju biti sukreatori politika i partneri u provedbi intervencija. Takve peer workere će plaćati zdravstveni sustav.
I ovim putem pozivamo nadležne da pokažu stvarnu, a ne samo deklarativnu opredijeljenost za važnost mentalnog zdravlja tako što će osigurati dostatna sredstva za uspostavu mobilnih i psiholoških timova koji će biti povezani sa školama, stanice za mentalno zdravlje, dostupnu psihoterapiju i podršku osoba sa iskustvom psihičke krize.
PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM
