Izazovi, teškoće i pozitivni aspekti studiranja osoba s invaliditetom

Na inicijativu članova Stručnog savjeta POSI, 1. travnja 2021. putem platforme ZOOM održan je stručni sastanak vezan uz pitanja visokog obrazovanja osoba s invaliditetom.
Sastanku su prisustvovali zainteresirani članovi Stručnog savjeta POSI, predstavnici Ureda za studente s invaliditetom, predstavnici i voditeljica Udruge Zamisli, suradnici na ESF Projektu Tematska mreža “Cjeloživotno obrazovanje dostupno svima“ (TEMCO) te pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i savjetnice pravobraniteljice. Na poziv članova Stručnog savjeta pridružili se i nekoliko studenata s invaliditetom te stručnjaka i predstavnika udruga koje dugi niz godina prate obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju/osoba s invaliditetom.
Raspravu su uvodnim izlaganjima potaknuli članovi Stručnog savjeta: prof. dr.sc. Kristina Urbanc, dr.sc. Mirna Sabljar i prof. dr.sc. Tihomir Žiljak.

Tijekom sastanka dotaknulo se više tema o kojima se govori već niz godina i prema kojima Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom postupa kroz različita djelovanja u okvirima svoje nadležnosti: preporukama, izvješćima, stručnim skupovima i drugim inicijativama. Tako se kao jedna od tema istaknula potreba za senzibilizacijom i edukacijom nastavnika o potrebnim oblicima prilagodbe i podrške studentima s invaliditetom te njihovoj primjeni. Osim nastavnog potrebna je i edukacija i nenastavnog osoblja koje osoba s invaliditetom ulaskom u prostore visokog obrazovanja prvo susreće.
Ponovno se istaknula potreba za zakonskim temeljima koji će definirati koje su to prilagodbe na koje studenti s invaliditetom imaju prava, kriteriji njihova određivanja, tko ih određuje i ostala pitanja koja se pojavljuju u praksi. Sudionici su se složili da je značajno imati u vidu tri faze: prije nego osoba s invaliditetom upisuje fakultet kada joj je potrebno dati sve potrebne informacije o pravima, mogućnostima i očekivanjima određenog studijskog programa, postupak upisa na studij u okviru kojeg se trebaju osigurati sva prava i potrebne prilagodbe te faza studiranja uz potrebnu prilagodbu i podršku. Pri tome je potrebno definirati i međusobno povezati sustave prilikom prijelaza iz sustava srednjoškolskog obrazovanja i visokog obrazovanja. Istaknulo se da tijekom srednje škole, učenici s teškoćama u razvoju imaju definirane sve potrebne prilagodbe i podrške da bi se za to ulaskom u visoko obrazovanje ponovno trebale izboriti. Stoga je neophodno povezivanje kako bi visoko obrazovanje bilo spremno za ulazak učenika s teškoćama u razvoju/osobe s invaliditetom.
U završnom razredu srednje škole, učeniku s teškoćama u razvoju potrebno je dati sve potrebne informacije, ne samo one vezane uz pripremu za polaganje državne mature, nego i informacije o pravima tijekom studiranja, ali i o samim studijskim programima. S tim u vezi istaknula se potreba izrade brošure s podacima i ustanovama na razini određenog sveučilišta, odnosno svih ustanova visokog obrazovanja te potreba formiranja baze stručnjaka koji bi osposobljavali nastavnike i roditelje, ali i davali ove bitne informacije.
Tijekom sastanka se vezano za potrebne podrške ponovno naglasila i potreba donošenja zakona o asistencije odnosno podršci. Razgovaralo se i o potrebi razgovora o smjeru u kojem će se kretati razvoj sustava podrške odnosno hoćemo li razvijati sustav prema pozitivnoj diskriminaciji ili kompenzacijskim mjerama.
S obzirom na to da se primjećuje da ponekad roditelji odlučuju o mnogim pitanjima o kojima bi studenti trebali samo odlučivati, kao jedno od bitnih pitanja proizašlo je i pitanje samostalnog sudjelovanja studenta s invaliditetom u svim segmentima.
Govorilo se o i značaju koordinatora i potrebi određivanja tog dijela posla kroz zaduženja profesora kako ono ne bi bilo samo na volonterskoj razini.

Prilagodba