Izazovi i rješenja u skrbi o beskućnicima

U Zagrebu je 9. listopada 2026. godine povodom obilježavanja Svjetskog dana beskućnika, u organizaciji Hrvatske mreže za beskućnike održana konferencija “Izazovi i rješenja za skrb o beskućnicima“ na kojoj je sudjelovala i zamjenica pravobranitelja Anica Ježić.

Konferencija je okupila predstavnike nadležnih institucija, organizacija civilnoga društva i stručnjake s ciljem razmjene iskustava i unaprjeđenja skrbi o osobama u beskućništvu.

Stručna izlaganja i panel rasprava obuhvatili su međuresornu suradnju, prevenciju beskućništva među mladima koji izlaze iz alternativne skrbi, rad prihvatilišta i razvoj dugoročnih stambenih rješenja. Posebna pozornost posvećena je dostupnosti zdravstvene i socijalne skrbi za starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe narušenog zdravlja.

U panel raspravi održanoj u sklopu konferencije sudjelovale su uz zamjenicu pravobranitelja Anica Ježić; pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, Lora Vidović, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Marija Penava Štimac iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Gojko Bežovan iz Centra za razvoj neprofitnih organizacija. Raspravu je moderirala Olja Družić Ljubotina, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Osvrnuvši se na trenutno stanje u sustavu, zamjenica pravobranitelja istaknula je kako je kod osoba koje žive u beskućništvu sve više osoba s teškoćama mentalnog zdravlja za koje sustav socijalne skrbi predviđa različite oblike pomoći, uključujući organizirano stanovanje, smještaj, boravak, psihosocijalnu podršku. Međutim, iz perspektive zaštite prava osoba s invaliditetom ključno pitanje nije samo postoji li neko pravo na papiru, nego može li ga osoba u stvarnosti ostvariti i dobiti uslugu koja odgovara njezinim potrebama. Zdravstveni sustav može zbrinuti akutnu zdravstvenu krizu, socijalni sustav može ponuditi određenu uslugu, a prihvatilište može osigurati osnovne uvjete za preživljavanje ali pitanje je tko preuzima odgovornost za cijelu osobu i kontinuitet njezine skrbi.

Najveću prazninu vidimo upravo u tom prijelazu između sustava.

Osobama s kompleksnim potrebama su potrebne usluge koje mogu kombinirati stanovanje, zdravstvenu i psihosocijalnu podršku, pomoć u svakodnevnom funkcioniranju i podršku u ostvarivanju prava. Zakonom je predviđeno organizirano stanovanje kao oblik stanovanja uz stalnu ili povremenu stručnu pomoć i potporu, uključujući i za beskućnike. Problem je u dostupnosti takvih usluga, njihovoj teritorijalnoj raspoređenosti i mogućnosti da odgovore na osobe s najkompleksnijim potrebama.

Nedovoljno je razvijena terenska i proaktivna podrška. Osoba koja živi na ulici često neće sama doći do svih službi, naručiti se na pregled, pribaviti dokumentaciju, redovito uzimati terapiju ili ostvariti svoja socijalna prava. Sustav koji čeka da osoba sama dođe u instituciju teško može biti učinkovit za upravo tu skupinu. Potrebni su mobilni i multidisciplinarni timovi koji mogu doći do osobe, uspostaviti odnos povjerenja i povezati je sa zdravstvenim, socijalnim i stambenim uslugama.

Na konferenciji je naglašeno kako beskućništvo nije samo pitanje smještaja, nego i siromaštva, socijalne isključenosti te ostvarivanja temeljnih ljudskih prava.