Edukacija o autizmu pod nazivom „Razumjeti spektar: znanost, praksa i zajednica kao podrška autističnim osobama“
U prostorima Hotela Academia od 7. do 9. listopada 2025. godine održana je edukacija o autizmu pod nazivom „Razumjeti spektar: znanost, praksa i zajednica kao podrška autističnim osobama“. Trodnevnu edukaciju organizirao je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba a bila je namijenjena roditeljima djece i osoba s autizmom te različite stručnjake: djelatnike vrtića i škola, pedijatre, liječnike obiteljske medicine, psihijatre, psihologe, edukacijske rehabilitatore, logopede, stručnjake iz sustava socijalne skrbi, studente, patronažne sestre i druge zainteresirane osobe. Edukaciju je vodio dr Raphael Béné, dječji i adolescentni psihijatar, specijalist za neurorazvojne bolesti iz Sveučilišne bolnice Laussane Vaudois (CHUV), šef klinike usmjerene na rad s djecom i osobama s autizmom.
Na početku edukacije prisutnima se uz pročelnicu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Loru Vidović obratio i Darijo Jurišić, pravobranitelj za osobe s invaliditetom dok je savjetnica pravobranitelja Lidija Pongrac pratila cijelu trodnevnu edukaciju.
Edukacija je kroz šest modula bila usmjerena na ciljane grupe stručnjaka odnosno obitelji i same osobe s autizmom. Dr. Raphael Béné uvodno je istaknuo da autizam nije bolest već neurorazvojni poremećaj koju opisuje: poremećaj verbalne i neverbalne komunikacije koje posljedično dovode do teškoća u socijalnom funkcioniranju, stereotipije koje su im nužno potrebne u cilju samoregulacije, postojanje specifičnih interesa, potreba za rutinama (ne vole promjene), senzorička osjetljivost, postojanje navedenih teškoća odnosno funkcioniranja od djetinjstva zbog kojih djeca i osobe imaju teškoće u svakodnevnom funkcioniranju (utjecaj na svakodnevni život) i ione se ne mogu objasniti intelektualnim teškoćama. Autizam nije linearni poremećaj već cirkularni poremećaj zbog čega ne možemo govoriti o težem ili lakšem obliku autizma već se govori o tome koliko osoba treba podrške odnosno koliko autizam utječe na njezino svakodnevno funkcioniranje.
Unatoč teškoćama koje imaju i koje prije svega njima otežavaju svakodnevno funkcioniranje, osobe s autizmom imaju niz talenata, vještina i sposobnosti te dr. Béné ističe da danas sve najuspješnije i najjače tvrtke u inozemstvu imaju odjele za osobe s autizmom koje zapošljavaju bez da ih izlažu za njih posebno traumatičnim razgovorima za posao. Njihova sposobnost da uoče i povežu ono što neurotipične osobe iste struke nisu u mogućnosti čini ih vrhunskim stručnjacima u različitim područjima. No, u svom životu susreću se s mnogim preprekama na svim poljima života zbog nerazumijevanja okoline zbog čega su ovakve edukacije nužne kako za sve stručnjake koji rade s djecom i osobama s autizmom, ali i njih same i njihove obitelji. Svako prilagođavanje zahtjevima da funkcioniraju kao neurotipične osobe dodatno pojačava njihove teškoće i dovodi do nepoželjnih oblika ponašanja zbog kojih u svim strukama i u svim područjima života susrećemo zaziranje od toga kada dijete s autizmom dolazi u vrtić i školu ili kada dolazi u trgovinu, park, igraonicu i sl.
U kratkom osvrtu na povijesni pregled o tome tko prvi puta opisuje autizam kao najbitnija imena dr. Béné je istaknuo: Grunya Sukhareva (1926. g.), Lorna Wing, Leo Kanner (1943.), Hans Asperger itd. Stručnjacima te i samim osobama s autizmom i njihovim roditeljima preporučuje u cilju edukacije knjige koje su napisale same osobe s neurorazvojnim poremećajima, odnosno osobe s autizmom kao na primjer Temple Grandin.
Ukazao je i na postojanje određenih predrasuda čiji korijeni počinju s izjavama Lea Kannera i Brune Bettelheima o povezanosti ponašanja majki i njihove emocionalne povezanosti s pojavom autizma te naglasio da takva korelacija ne postoji. Jednako tako predočio je istraživanja koja dokazuju da ne postoji povezanost paracetamola s pojavom autizma već je istaknuo da se uz pojavu autizma vjerojatno vežu infekcije u trudnoći.
Naglasio je da iako se u posljednje vrijeme prati i ističe da se broj osoba s autizmom povećava, nije riječ o stvarnom povećanju jer najveći broj onih koji se sada pojavljuje s dijagnozom autizma su osobe starije od 19 godina te ženske osobe adolescentice – dakle osobe koje ranije nisu prepoznate kao osobe s autizmom.
Svakoj skupini stručnjaka pa i samim roditeljima naglasio je da je djeci i osobama s autizmom jako važna struktura i rutina – rutine su ono što ih spašava i bitne su da ih ponavljaju svaki dan kako bi tako senzorno preosjetljivi funkcionirali upravo u svijetu oko sebe koje ima niz senzornih podražaja za njih.
Istaknuo je da se autizam najčešće ne pojavljuje samostalno već s drugim neurorazvojnim poremećajima, a najčešće u gotovo 60% slučajeva s ADHD-om. S tim u vezi istaknuo je i da njegova preporuka kao psihijatra nikada nije uvođenje medikamentozne terapije (psihofarmaka) već funkcionalna analiza ponašanja djece i osoba s autizmom. Potrebno je pratiti i istražiti koji su to podražaji iz okoline koji ih preplavljuju zbog senzorne preosjetljivosti. Naglasio je da nije točna niti informacija da osobe s autizmom nisu empatične već da sagledamo li empatiju kao kognitivnu i afektivnu, onda možemo reći da oni jako dobro osjećaju osobe oko sebe i njihove osjećaje koji ih preplave, ali ne mogu razumjeti zašto su na primjer osobe oko njih ljute, sretne i sl.
Osobe s autizmom imaju teškoće s izvršnim funkcijama zbog čega im je bitna struktura, odnosno predvidljivost aktivnosti i objašnjavanje onoga što se događa i u kojem protoku vremena, a bitan je i način na koji im je to predočeno (slike, piktogrami).
Dr. Béné je više puta naglasio da je vrtićko i školsko okruženje jako bitno za njih posebice u pogledu rane intervencije. No ono što nam se temeljem pritužbi koje pravobranitelj za osobe s invaliditetom zaprima, a nakon ove trodnevne edukacije čini je, da naš odgojno-obrazovni sustav kontinuirano djecu s autizmom nastoji prilagoditi svojem okruženju, što nije moguće.
Osobe s autizmom treba uvažavati sa svim njihovim osobinama te vidjeti koji podražaji i na koji način se mogu ukloniti i osigurati osim primjerenih programa obrazovanja svakako i prilagodbe prostora kao npr. promijeniti zvuk i melodiju zvona u školi koje moguće ometa i mnogu drugu senzorički osjetljiviju djecu, postaviti dovoljan broj satova na hodnicima i učionicama škola, jasno odvojiti prostor za učenje od prostora za odmor ili prostora za jelo, osigurati im mirni kutak u koji će se skloniti kada im je previše podražaja i sl. Kada se uoči da postaju agitirani, potrebno im je dati predmet ili aktivnost koja im je omiljena kako bi se samoregulirali. Dr. Béné kao bitno ističe povezivanje odgojitelja/učitelja s djetetom s autizmom na početku obrazovanja kada je potrebno uložiti više vremena i povezati se s njima kako bi postali njihovi „interni motivatori“.
Svi moramo biti svjesni da već dolazak do vrtića i škole njih preoptereti/preplavi s podražajima, „njihova čaša je već puna“ čim uđu u instituciju, a svaki „meltdown“ i posebice „shutdown“ nosi kako velike posljedice za njih, tako i sredinu oko njih te bi svakako trebalo prepoznavati znakove koji ukazuju na to da im je previše, upoznavati koji su to podražaji koji ih preplavljuju te ponovno više puta istaknuto kako je važno osigurati predvidljivost i rutinu.
Kao bitnim stručnjacima u rehabilitaciji djece s autizmom ističe: prije svega logopede zbog poremećaja komunikacije, potom radne terapeute i edukacijske rehabilitatore, a od razdoblja puberteta svakako bi trebali biti uključeni u psihološko praćenje.
Na poveznici se može pronaći program cijele edukacije, a uskoro bi trebale biti objavljene snimke svih predavanja koje svakako preporučujemo svim stručnjacima koji rade s djecom i osobama s autizmom, ali i roditeljima: https://zagreb.hr/otvorene-prijave-za-edukaciju-o-autizmu-razumjeti-/211559
Dr. Béné predlaže svakako i mrežnu stranicu